AKO GOVORIMO o prvim dojmovima, stvari su dosta jasne. Arsenal je većinu vremena izgledao sjajno, Erling Haaland se prilagodio da bolje nije mogao, Liverpool je podbacio u odnosu na očekivanja, a napokon se nazire i svjetlo na kraju tunela za Manchester United.

Dodamo li tome da se nakon turbulentnog prijelaznog roka i zamjene trenera Chelsea stabilizirao pod palicom Grahama Pottera te da Tottenham još uvijek drži korak s vrhom, možemo zaključiti da će preostale dvije trećine utakmica donijeti zanimljivu borbu za vrh, pogotovo za mjesta koja vode u Ligu prvaka.

Neočekivani sudionici borbe za ostanak

S druge strane, borba za ostanak, u kojoj su prije sezone bili Nottingham Forest, Bournemouth, Fulham i Southampton, dobila je neke neočekivane sudionike. Loš ulazak u sezonu tamo je gurnuo Wolverhampton i Leicester, a po tankoj liniji hodaju i Leeds i Everton. Bolji od tih projekcija su po broju osvojenih bodova bili igrači Fulhama, a do neke mjere i Bournemoutha.

No, bilo bi sjajno kako bismo imali alate da ostavimo dojmove po strani i pokušamo brojčano definirati što su momčadi napravile u odnosu na ono što su odigrale. Jer koliko god osvojeni bodovi bili ono što se na kraju računa, dovoljno je utakmica do kraja lige da se sve može okrenuti u borbama za ključne pozicije na ljestvici.

Kako bismo to što bolje pokazali, posegnuli smo za standardiziranim modelima koje nam pružaju kako analitičke kuće, tako i one kladioničarske. Krenimo redom od onoga što su momčadi napravile, koliko je i zašto je to impresivno ili razočaravajuće te ćemo na kraju ući dublje u to koje su im šanse da okrenu svoje sezone ili ih održe na nivou.

Mjerenje uspjeha i isplativosti

Na ulasku u svaku sezonu najveća se pažnja u medijima daje prijelaznom roku i onome kako i koliko skupo su se određene momčadi pojačale u utrci za naslov, Europu ili ostanak. Već se na temelju toga donose prvi zaključci o njihovim mogućnostima. Ovdje ćemo se toga kratko dotaknuti kasnije, ali nam transferi i potrošnja na njih neće biti osnovno mjerilo.

Zašto? Zato što su transferi u procjeni poslovanja najviše "volatilno" mjerilo. Iznos transfera često sam ne govori ništa, a ulazi u bilancu potrošenog jednog kluba. Najveće momčadi mogu u jednom prijelaznom roku potrošiti stotine milijuna, da bi već u nekoliko idućih izgledale kao najbolji "moneyball" stručnjaci.

Da bismo to što plastičnije opisali, najbolji je primjer dovođenje Haalanda iz Dortmunda u Manchester City. Čak i uz zadovoljene interese menadžera i ostalih zainteresiranih, otkupna klauzula za mladog Norvežanina je toliko smiješno mala u odnosu na njegovu vrijednost da se trošak transfera ne može ispravno i stabilno brojčano odrediti u kontekstu potrošnje na momčad.

I kad bi to bio jedini transfer koji funkcionira po tim principima, lako bismo ga proglasili anomalijom i koristiti transfere kao osnovno mjerilo financijskih ulaganja. No, takvih je kupovina (i onih na drugoj strani spektra isplativosti) mnogo i trošak na dovođenje igrača postaje krajnje nepouzdano mjerilo budžeta i ulaganja.

Na svu sreću postoji puno stabilnija metrika mjerenja budžeta, a to je novac koji se na godišnjoj/sezonskoj razini troši na plaće igračima. Uzmemo li primjer Haalanda kao naš pokazatelj, gotovo je nemoguće da plaća ovom igraču bude ispod njegove trenutne tržišne vrijednosti u odnosu na druge igrače. I baš zato su plaće najbolji pokazatelj budžeta.

Brentford i Brighton do sada troše najbolje, a Manchester United i Liverpool najgore

Ali dosta o općenitim pokazateljima, bacimo se na konkretno, tj. na ono što vidimo na tablici. Bacimo li pogled na budžete klubova za plaće u ovoj sezoni u odnosu na osvojene bodove, neke stvari su vrlo jasne.

Momčadi koje najbolje koriste budžete koji su im na raspolaganju su Brentford, Leeds, Brighton i Fulham. Dok se posljednje tri kreću na oko 5 bodova za svakih utrošenih 10 milijuna funti (što će, naravno, porasti prema kraju sezone), Brentfordova "isplativost" je na 8.21 bod po tom iznosu.

Mogli bismo to nazvati anomalijom, ali Pčele iz Londona od ulaska u ligu koriste svaki gram svog budžeta i isključivo se nalaze u stupcu pozitivnih iznenađenja pa kod njih nema ništa novog, a niti pada koji bi nas mogao brinuti.

