RIJEKA se u posljednjih deset godina etablirala kao drugi najuspješniji hrvatski klub iza Dinama koji je financijski i kadrovski premoćan za konkurenciju. Svi Rijekini trofeji u ligi i kupovima te igranje u skupinama Europa lige su, s obzirom na početnu točku, relativno mala ulaganja i stalne odlaske ključnih igrača, malo čudo.

I prošle sezone bili su dio vodeće četvorke HNL-a, ali su prvi otpali iz utrke. Imali su ogromnih problema u fazi obrane, primali su previše golova i došao je trenutak u kojem je balans momčadi bio potpuno narušen i više nisu mogli zabijati više od onog koliko su primali.

Po vrijednosti koju procjenjuje Transfermarkt, ali i po statusu koju njeni igrači uživaju u domaćem nogometu, Rijeka je imala slabiji kadar i od Dinama i od Hajduka i od Osijeka pa se sezona koja je okončana plasmanom u Europu i finalom kupa može okarakterizirati uspješnom.

To je uspjela modelom kakav nema nijedan drugi domaći klub, koji je godinama prkosio prognozama i zdravom razumu i koji je bio bitno uspješniji "nego što je trebao biti". Nakon svega što im se dogodilo u posljednja dva mjeseca, trebat će im još jednu čudo. Još su jednom na misiji varanja čitavog hrvatskog nogometa.

Iz Rijeke su otišli trener koji je stvorio stroj i kapetan

Goran Tomić pridružio se Igoru Bišćanu i Simonu Rožmanu na klupi sjajnih trenera koji su Rijeku doveli blizu vrhunca, ali za više od toga jednostavno nije imao dovoljno resursa na raspolaganju. Izgubljeno finale Kupa bila mu je i posljednja utakmica na klupi Rijeke. Umjesto njega momčad će voditi Dragan Tadić i Fausto Budicin.

Nije Rijeci otišao samo vođa izvan terena, nego onaj i njemu. Hrvoje Smolčić bio je tragičar finala Kupa, a danas se sprema za nastavak karijere u Eintrachtu. Kao da odlazak najstandardnijeg stopera nije bio dovoljan, iz najslabijeg dijela momčadi otišli su i Darko Velkovski te Sava-Arangel Čestić. Ali svi ti odlasci nisu ništa nasuprot onome što im se dogodilo u prednjem dijelu momčadi.

Ekipi koja je sve gradila na napadu otišli su prvi golgeter, prvi kreator i prvi dribler ekipe

S obzirom na to da je Rijeka svoje rezultate gradila na napadu, odlasci iz preostale dvije linije još su bolniji i teže nadoknadivi. Domagoj Pavičić godinama je bio prvi motor momčadi, čovjek koji ima odličan pregled igre, koji se driblingom na malom prostoru oslobađa presinga i koji u svakom trenutku može promijeniti ritam napada.

Otišao je i izrazito neugodni i brzi Issah Abass koji je igrajući uglavnom na lijevom boku zabio tri gola i imao tri asistencije. Otišao je i Robert Murić, čovjek koji je već godinama prvi kreator kluba i koji je u pravilu bio najbolje rješenje za napad na duboki blok.

Konačno, u Dinamo je otišao Josip Drmić, prvi topnik lige ako isključimo golove iz penala. Naime, iz igre je dao dvadeset golova, čak četiri više od prvog strijelca prvenstva Marka Livaje. Taj odlazak nije samo oslabio Rijeku, nego i direktno pojačao velikog konkurenta.

Čak i ako niste gledali Rijeku protekle sezone i ne znate značaj ovih igrača, vrlo se slikovito može prikazati u kakvim je problemima. Uzmemo li u obzir samo četiri igrača iz ovog pasusa, Rijeku je "napustilo" 40 golova i 20 asistencija. Ili, ako vam je tako lakše, u klubu je "ostao" 31 gol i 25 asistencija. Od 11 igrača s najvećom minutažom prošle sezone, klub su napustila sedmorica.

Rijeci treba čudo...

Naravno, to potencijalno nije kraj odlascima bitnih igrača. Rijeka trenutno nema skoro pa ništa i po trenutnim projekcijama bila bi šesta ili sedma momčad lige, iza Lokomotive, a malo bolja od Gorice, što je pad od gotovo 20 bodova u odnosu na prošlu sezonu. Rijeci treba čudo da se vrati barem na razinu iz prošle sezone.

