INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju sportske događaje i utakmice te analiziraju transfere i globalne promjene u nogometu. Na gostovanju kod Index Sporta danas je Jevgenij Markov, kolumnist ruskog Sporta, koji nam otkriva pozadinu dolaska Ivice Olića na mjesto trenera moskovskog CSKA i atmosferu koja ga je dočekala u svlačionici.

VIJEST o dolasku Ivice Olića na klupu CSKA dočekana je s oduševljenjem. On je legenda kluba koja nam je između 2003. i 2007. godine donijela jako puno radosti. Tri prvenstva, dva kupa, dva superkupa i Kup Uefe. Mislim da to dovoljno govori kakva nam je osoba stigla u klub i s kakvim nogometnim pedigreom. Osim toga, Olić je poznat kao iskrena i dobra osoba, jako finog karaktera, koja je s navijačima i medijima imala izvrstan odnos.

Naravno, jednom kada se emocije stave sa strane, ostaje bojazan kako je njegov angažman možda preuranjen jer nema nikakvog samostalnog trenerskog iskustva i do sada nikad nije ni radio u klupskom nogometu. Možda je najveći problem to što nitko ne zna što očekivati i kako će uopće izgledati aktualna sezona. Olić preuzima CSKA u vrlo teškoj situaciji, na petom mjestu s čak pet klubova koji mu pušu za vratom, a ekipa je jako uzdrmana s tri poraza u četiri posljednja susreta.

Predsjednik je odlučio emocionalno, bez razmišljanja kako bi brzo mogao potrošiti legendu

Ako ćete sasvim iskreno, a to misli i dobar broj ljudi oko kluba, predsjednik Jevgenij Giner ovu je odluku donio potpuno emocionalno i nije uzeo u obzir kako bi klupsku ikonu mogao "potrošiti" za manje od pola godine. Iskreno se nadam da to neće biti tako i da će Olić u klubu ostati barem jednako dugo kao Viktor Gončarenko, no to mi se ne čini realnim. Činjenica je da je klubu nakon pet godina trebalo osvježenje na strukovnom planu, no ovo je velik rizik.

Braća Berezuckij, s kojom je i Olić igrao, i dalje su u klubu, pa se Giner vjerojatno nada kako će oni biti njegova produžena ruka na terenu i zajedno s njim momčad pogurati u pravom smjeru. Sve mi to djeluje kao jedna lijepa bajka i osobno nisam uvjeren da će funkcionirati, ali dozvoljavam da griješim, jer nemam pojma, kao, vjerujem, ni itko drugi, kakav je Ivica Olić trener i na koji će se način nametnuti igračima.

Dobra je stvar, a na to je predsjednik u toj svojoj ekstravagantnoj ideji i računao, to što će prve četiri utakmice pod vodstvom novog trenera CSKA igrati s klubovima iz donjeg dijela ljestvice, protiv kojih ne bi trebao biti preveliki problem doći do tri boda. Dobar start mogao bi dati krila hrvatskom strategu i ekipi, a onda koncem travnja stiže ispit spremnosti - CSKA gostuje kod Spartaka u najvećem derbiju ruskog nogometa.

Svi računaju s tim da je Olić u svojoj karijeri igrao neke od najvećih utakmica koje nogometaš uopće može odigrati i kako su ga vodili neki od najboljih stratega koji su hodali zemaljskom kuglom. Međutim, zar nije ista priča i s Andreom Pirlom u Juventusu? Pa pogledajte kroz kakve probleme prolazi i koliko mu je tereta na leđima. Nije prošlo ni pola godine, a naizgled je pitanje vremena kada će ga se riješiti.

Je li Olić već ubio nogometaša u sebi?

Stara izreka kaže da jednog dana kad poželiš biti trener, moraš ubiti nogometaša u sebi. Je li Ivica Olić to već napravio, tek ćemo vidjeti.  Mislim da jest, s obzirom na to da je već četiri godine u kadru hrvatske nacionalne vrste s kojom je ostvario nevjerojatne uspjehe, no klupski nogomet je ipak ponešto drugačiji od reprezentativnog. Za sada je sve još obavijeno nekakvim velom tajne, a umjesto o konkretnim stvarima, što će se i kako napraviti, koliki je i na koliko potpisao ugovor, mediji se bave nostalgijom, vremenima koje je Olić proveo tu.

Jedan od mogućih razloga zbog kojih se Ivica Olić činio dobrim izborom predsjedniku Gineru je činjenica da Nikola Vlašić ne igra dobro otkako se krajem drugoga mjeseca nastavilo rusko prvenstvo i to da bi ga njegov trener iz hrvatske reprezentacije mogao vratiti u pravu formu. Bez Nikole Vlašića, nažalost, nema ni ovog CSKA. On je daleko najbolji igrač kluba, a i daleko najskuplji. Postoji mogućnost da će ga ovog ljeta prodati, zbog čega je krajnje vrijeme da ponovo zablista kako bi mu se cijena vinula u nebo.

U svakom slučaju, do sada strani treneri, oni izvan bivšeg Sovjetskog saveza, nisu bili dobro rješenje za CSKA. Artur Jorge bio je marioneta, Juande Ramos otišao je nakon par mjeseci, dok je Zico ostao manje od sezone, nakon što je stigao iz uzbekistanskog Bunyodkora, nakon one epizode u kojoj je tamo igrao Rivaldo. Zico je s CSKA uzeo kup i otišao u Olympiakos, tiho kako je i došao.