NAJVEĆI hrvatski borac Mirko Filipović u mirovini je nešto duže od godinu dana, ali i dalje svakodnevno trenira i izgleda spreman za najteže mečeve.

"To je moja droga od koje ne mogu odustati", govori nam dok pričamo u privatnoj dvorani u sklopu njegove kuće u mirnom dijelu Zagreba.

Od natjecanja se ipak morao oprostiti nakon što je doživio moždani udar na treningu. Neiscrpne su teme za razgovor s legendom MMA-a i fajterom koji je krenuo iz obiteljskog svinjca u rodnoj Privlaci (Slavonija), gdje bi noćima lupao po improviziranoj krušci - tako je izbrusio i svoj ubojiti high kick - ali on često želi pričati o stanju u Hrvatskoj i njegovoj Slavoniji. Želi vidjeti zemlju koja ide naprijed i to ga proganja.

Sjećamo se kakav nas je dočekao na razgovoru uoči svoje borbe s Royjem Nelsonom, revanša koji je čekao sedam godina otkako ga je Amerikanac nokautirao u UFC-u. Mirko je tih dana bio top tema borilačkog svijeta, svi su znali da bi to mogla biti njegova oproštajna turneja, ali on nas je nabrijan dočekao s pitanjem: 'Hoće li u ovoj zemlji itko ostati kada se ja vratim?' Govorio nam je o pljački, bahatim političarima, uhljebima i poreznom teroru. Jedan od najmoćnijih boraca svijeta, fizički nikad spremniji, nikad nam nije izgledao tako nemoćan dok o nečemu govori.

"Kada odem u Slavoniju, duša me boli. Ljudi su otišli, jedva smo skupili jedan razred u osnovnoj školi u Privlaci. Politika ne daje rješenja. Nekima je rat bio brat, obogatili su se, a uzimaju i danas uz podršku politike. Dok su neki gubili kuće, neki su se obogatili kao knezovi. Da nam Švicarci otvore državni trezor, mi bismo i to razjebali", rekao je Filipović.

Pitali smo ga što bi učinio da jednog dana dođe na vlast. 

"Nama treba netko tko će reći OK, moramo napraviti to i to. Ja drugi mandat neću dobiti, ljudi će biti bijesni na mene, neće glasati jer sam im ukinuo povlastice koje im ne pripadaju, ali ću znati da sam napravio nešto za svoju zemlju. I onda to netko obeća pa kao da vrag uđe u njih u te četiri godine, vjeruj mi stvarno ne znam, je li to taj stil života, kad ulaziš u prostoriju pa svi ustaju i kad imaš moć odlučivanja o svemu, pa te voze tri četiri automobila što je potpuno neprimjereno, obzirom na našu ekonomsku, gospodarsku i socijalnu situaciju i na naš standard. Trebamo se ugledati na strance, pogledajte austrijskog predsjednika, koristi javni prijevoz ljudi ne znaju ni tko je on. Po čemu se mi to možemo mjeriti s Austrijom? Apsolutno s ničim, možda po broju Rijeka ili imamo više otoka jer oni nemaju more. U prvom redu zaštitio bih najvažniju manjinu u Hrvatskoj, a to je privatni sektor. Ljudi koji rade u privatnom sektoru su najvažnija manjina. Da, privatni sektor je manjina, a ovi drugi nikad ne mogu dobiti otkaz, oni su zaštićeni.  'Doktorice, dajte mi malo bolovanje, gledao sam sinoć neki horor film i boli me glava" i doktor kaže 'Evo ti dva mjeseca'. Ne može ga Bog potjerati s radnog mjesta. I to je jedina manjina o kojoj ja pristajem razgovarati, ljudi koji rade u privatnom sektoru", smatra Cro Cop.