Doduše, ako je itko pokazao da zna raditi u nemogućim uvjetima, to je njen sportski direktor Robert Palikuća, ali i niz drugih klupskih kadrova i skauta koji su kreirali jedinstven model sportske politike u HNL-u.

...ali joj to ne bi bio prvi put

Rijeka je i sličnu situaciju imala i uoči početka prošle sezone. Izborila je Europu kao jedini domaći klub uz Dinamo koji uspijeva nešto ostvariti i na međunarodnoj sceni. Od igrača koji su iznijeli sezonu, najbolji strijelac HNL-a Antonio Čolak otišao je već na startu prvenstva.

Nevistić je na zimu prodan u Dinamo, ali je ostao na posudbi do kraja sezone na Rujevici. Isto je bilo i s Danijelom Štefuljem, najtalentiranijim braničem u klubu. U Heerenveen je otišao jedan od ključnih veznjaka Tibor Halilović.

Na kraju sezone klub je napustio i drugi nositelj igre u sredini terena, Stjepan Lončar, te jedan od najboljih strijelaca u modernoj klupskoj povijesti Rijeke, Franko Andrijašević. Kulenovića i Menala Dinamo je povukao s posudbe, a iz kluba je otišao i Yateke.

U samo godinu dana Rijeka je doslovno ostala bez čitave momčadi u kojoj je većina igrača imala bitne uloge. Uoči početka nove sezone bilo je pitanje kako će popuniti kadar, posebno s obzirom na sveprisutne špekulacije da Damir Mišković traži izlaz iz kluba i sve je manje voljan uložiti ozbiljniji novac.

Usred sezone je klub napustio i jako cijenjeni trener Simon Rožman, koji se, kao i brojni stručnjaci prije njega, pobunio zbog konstantnih odlazaka glavnih igrača u momčadi. Situacija je djelovala nemoguće, ali Rijeka je opet složila sjajnu momčad.

Totalno drugačiji od drugih

Rijeka iz godine u godinu sve uspjehe gradi na identičnom modelu. Dovodi besplatno ili za male novce igrače koji će na Rujevici oživjeti svoju karijeru i otići dalje. Pritom vrlo pedantno traži one koji su nezadovoljni minutažom ili ulogom u svojem klubu te im daju šansu da pokažu što znaju.

Uz veliki bazen talenata u Hrvatskoj, BiH i ponekoj afričkoj zemlji u kojoj imaju dobre kontakte, uvijek sastave dovoljno dobru ekipu otpisanih. Model koji Amerikanci zovu i "low risk, high reward" (nisko ulaganje, veliki potencijalni dobitak) druge momčadi uglavnom koriste kod manjeg dijela igrača koje procijene kao talente koji nisu skupi. Međutim, Rijeka tim modelom slaže čitavu momčad.

Činjenica da je za relativno malu lovu dovela i preporodila igrače poput Drmića ili Andrijaševića i činjenica da je na klupi imala najboljeg slovenskog trenera, hrvatskog izbornika U-21 reprezentacije i odličnog Tomića govori koliko dobro kopa i nalazi dragulje tamo gdje drugi ne vide ništa.

Prvih par poteza budi nadu, ali cilj je jako daleko

Rijeka je krenula u gradnju nove momčadi i prvih par poteza bude nadu njenim navijačima. Španjolski veznjak Pablo More bio je uvršten u idealnu momčad bugarskog prvenstva lani, a prošao je sjajnu, Villarrealovu školu nogometa.

Iz Stoke Cityja stigao je ofenzivni vezni Mario Vrančić koji je imao tri gola i pet asistencija u engleskom Championshipu. U Rijeci će biti na jednogodišnjoj posudbi i pokušat će, kao i mnogi prije njega, pokazati matičnom klubu da zaslužuje veću ulogu u momčadi.

Konačno, trebao bi stići i Mateo Pavlović, 32-godišnji stoper s bogatim iskustvom igranja u francuskoj prvoj i drugoj ligi, a u HNL bi se vratio nakon devet godina kada je kao talentirani branič otišao u Werder za 1.5 milijuna eura iz Zagreba. Spominjao se i dolazak stranog trenera sa zavidnim životopisom.

Sve su to dolasci s ozbiljnim pedigreom za HNL i obećavaju, iako je cilj o konkurentnoj ekipi još uvijek daleko. Rijeka je već puno puta uspjela ono što joj nisu predviđali ni stručnjaci ni mediji ni kladionice ni vlastiti navijači. Može li još jednom prevariti čitav hrvatski nogomet?