IGOR TUDOR, nakon što je završio igračku karijeru, počinje trenerski put u mlađim kategorijama Hajduka, a zatim preuzima i prvu momčad, piše Tuttosport pa nastavlja: Tada dolazi do susreta koji mu mijenja život: "Ako sam trener, to je zahvaljujući Edyju Reji. Inače bih se bavio turizmom na Hvaru", rekao je prije nekoliko godina novi trener Juventusa, otvoreno priznajući osobu koja je promijenila njegovu sudbinu.

Između Tudora i Reje odmah se razvija odličan odnos u Hajduku. Reja dolazi u teškom trenutku, kad klub prolazi kroz krizu, i pronalazi Hrvata kao podršku. Zajedno vode momčad nekoliko mjeseci, sve dok Reja ne dobije poziv iz Lazija. Prošlo je mnogo vremena od 2009./2010., kad su surađivali, ali međusobno poštovanje ostalo je netaknuto.

"Moram reći istinu: nisam učinio ništa posebno za njega. Drago mi je što je to rekao, ali on je već bio trener u glavi kad sam ga upoznao. Izvanredno je poznavao nogomet i imao inteligenciju za upravljanje međuljudskim odnosima koja je bila nevjerojatna", rekao je 79-godišnji Reja.

U kojem smislu?

Igor je tek završio igračku karijeru koja je trajala relativno kratko zbog problema s gležnjem. Pokazivao je interes za trenerski posao i imao izraženu radnu etiku. Zato se nametnuo gotovo odmah, čak i kao suradnik. U početku je za mene vodio obrambeni dio i radio je to briljantno, dao je smisao tom Hajduku. Puno smo razgovarali o nogometu i bilo mi je zadovoljstvo imati ga u stožeru - stalno me ispitivao i zapisivao vježbe koje sam predlagao.

Kakva je osoba Tudor?

Smatram ga čvrstim, s jakom osobnošću. Ali kad ga bolje upoznaš, nije onaj željezni narednik kakvim ga svi zamišljaju. Ima čak i nježnu stranu. No njegova najveća kvaliteta, koja pozitivno utječe na sve igrače, jest iskrenost.

Kako uspijeva pridobiti momčad?

Bio mi je ključan u Splitu jer je prevodio sve što sam govorio. Sviđalo mi se kad bi mijenjao ton i boju glasa. On je tip koji se zna suprotstaviti i ne šalje poruke. Ako ima problem, rješava ga na svoj način, ali nikoga ne vara. Prilagođava se igraču kojeg ima ispred sebe i njegovoj osobnosti.

Inspirira li se Tudor nekim trenerom?

Imao je sreću dugo raditi s Marcellom Lippijem. Igor je uvijek pričao o tom Juventusu i ostao je vrlo vezan za klub, čak je postao i njegov navijač. A ako je prihvatio ugovor od nekoliko mjeseci samo da bi se vratio u Torino, znači da zna da je ovo životna prilika.

Što po vama nije funkcioniralo u Laziju?

Ne znam, ali Lotito me pitao o Tudoru prije nego što ga je angažirao. Mislim da je dobro radio i u Rimu jer u kratkom vremenu uspijeva ući u glavu i srce igrača. Odmah uspostavlja dobar odnos s momčadi jer jasno objašnjava svoje ideje i brzo prenosi svoj mentalitet. I taktički je jasan - već prije 15 godina objašnjavao je vježbe u nekoliko riječi, bez prostora za nedoumice. Nije slučajno da je uvijek dobro radio, i kad je dolazio usred sezone.

Iznenađuje li vas što Tudorove momčadi igraju napadački nogomet?

Ne, jer on najviše cijeni kvalitetne igrače. Uostalom, i sam je bio moderan branič: u kolektivnoj mašti on je div koji je fizički dominirao, ali znao je i dobro igrati s loptom. Kao trener, njegova sigurnost je obrana s tri igrača - uvijek počinje od toga da daje kompaktnost momčadi, što mu omogućuje da igra s dvije polušpice i jednim napadačem.

Jeste li razgovarali ovih dana?

Nismo dugo razgovarali. Nedavno sam pričao s Anthonyjem Šerićem, njegovim menadžerom, koji je bio moj igrač. Želim Igoru puno sreće. Dobro će raditi, ima snažnu juventusovsku dušu i uvjeren sam da Juventus nije mogao izabrati nikoga boljeg od Igora, koji bi dao sve da pomogne klubu koji ga je učinio velikim.

Osjećate li potrebu dati mu savjet?

Ne treba mu. On poznaje svijet Crno-bijelih, zna da će imati malo vremena, ali sjećate li se što je napravio u Udinama? Spasio je očajnu momčad u samo 4 utakmice. I ja sam bio kandidat za tu klupu, ali izabrali su njega. Sretan sam zbog toga. Prošlo je mnogo godina od tog pothvata iz 2018., a ponovio ga je i sljedeće godine. U oluji plovi bez problema.