S druge strane spektra isplativosti nalaze se divovi, što je logično jer Manchester United već godinama ulaže ogromne cifre kako bi se vratio u vrh, a neke momčadi poput Liverpoola i Chelseaja su ili imale osjetan porast budžeta ili su podbacile u bodovnom stanju do sada.

No, ono što je zanimljivo za te momčadi je da jedino United za svaki svakih 10 uloženih milijuna funti "dobije" manje od jednog boda (0.88). Zanimljivije od velikih udarača su momčadi koje su također podbacile, ali s nešto manjim budžetima. To se osobito odnosi na Aston Villu i Leicester.

Kad bi momčadi nastavile skupljati bodove na taj način, imali bismo mrtvu trku za prvaka između Arsenala i Cityja, a iz lige bi s jednakim brojem bodova ispali Forest, Leeds i Wolverhampton, koji također barata zavidnim budžetom. No, to ipak nisu jedini (ili najbolji) pokazatelji onoga što smo vidjeli na terenu i onoga što možemo očekivati.

Najviše sreće koncentrirano u Londonu, a najmanje u Brightonu i Leedsu

Da bismo na najbolji način opisali općenitu kvalitetu igre te stvaranje prilika u odnosu na dopuštanje istih, poslužili smo se kumulativnom metrikom očekivanih bodova (xPts). Čak i površna analiza ovih podataka daje naslutiti koje su momčadi unatoč visokom broju očekivanih bodova skupile nešto manje, a koje su u skladu s očekivanjima. Također je jasno kojim se ekipama osmjehnula sreća.

Krenimo od ovih prvih i tu odmah treba istaknuti Brighton, Leeds i West Ham kao prve kandidate u kategoriji "nesretnih" klubova. Ali uzmemo li u obzir spomenuti budžet, vidjet ćemo da West Ham raspolaže s dvostruko većim sredstvima od momčadi s krajnjeg juga Engleske.

Time se njihov uspjeh u zadržavanju svog stila igre i osvajanju bodova po budžetu, čak i unatoč odlasku trenera u Chelsea, čini još većim i impresivnim. Koliko god je Leeds dobro "koristio" drugi najmanji budžet lige, ovdje je vidljivo da ih sreća nije mazila pa su umjesto 15 projiciranih bodova, osvojili samo devet.

Prije nego što se prebacimo na "najveće udarače", valja naglasiti da je i Villa pokazala nešto više od ostvarenog, ali pošto im je budžet za 13 milijuna funti veći čak i od onog West Hama, to je trebalo biti mnogo više. Stoga i ne čudi da je Stevie G postao bivši menadžer ovako rano.

Naravno, većini su ovdje najzanimljivije momčadi na vrhu ili one koje smo tamo očekivali prije sezone. Tri kluba čija razlika između projiciranog i ostvarenog najviše naginje ka "sreći" su Chelsea, Arsenal i Fulham. No, to naravno ne znači da su svi oni igrali loše, ali su srećom došli do bodova.

Arsenal je sjajan, potvrđuju i brojke

Dapače, Arsenal ima drugi najveći broj (22.7) očekivanih poena u ligi iza plavih iz Manchestera (26.7), ali je osvojio toliko bodova da je premašio očekivanja u odnosu na svoju igru. To ih ne čini sretnom više nego kvalitetnom momčadi, već samo zorno ukazuje na to koliko su dobro igrali. I naravno, iskoristili svoju premoć u ključnim trenucima.

Skok je vidljiv i kod Manchester Uniteda (4 boda) i Tottenhama (3 boda), ali je još više zamjetan kod Fulhama (5 bodova) i Bournemoutha (4 boda). Tu (poglavito kod Bournemoutha) treba tražiti mogući pomak prema krivulji očekivanja, ali i pripaziti na konverziju koja je kod Fulhama za sada izvrsna. No, oni o kojima svakako moramo pričati su Liverpool i Manchester City.

Aktualni prvak je praktički u korak s očekivanjima (0.7 bodova manje od očekivanog) i s obzirom na protekle sezone, nakon kojih su se samo pojačali, možemo očekivati nastavak trenda u ostatku sezone. S druge strane te krivulje se nalazi Liverpool. Momčad Jurgena Kloppa ne samo da je osvojila tek 16 bodova do sad, već im je i projekcija upravo takva (17.5). Što to znači?

Ti podaci upareni sa sustavom igre koji se još uvijek prilagođava i mijenja daju do znanja da je Liverpool u ovom trenutku upravo tamo gdje treba biti - u svojevrsnom limbu izgradnje novog identiteta igre. Pomaci su vidljivi u pojedinim dvobojima, ali su potrebna ulaganja i preslagivanja da bi postali konstantni.

Analitika i kladionice složni: City prvak, iz lige ispadaju Forest i Bournemouth

Kad smo "protrčali" kroz ono što se dogodilo do sada, vrijeme je da se pozabavimo onime što bi se moglo dogoditi do kraja natjecanja u najpopularnijoj nogometnoj ligi Europe i svijeta. Za to smo koristili dva alata. Uvijek zastrašujuću analitiku i ono što trenutno kažu kladionice (kroz svoje burzovne modele).

