RIJEKA je poražena od Genta u Belgiji s 2:1 u prvoj rundi play offa za skupinu Europa lige. To je više nego pristojan rezultat za uzvrat za sedam dana, a svakako puno bolji od onog što je Rijeka prikazala na terenu. Nažalost, tvrdi blok Rijeke nije uspio sakriti istinu - hrvatski doprvak kvalitetom izrazito tanka momčad. Nedostaje im klase na terenu, ali dobra vijest je da na klupi imaju pravog čovjeka u toj nezahvalnoj situaciji. Bišćan nema izbora i nema čime napasti, ali ima organizaciju koja pokriva velike mane. To ne prolazi svaki put.

Gentovi problemi i neiskorišten igrač viška

Ako ste pogledali jednu akciju u prvom poluvremenu, pogledali ste ih sve. Rijekin 5-3-2 blok nije dozvoljavao domaćinu da im kontinuirano prilazi golu, a Belgijci su igrali poprilično nerazumno. Postavka u kojem dva stopera vode igru, što prisiljava i bekove da igraju nisko, gotovo u ravnini s dva središnja braniča, determinirala je čitavo poluvrijeme. Tako su Čolak i Acosty s lakoćom zatvarali linije dodavanja prema veznim igračima koji su ostajali zagušeni u kompaktnom bloku Bišćanovih trupa. Iako je Gent stalno imao igrača viška u sredini terena, nije ga nikako mogao realizirati. Jedini put prema naprijed bilo je izvlačenje Davida ili Dejaegera uz liniju, ali tamo su ih Kvržić i Raspopović mogli bez problema napasti visoko i agresivno, bez ikakve prijetnje od suparničkih bekova koji su bili predaleko da im utrče iza leđa. Bišćanova taktika defenzivno je odradila sve što je trebala u prvom dijelu, a kada je Halilović sjajno poentirao poslije jedne odbijene lopte, činilo se da utakmica ide prema predvidljivom scenariju - imali smo s jedne strane ekipu koja "želi, a ne može", i drugu koja "ne želi, ali više i ne mora". Ali u drugom poluvremenu presudio je jedan taktički detalj koji pokazuje kako je trener Genta Thorup odlično pročitao utakmicu. 

Jedna figura može sve promijeniti

U nogometu je, kao i u šahu, nekad dovoljan jedan potez, na prvu možda sasvim nebitan ili čak i nepotreban, da preokrene tijek zbivanja. Nije Gent u nastavku odigrao spektakularno, ali jedan jedini potez pomogao im je izbjeći Rijekin blok i igrati oko njega. Kapetan Odjidja-Ofoe spustio se s pozicije veznog igrača na pola puta između stopera i lijevog beka, Asarea. To je omogućilo Asareu da zaigra puno bliže Rijekinom golu, sa sobom povuče Kvržića, a samim time i cjelokupni Rijekin bedem na sredini terena. Osim toga, Gentovi stoperi konačno su u Odjidji-Ofoeu dobili opciju kojom mogu jednostavnim pasom izbaciti Čolaka i Acostyja iz igre. Bespotrebni čovjek viška u sredini terena iz prvog poluvremena kod Genta je napokon pronašao funkciju i momčad je prodisala.

Rijeka je bila prisiljena povući se na desnom, a samim time i na suprotnom boku, te su ju Belgijci konačno uspjeli rastegnuti. Belgijci su puno lakše dolazili s loptom do suparničkih 35 metara. Tamo nisu odigrali ništa spektakularno - duge lopte i odbijanci nakon Depoitreovog skoka i "prebrojavanja" na bekove koji su sada konačno došli do mogućnosti da se priključe završnici napada. Ali bilo je sasvim dovoljno. Gent je na količinu napada i volumen lopti koji je prozujao unutar Rijekinog šesnaesterca imao veliku šansu zabiti. To je napravio, a kasnije i preokrenuo grogiranog  suparnika. Na kraju je Rijekin rezultat puno bolji od prikazane igre. Ali utakmica je ponovno otkrila istinu koju Bišćan ne može uvijek sakriti. Rijeka je prilično ograničena momčad. 

Bišćan nema izbora, on nema igrača kvalitete Dinama 

Prije nego krene kanonada o povučenoj ili "kukavičkoj" igri Rijeke kao uzrocima poraza, moraju se u obzir uzeti dva faktora. Prvi je taj da je Bišćan čovjek koji svoju trenersku filozofiju bazira na ulozi "plijena", koji u defenzivnoj postavci voli uloviti lovca na krivoj nozi i kazniti ga. Niti Olimpija niti Rijeka pod njegovim vodstvom nisu nikada bile lepršave momčadi, ali bile su izrazito dobro organizirane. Druga je ta da Rijeci zapravo kronično fali talenta nužnog da bi se igrao bitno proaktivniji i barem jednako efikasan nogomet. Fali vrhunskih driblera, a Pavičić i Murić koji su najbliže igraču viška i organizatorima igre jednostavno nisu dovoljno konstantni da bi im se u potpunosti podredila momčad. Oni nemaju igrača u rangu kvalitete Dinama, jedine ekipe u Hrvatskoj kojoj gledaju u leđa.

Nemaju nikog tko može kontinuirano raditi razliku u napadu i samim time im je stil igre poprilično određen prije početka skoro svake utakmice. I možda se 2:1 protiv ne pretjerano snažnog protivnika ne čini mnogo, ali eventualni prolaz Rijeke u grupnu fazu Europa lige bila bi ultimativna pobjeda sistema, organizacije i kompaktnosti, što je ujedno i njihov maksimum. Igor Bišćan je zapravo pravi čovjek na pravom mjestu. Rijeka nema talenta da bude lovac i mora maksimalno izvući iz uloge plijena.