TEŠKO je objasniti kako je Real i dalje živ nakon uvodnih 90 minuta polufinala Lige prvaka. U susretu u kojem je palo sedam golova (4:3) još je teže objasniti kako ih šest nije završilo u mreži ekipe koja će, možda već za vikend, postati novi prvak Španjolske. Uvodnih 15 minuta pokazalo je da su ove ekipe neusporedive po bilo čemu osim po golom igračkom talentu.

Gotovo je nevjerojatno da City, s obzirom na broj stvorenih šansi, nije uzeo puno veći kapital pred uzvrat u Madridu. Momčad koja je pobijedila u najvećoj europskoj utakmici sezone i zabila četiri gola djeluje kao momčad koja je izgubila, ali će to vidjeti i osjetiti tek za tjedan dana.

Idu u goste klubu koji je doktorirao takve utakmice. Real nije pokazao skoro ništa u Manchesteru osim onog faktora X kojim godinama u Ligi prvaka pobjeđuju utakmice koje, po svemu prikazanom, ne bi trebali. Luda sreća spasila ih je teškog poraza, ali i u takvim okolnostima su uspjeli izboriti uzvrat koji igraju u svojoj komfor-zoni.

Okršaj na Etihadu izgledao je kao meč Furyja i Wildera

Već uvodnih 15 minuta pokazalo je ono što se vidjelo kroz čitavu sezonu - da je City nemjerljivo bolje organizirana momčad od Reala, s jasnim postulatima igre u svakoj fazi i taktičkim rješenjima koja su po svojoj složenosti i učinkovitosti nogometna avangarda.

Real baš niti po jednom elementu, osim po igračkoj klasi, ne može konkurirati Cityju koji je uz Liverpool daleko najbolja momčad današnjice. Utakmica je na momente podsjećala na boksački meč između Furyja i Wildera.

Cityjev nogomet podsjetio je na Furyjev ples. Gradio je napad, opterećivao Real u ključnim zonama i kretnjama razbijao zonu na isti način na koji Kralj Cigana kontrolira prostor i tempo u ringu, strpljivo cijedi protivnika i dovodi ga do očaja.

Benzemina lucidnost kao Wilderov kroše

Real je bio Wilder - rudimentaran borac neopisive sirove snage i predvidljivog ponašanja koji u svakom trenutku može ispaliti bombu od koje jednostavno nema obrane, koliko god se dobro suparnik kretao.

Na Etihadu je, kao i toliko puta dosad, baš Benzemina lucidnost i efikasnost bila bolni kroše na bradu Britanaca. Gol lijevom nogom kroz noge i panenka samo su dodatan argument ionako snažnoj tezi da Francuz mora uzeti Zlatnu loptu.

Kao što ne treba imati posebno znanje o boksu da se u par minuta meča vidi kako je Fury kompletniji, bolji i raznovrsniji boksač od Wildera, tako je bilo dovoljno pogledati samo par minuta ove utakmice da se vidi koja momčad je bolja.

City je klasa iznad Reala

Detaljnija analiza mogla bi kod prva dva gola Cityja uočiti jasne mehanizme koji su doveli do slavlja. Kod drugog gola, primjerice, Foden i De Bruyne napadaju prostor iza leđa Realovog beka znajući da suparnički stoperi u takvim situacijama vole agresivno iskakati i pomagati.

To je kod oba gola omogućilo Cityju da ima višak igrača na centaršutu (3 vs 2), a Jesus je napadanjem prve stative kod oba gola odvukao stopera i otvorio put suigraču iz drugog plana da dođe u čistu šansu.

City s igračem viška na centaršutu

Može se primijetiti i kako je na suprotnoj strani, onoj gdje je Real puno opasniji jer tamo igra Vinicius, City napadao drugačije. Jesus je pozicioniranjem između beka i stopera navlačio oba igrača na sebe i otvarao prostor za Silvu u međuprostoru.

Da bi momčad bila u balansu, brazilski krilni napadač morao je igrati deset ili petnaest metara dublje, čime mu je oduzeta mogućnost da se postavi u poziciju iz koje može povući tranziciju. Ovo je bilo posebno važno s obzirom na izostanak oba beka, a posebno Walkera koji brzinom i fizikalijama jedini može čuvati takvog igrača.

