INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju sportske događaje i utakmice te analiziraju transfere i globalne promjene u nogometu. Na gostovanju kod Index Sporta danas je Artur Karatai, novinar Sport Expressa, koji nam uoči prvog susreta šesnaestine finala Europa lige između Krasnodara i Dinama otkriva pozadinsku priču ruskoga kluba.

Nogomet se vraća u Rusiju nakon duga dva mjeseca i to je po meni najznačajnija vijest ususret dvoboju Krasnodara i Dinama. Ljudi su se toliko zaželjeli nogometa da ih ništa neće spriječiti da okupiraju tribine u velikom broju, posebno zato što je zagrebačka momčad nastupima u grupnoj fazi Europa lige zaradila respekt u cijeloj Rusiji. Iako je Krasnodar protiv elitnih klubova Lige prvaka pokazao da je ozbiljna momčad, rekao bih da su šanse u ovom trenutku 50:50. Štoviše, zbog činjenice da su Modri u posljednja četiri tjedna odigrali čak sedam utakmica, možda su čak i u maloj prednosti.

Temperatura od -15 stupnjeva nije prednost za Krasnodar

Čujem da se u Hrvatskoj spominje kako bi ekstremno niske temperature mogle ići na ruku domaćoj momčadi, ali to nema veze s istinom. Kao prvo, stadion ima velike grijače i temperatura bi na travnjaku trebala biti znatno veća nego vani gdje se očekuje deset do petnaest ispod nule, a kao drugo, Krasnodar godišnje po velikoj hladnoći odigra možda dvije ili tri utakmice, tako da ni oni nisu naviknuti na takve uvjete. Na koncu, kada se gleda posljednjih osam godina, ne postoji nijedan pokazatelj koji otkriva kako domaćinstvo u polarnim uvjetima donosi ikakvu prednost našoj momčadi.

Za vlasnika nije pitanje hoće li trošiti, nego koliko

Ove sezone Krasnodar je prvi put u povijesti izborio plasman u Ligu prvaka i to se slavilo kao golemi uspjeh. Između ostalog i zato što je klub dobio veliku financijsku injekciju od Uefe. Pretpostavljate, sam novac nije toliko bitan koliko činjenica da će tako balansirati račune po pravilima financijskog fair-playa. Ako niste upoznati, osnivač Krasnodara je Sergej Galicki, vlasnik jednog od najvećih lanaca trgovina u Rusiji i jedan od najbogatijih Rusa uopće. Za njega nije pitanje hoće li potrošiti na pojačanja, nego koliko.

Iako je bila riječ o debitantskoj sezoni u Ligi prvaka, a Krasnodar je dobio tešku skupinu sa s Chelseajem, Sevillom i Rennesom, momčad Murada Musajeva pružila je nekoliko zapaženih nastupa i na koncu osvojila pet bodova. Mnogi ne znaju da više od polovice momčadi nije konkuriralo za prve tri utakmice i Musajev je imao velikih problema sa sastavljanjem ekipe. Unatoč tome remizirao je na gostovanju kod Rennesa, u Sevilli imao 2:0 i igrača više pa izgubio, a kući protiv iste momčadi ostao bez boda u petoj minuti sudačke nadoknade.

Iz svega navedenog lako se može izvući zaključak da je Krasnodar danas ozbiljna momčad koja iz godine u godinu napreduje i kojoj su europski uspjesi, ponajviše u vidu financijskoj fair-playa, pogonsko gorivo. U tom se svjetlu gleda i susret protiv Dinama. U klubu su svjesni kako je kvaliteta dviju ekipa podjednaka i eventualno ispadanje ne bi bilo viđeno kao tragedija, no svi su mobilizirani kako bi dvoboje s Modrima dočekali na najvišoj razini i pokušali treći put u povijesti ući među 16 najboljih u ovom natjecanju. Ako je gledati domaće prvenstvo, valja reći kako je ovo za sada vjerojatno najgora godina u posljednjih pet, šest. Očigledno je kako su prvi dio sezone sve misli bile usmjerene na Europu. Od polovice listopada do kraja studenog klub je upisao jednu pobjedu, jedan remi i čak sedam poraza. Činilo se da će sasvim potonuti, a onda se u prosincu Musajev spasio, osvojivši 13 od mogućih 15 bodova.

