MARO KATINIĆ (20) prošlog je ljeta odradio jedan od najneočekivanijih transfera u novijoj povijesti SuperSport HNL-a. Ovaj mladi reprezentativac Hrvatske je krajem prijelaznog roka za odštetu od milijun eura napustio Dinamo i prešao u Sharju (Sharjah, čita se "Šarđa"), klub iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Katinić se strpljivo uspinjao kroz Dinamove omladinske kategorije nakon što je kao 15-godišnjak stigao u Zagreb iz rodne Rijeke. Tek što je počeo skupljati seniorski staž u B sastavu Dinama i na polugodišnjoj posudbi u slovenskom Bravu, dogovorio je odlazak iz Europe. Dinamo je tako napustio kao tinejdžer bez ijednog nastupa za prvu ekipu.

Sada je iza njega prva seniorska sezona na drugom kontinentu. Katinić je u njoj sakupio 22 nastupa, uglavnom igrajući svih 90 minuta. U Sharji, klubu iz istoimenog grada pored Dubaija, dijeli svlačionicu s vrlo poznatim imenima koja se mogu pohvaliti bogatim iskustvom u najjačim europskim klubovima.

Točnije, svlačionicu dijeli s iskusnim igračima pred zalaskom karijere, točno onakvima kakvi se najčešće i odlučuju na transfer u Arabiju ili Emirate. Baš zato je Katinićeva odluka da takav transfer odradi sa samo 19 godina dočekana kao veliko iznenađenje.

U intervjuu za Index govorio je o prilagodbi na drugu kulturu, svom igračkom razvoju, iskustvu igranja s europskim zvijezdama te ambicijama, a otkrio je i kako je uopće došlo do odlaska u Emirate.

Kakva je trenutno situacija u klubu? Uskoro kreće nova sezona? 

Prošle sezone završili smo četvrti i ove ćemo igrati Ligu prvaka 2, što je kao Europa liga u Europi. Imali smo pripreme u Austriji i za nekoliko dana je prva službena utakmica, igramo kup, a za dva tjedna kreće i prvenstvo. Ciljamo na prvo mjesto u ligi, a imamo i dva domaća kupa, dakle ukupno četiri natjecanja.

Možete li usporediti nogometnu infrastrukturu u UAE-u i Hrvatskoj? 

Infrastruktura ovdje je jako dobra. Najpozitivnije me iznenadilo na kojoj se razini brinu o travnjacima, što po ovim vrućinama nije lako. Svaki travnjak, od zadnjeg do prvog kluba na tablici, u odličnom je stanju. 

Stadioni su OK. Prva dva, tri kluba, kao što su Al-Ain i Al-Jazira u Abu Dhabiju, imaju ogromne stadione, dok mi ostali imamo manje s kapacitetom od oko 10 tisuća gledatelja. Lijepi su, nešto kao Rujevica, ali sa spojenim tribinama.

Koliko navijača dolazi na utakmice?

Kada su derbiji u kojima igramo mi iz nekoliko najjačih klubova, stadion bude pun, kada igramo sa slabijim klubovima, to ljude manje zanima, bude 1000 do 1500 ljudi. Igrao sam dva finala kupa prošle sezone na kojima su stadioni bili puni i to je poseban doživljaj.

Što je sve od naprednih alata na raspolaganju igračima i stručnom stožeru?

Razina toga je slična kao u Hrvatskoj. U Dinamu nisam bio s prvom ekipom, samo s juniorima i drugom, ali mogu usporediti uvjete s našima. Što se tiče medicinske strane, tu su većinom europski doktori, mi imamo Španjolce. Na raspolaganju su nam non-stop. Mi imamo dva doktora i tri, četiri fizioterapeuta koji su uvijek tu za nas.

Reagiraju jako dobro. Imao sam ozljedu zgloba u trećem mjesecu, odmah su me odvezli u bolnicu i vratio sam se nakon samo tri tjedna, a prognoziralo se da ću biti "aut" dva mjeseca. Medicinska služba je na sjajnom nivou.

Što se tiče videoanaliza i pripreme utakmice, to ovisi o kvaliteti protivnika, najviše se priprema za konkurente s vrha tablice. Mi u obrani imamo svoje analize i pripreme za napadače, napadači ili golmani imaju svoje. To je podijeljeno po pozicijama. Dan prije utakmice imamo grupnu analizu u kojoj gledamo što su protivnici pokušavali u zadnjih par utakmica, što su im mane i prednosti.

Kako biste se usporedili kao igrača danas i prije godinu dana?

Dosta sam toga naučio jer je ovdje puno iskusnih igrača. Puno mi je koristilo što je kada sam došao ovdje bio Kostas Manolas, Grk koji je igrao u Romi, od njega sam dosta naučio. Donedavno je tu bio Miralem Pjanić, a sada je tu Paco Alcacer.

Ne igramo iste pozicije, ali od iskusnijih se može puno naučiti bez obzira na to. Naučio sam dosta i napredovao sam, ali daleko je od toga da sam zadovoljan svojom igrom i kvalitetom, tek mi je 20 godina i imam još dosta prostora za napredak. Drago mi je da iskusniji igrači pomažu ne samo meni nego svim mladima u klubu.

Koje savjete ste dobili od Manolasa i Pjanića?

Od Manolasa sam uglavnom naučio neke prljave poteze jer je on dosta agresivan igrač. Pjanić je tehnički igrač i od njega sam naučio o važnosti mirnoće na lopti te kada igraš pod presingom, u izgradnji napada. Trudimo se ne izbijati loptu, nego tražiti drugo rješenje. Puno mi je značilo samo promatrati njega s loptom na treninzima i utakmicama.