Projekcije analitike temelje se na podacima sa stranice Fivethirtyeight, koja kroz svoj model prikazuje vjerojatnosti već godinama. Ukratko, koeficijenti svih momčadi grade se kroz kvalitetu igre svih momčadi i njihove transfere te se nadograđuju iz kola u kolo i sezone u sezonu.

Svaki rezultat (bilo simulacije ili u stvarnosti) utječe na koeficijente i na kraju je plasman momčadi prikazan kao postotak. Broj simulacija i postavljanja vjerojatnosti je 20.000. I tako nakon svake odigrane utakmice. Dosta o teoriji, bacimo se na praksu.

Na vrhu je lako primijetiti vjerojatnost koju City ima za osvajanje lige. Nevjerojatnih 74 posto čini se prevelikim, ali treba imati na umu visok koeficijent koji je City izgradio kroz godine i njihovu stalnost rezultata u odnosu na projekcije. Dodatno, taj postotak nešto je veći jer je druga momčad sada Arsenal.

Naime, Arsenal još nije stigao "nabiti" svoj koeficijent dovoljno visoko da bi to sugeriralo manju razliku u krajnjim postotcima. No, nastavi li Artetina momčad kako je krenula, taj će se koeficijent značajno pomaknuti. Usporedbe radi, on je na početku sezone bio 78.5 i Arsenal je bio 5. po šansama za osvajanje lige.

Sada je on na 83.7, dok je u istom razdoblju Liverpool zabilježio pad s 90.5 na 87.6, s dodatnom silaznom tendencijom. Uzme li se sve u obzir, postotci za osvajanje naslova nisu toliko iznenađujući. Mnogo su zanimljivije preostale dvije kategorije kojima ćemo se pozabaviti, a to su Liga prvaka i borba za ostanak.

Već je sada jasno da su analitički rezultati skloni tome da će se glavna bitka voditi za posljednja dva mjesta u Top 4. Tu i dalje prednjači Liverpool, ali ovdje je njegov pad sa 76 posto na 61 posto u posljednjih mjesec dana osjetan.

To je idealna prilika za Chelsea i Manchester United koji su u uzletu. Međutim, ako tražite iznenađenje među preostalim momčadima, to bi mogao biti Newcastle, čije su šanse u istom periodu narasle sa 7 posto na 21 posto. Riječ je i dalje o izrazito maloj vjerojatnosti, ali je valja imati na umu.

Što se bitke za ostanak tiče, Forest i Bournemouth, unatoč rezultatima, ostali su na istome i sasvim je izvjesno da će biti na rubu ostanka gotovo do kraja prvenstva. Iz tog gliba za sad se izvukao Fulham, a najbliže su mu Leeds i Wolvesi, što bi se u slučaju malo bolje konverzije prilika moglo pretvoriti u dosta veliki problem za Vukove.

Što kažu kladionice?

No, pogledajmo što na to kažu kladionice koje dodatno koriste "crowd wisdom" uz navedene analitičke parametre. To je korektivni faktor vidljiv u uplatama na određene momčadi kroz dulji period.

Stanje na vrhu je još izraženije u korist Manchester Cityja, a povjerenje prema Liverpoolu i dalje nije palo do alarmantnih razina, tj. postoji generalni konsenzus da će se momčad iz istoimenog grada vratiti svojim ranijim pobjedničkim navikama.

Najveća razlika je vidljiva na dnu. Kladionice Bournemouth vide mnogo većim favoritom za ispadanje, a ostale projekcije su gotovo u skladu s onime što pokazuju analitički parametri. Ono što je zanimljivo je to da nijedan model ne vidi grozomoran ulaz Leicestera kao indikator za ispadanje iz lige (kladionice imaju nešto veći, 24 posto, u odnosu na onaj od 18 posto kod analitike), što dovoljno govori o bazi te momčadi.

Na kraju krajeva, kao pobjednike prve trećine prvenstva možemo vidjeti Arsenal. Svi modeli prepoznaju rast Uniteda i određeni (iako ne sulud) pad Liverpoola te postoji konsenzus oko dna lige. No, momčadi koje i dalje ostaju najzanimljivije u kontekstu svih parametara su Brighton i Brentford.

A City? Momčad Pepa Guardiole, od milja zvanog "Ćelava prevara", ostaje svijet za sebe. Španjolac i njegov sustav postavili su gotovo nemoguće kriterije i standarde koji uz povremena iskakanja konkurenata dugoročno mogu držati samo oni.

Svaka nova prvenstvena sezona to potvrđuje te smo sve bliže potvrdi toga da se radi o najboljoj ligaškoj momčadi koju smo ikad gledali ili analizirali. A tome treba dići spomenik, a ne konstantno tražiti mane.