Ovo je najjači Krasnodar u povijesti, ali trener ga vodi po gazdinim pravilima

Ovosezonski rezultati tome vjerojatno neće ići u prilog, ali rekao bih kako je ovo najjača momčad Krasnodara u povijesti. Musajev se za sada dobro nosi s izazovima, ali pitanje je do kada će to moći. On je vojnik kluba koji radi ono što mu predsjednik kaže, a upute su da treba igrati napadački.

Musajev nije bio profesionalni nogometaš, u Krasnodar je stigao među prvima, a nakon što je vodio sve selekcije, od pionira do rezervne momčadi, 2018. godine je dobio priliku okušati se na najvećoj sceni. Njegov Krasnodar je u pravilu vrlo snažan prema naprijed, a prosječan, ako ne i loš u obrani. Kako često znaju forsirati napadački igru i kada ih ne ide te inzistirati na posjedu lopte, vrsni protivnici znaju ih uništiti i uvaliti im po četiri, pet golova. Tako je bilo u prijateljskoj utakmici protiv Lokomotiva prije nekoliko dana. Mislim da ne treba od toga raditi dramu, Krasnodar već dva mjeseca nije igrao natjecateljsku utakmicu i to sigurno Modri mogu iskoristiti.

Što se tiče prvih 11 koji bi trebali istrčati, trebalo bi to prilično nalikovati postavi s posljednje provjere protiv Lokomotiva. Najveći problem izostanak je prvog vratara Safonova te Ramiresa, kojeg neće biti do ljeta zbog ozljede koljena. U sustavu 4-2-3-1 koji je neizostavan zadnjih godina na golu bi trebao biti Gorodov, u posljednjoj liniji Smolnikov, Martinovič, Kayo i Černov, dvojac zadnjih veznih Olsson i Vilhena, ispred njih Vanderson, Cabella i Klasson, a usamljen naprijed veteran Berg.

Gvardiol izgleda kao da igra već 10 godina, a Majer podsjeća na Modrića

Moram priznati da sam impresioniran Dinamovim napretkom posljednjih godina. Ovdje u Rusiji uvijek sa simpatijama gledamo momčadi bivšeg bloka i znam da su se godinama mučili u skupinama, no odnedavno je to sasvim drugačija priča. Najbolji je primjer ovosezonska Europa liga. Svi su očekivali da CSKA lakoćom osvojiti grupu, da bi se Zagrepčani na kraju gotovo prošetali. Od igrača Dinama izdvojio bih Domagoja Livakovića koji je bez sumnje spreman za braniti u najvećim klubovima Liga petice. Također sam upoznat s kvalitetom Gvardiola koji danas, iako još tinejdžer, izgleda kao da ima desetogodišnje iskustvo. Nije nikakvo čudo što ga je Leipzig kupio. Jako mi se sviđa i Lovro Majer koji je jako inteligentan igrač. Njegova kontrola lopte, kultura nogometne igre i tehnika jako podsjećaju na Luku Modrića, iako je ovaj ipak daleko više orijentiran na sam napad, nego na njegovu izgradnju.

Hrvati su u Rusiji oduvijek na cijeni i često su ključni igrači svojih momčadi, bilo sada kad su Ćorluka i Vlašić stožerni igrači, bilo u vremenima Ivice Olića ili Stipe Pletikose. Svjetsko prvenstvo prije dvije godine i onaj niz do finala protiv Francuske neću ni spominjati. Bila je to epska borba. Također morate znati kako su vam svi Rusi još uvijek zahvalni za onu pobjedu na Wembleyju protiv Engleske koja nas je odvela na Euro.