Kako biste se opisali onima koji Vas nisu gledali, kakav ste profil igrača?

Dosta sam dobar u izgradnji napada, volim razigravati i kada se igra od golmana. Dosta sam brz za braniča i odvažan sam, a volio bih popraviti komunikaciju tijekom igre. To je danas jako bitno i potrebno je da to usvoji i mlad igrač jer tako pomažemo sebi i ekipi. 

Želim popraviti i skok-igru, na tome radim u svakodnevnim treninzima. Prostora za napredak imam u svakom aspektu igre, ali izdvojio bih komunikaciju i skok-igru.

Kako je došlo do potpisa za Sharju? 

Više klubova je bilo zainteresirano. Bio sam na pripremama u Sloveniji, čak i odigrao par utakmica za Bravo u novoj sezoni i zatim sam otišao na okupljanje mlade reprezentacije. Došao je moj menadžer i rekao da postoji zainteresirani klub u Emiratima.

Na prvu mi je to bilo čudno, to je jako daleko od obitelji i prijatelja, drugi kontinent, druga kultura, druga vjera, drugačije od svega na što sam navikao, ali bio je kraj prijelaznog roka i morao sam donijeti odluku.

Razmislio sam objektivno, a ne subjektivno. Naravno da bih cijeli život volio ostati u Hrvatskoj s obitelji, ali treba i izlaziti iz komfor-zone. To je za mene bio odlazak iz Hrvatske. Sve se dogodilo brzo, mojom odlukom da isprobam nešto novo. Došao sam u Emirate i u godinu dana ne mogu reći ništa loše o državi ili ljudima ovdje. 

Arapski svijet je čuven po gostoprimstvu. Jeste li to i sami osjetili? 

Jesam. Došao sam s 19 godina, dočekao me kapetan ekipe i stavio mi se na raspolaganje te ponudio pomoć sa svime. Bilo koga mogu nazvati u ponoć ili podne i pomoći će mi. Osjećam se kao da sam njihov i da sam ovdje 10 godina, zapravo, ovdje mi je kao kod kuće. Ljudi su jako dobri i ljubazni.

Kakav je Sharjah grad i kako provodite slobodno vrijeme?

Sharjah je prema Dubaiju nešto kao Sesvete prema Zagrebu, dalje od centra, što velikom broju ljudi odgovora. Nema toliko gužve, ovo je predgrađe koje je dosta jeftinije od Dubaija i većina ljudi koji tu žive radi u Dubaiju. 

U slobodno vrijeme tijekom ljeta nema puno toga što se može raditi zbog vrućine, uglavnom se odmara u klimatiziranim prostorima, na plaži se može izdržati možda sat vremena. Kada imam slobodan dan, volim otići do Dubaija, ima puno atrakcija, mislim da u godinu dana nisam prošao ni pet posto.

Nedavno Vam je suigrač u obrani postao mladi reprezentativac Srbije David Petrović. Koliko znači imati nekoga s kim možete razgovarati na našem jeziku?

Prošle sezone tu je bio Pjanić, a ove je tu David. Naravno da dobro znam engleski, ali znači ti kada dođeš u klub i možeš s nekim opušteno popričati na našem jeziku. Mislim da ćemo se super slagati, stigao je prije tjedan dana i tu sam na raspolaganju za sve što treba, kao što su dečki iz ekipe bili meni. Mislim da će uživati ovdje.

Kako je tekao Vaš igrački razvoj u Hrvatskoj i kojeg trenera možete istaknuti u tom procesu?

U Rijeci sam bio do kraja osmog razreda, a onda sam upisao srednju školu u Zagrebu, gdje mi je Dinamo pružio sve. Jako sam zahvalan klubu zbog toga. Što se tiče trenera, uvijek sam govorio da mi je Damir Krznar najbolji trener koji me vodio tijekom mog odrastanja. Vodio me u drugoj ekipi Dinama, gdje sam puno naučio i njega bih izdvojio kao trenera koji me izgradio kao igrača.

Vaše prvo seniorsko iskustvo došlo je kroz drugu ekipu u drugoligaškoj konkurenciji. Sada druge ekipe Dinama i Hajduka više ne postoje. Koliko Vam je značilo to iskustvo?

Žao mi je što su druge ekipe ukinute, to je jako dobra stvar za mlade igrače. Tako se lakše podnosi prelazak u seniorski nogomet, što je najteža stvar u karijeri. Zahvaljujući drugim ekipama talentirani juniori nisu trebali odlaziti u druge klubove, već bi igrali za drugu ekipu.

Drugačije je kada igraš sa seniorima bez obzira na to što je to drugoligaška ekipa i nisu to imena od kojih zastaje dah, ali tu se stječe veliko iskustvo. Samo pola godine u drugoj ligi može vas značajno izgraditi kao igrača. Najveća razlika u odnosu na juniore je fizički aspekt, velika je razlika kada igraš protiv odraslih profesionalaca.

Koje ambicije želite ispuniti u budućnosti?

Za početak želim da Sharjah ove sezone osvoji trofej, prošle sezone smo imali prilike, ali nismo uspjeli. Želim da se ove sezone borimo za sva četiri. U daljoj budućnosti normalno da mi je želja hrvatska reprezentacija. Zdrav sam i sve ovisi o meni, treningu i zalaganju, nadam se da će me to jednog dana dovesti do dresa reprezentacije. Time bih si ispunio dječački san.