Po svakom postulatu i logici nogometne igre, ovo je trebala biti uvjerljiva pobjeda domaćina. Dojam je da bi bilo koja momčad osim Reala, s takvom razlikom u igri, izgubila s četiri gola razlike. Međutim, najtrofejniji i najglamurozniji svjetski klub naučio nas je da on briljira tamo gdje logika prestaje.

Fortuna kao 12. igrač Reala

Jer rezultat na semaforu se nikako ne može objasniti poslije onog što smo vidjeli na stadionu aktualnog engleskog prvaka. Real je ponovo, nakon utakmica protiv PSG-a i Chelseaja imao Fortunu na svojoj strani i tako još jednom uspješno obranio titulu najsretnijeg kluba na svijetu.

Mahrez je promašio tri odlične šanse. U jednoj od njih pogodio je stativu, a Foden je s dva metra pogodio jedinog igrača na crti. Isti igrač je promašio i odličnu priliku iz "svojeg" kuta, a SofaScore je nabrojala Cityju ukupno šest stvorenih velikih šansi (od čega su tri promašene).

City nije ovako dominirao od utakmice protiv davljenika

Primjerice, za vikend su mu bile dovoljne "samo" četiri velike šanse da pregazi Watford s 5:1. Zadnji put je toliko šansi stvorio još protiv Norwicha 12. veljače, u susretu koji je pobijedio 4:0. Najbolja ekipa Engleske nije stvorila šest velikih šansi od susreta s posljednjeplasiranim klubom lige do polufinala Lige prvaka.

S druge strane, Real je zabio prvi gol iz centaršuta na postavljenu obranu, drugi iz vezanih grešaka Fernandinha i (posebno) Laportea, a treći gol stigao je iz penala koji mu je Laporte poklonio pomalo nevjerojatnim položajem ruke u skoku.

Ipak, bilo bi pogrešno i zavaravajuće ne odati Realu priznanje za ono što nema nijedan drugi klub na svijetu. Osjećaj Realovih igrača za utakmicu i intuicija u kriznim trenucima faktori su koji ih dijele od ostatka europske konkurencije.

Nitko kao Real Madrid

I protiv PSG-a i protiv Chelseaja Real je imao crne rupe u kojima ga je suparnik potpuno pobrisao s terena. Ni u tim ogledima, kao ni protiv Cityja, nije gubio glavu kada mu je bilo najteže. Dovoljno je pogledati govor tijela igrača jedne i druge momčadi. 

City se svaki put kad je imao dva gola razlike odmicao od svoje igre. Umjesto mirnog izlaska iz prve linije, krenula su napucavanja lopti, gubio se ritam i počele su se raditi teško shvatljive greške.

Ederson i Dias su u tim trenucima dali Realu tri poklon-lopte u svojoj trećini terena. Prvak Engleske djelovao je kao momčad koja kalkulira, gleda na semafor i ukoči se onog trenutka kada se makne malo izvan svoje komfor-zone. Najbolje su igrali onda kada su imali "samo" jedan gol prednosti.

S druge strane, Real je u svakom trenutku svjestan da će njegova šansa doći ako ostane u utakmici. I kad ga je Chelsea razbijao s 3:0 na domaćem terenu, znao je da će dočekati periode utakmice u kojima će suparnik pasti ili se povući, makar čekao do 80. minute. A u takvim situacijama on ne oprašta.

Real još jednom ima šansu izbaciti boljeg od sebe

Način na koji Modrić iznosi loptu kada se čini da Real više ne postoji, Benzemina spremnost da dočeka onu jednu loptu koja može promijeniti tijek susreta i općenito voljnost čitave ekipe da igra na rubu komfor-zone - tamo gdje rival puca, a oni briljiraju, to nema nijedan drugi klub na svijetu.

Takav rasplet dovodi do dojma da je Real, bez obzira na minus 1, mnogo zadovoljnija momčad pred uzvrat. U slučaju da City, svjesno ili nesvjesno, dođe u Madrid braniti prednost i igrati na petama, u stalnom strahu od greške, ona će se i dogoditi. A Real će je, kao i uvijek, znati iskoristiti i još će jednom, na nevjericu i sablazan čitavog svijeta, pobijediti boljeg od sebe.