NAKON što su Chicago Bullsi osvojili svoj peti NBA naslov 1997. godine, Michael Jordan sjedio je na konferenciji za novinare nakon utakmice i odgovarao na pitanja o potencijalnoj obnovi momčadi.

''Nitko ne jamči obnovu u dvije, tri ili četiri godine. Chicago Cubsi se obnavljaju već 42 godine'', rekao je Jordan, spomenuvši bejzbolsku momčad iz istog grada. Sličnu bismo dosjetku danas mogli izreći o Bullsima. Od posljednje Jordanove utakmice prošle su 22 godine, a Bullsi i dalje čekaju na plasman u NBA finale.

Tijekom tog razdoblja Chicago je jednom igrao u finalu Istočne konferencije, te u pet utakmica 2011. izgubio od Miami Heata predvođenog LeBronom Jamesom, piše Tampa Bay Times.

Sezona 1997./1998. prikazana je u ESPN-ovoj dokumentarnoj seriji od 10 nastavaka pod nazivom „The Last Dance“ (Posljednji ples), koja se prošle subote počela prikazivati i na ABC-ju. Chicago je u osam godina s Jordanom osvojio šest naslova. Jordan je i dalje bio na vrhuncu kad je njegova serija sljedeće sezone zaustavljena. Sezona zbog lockouta nije započela do veljače 1999. godine. Jordan se drugi put umirovio, Scottie Pippen je prodan Houston Rocketsima, a trener Phil Jackson je otišao na prvu stanku.

Iz šampionske momčadi preživjelo je samo nekoliko igrača, a pred Bullsima je bila prva gubitnička sezona nakon Jordanovih nekoliko početnih sezona u NBA. Toni Kukoč vodio je momčad u koševima (18,8), skokovima (7,0) i asistencijama (5,3) po utakmici. Tijekom sezone skraćene zbog lockouta (igralo se samo 50 utakmica) Bullsi su imali samo 13 pobjeda, najmanje u povijesti kluba.

Ta momčad i dalje ima neugledno mjesto u NBA povijesti jer je u porazu od Miami Heata u travnju postigla samo 49 poena, najmanje u povijesti lige otkako postoji ograničenje napada, piše Tampa Bay Times.

Nitko neće snimiti dokumentarac od 10 epizoda o Chicago Bullsima iz 1999. godine, ali evo pregleda momčadi koja je igrala nakon sezone iz filma The Last Dance, s podacima gdje su bili u sezoni 1997./1998., koga su zamijenili i koji je bio njihov doprinos Bullsima u lockout-sezoni.

STAROSJEDIOCI

Toni Kukoč

Sezona 1997./1998.: započeo je 52 utakmice i bio treći strijelac momčadi.

Sezona 1998./1999.: bio je vodeći u Bullsima po poenima (18,8), skokovima (7,0) i asistencijama (5,3).

Kad je Krause počeo pratiti Kukoča po Europi i razgovarati o njegovu dolasku u Chicago, smatrao je da Kukoč ne samo da može igrati uz Jordana i Pippena, nego i da može voditi momčad kad ova dvojica napuste klub. Kukoč je dobio lidersku ulogu 1999. godine, nakon što je jezgra momčadi otišla. Iako je bio najbolji igrač, nije mogao samostalno voditi momčad.

Ron Harper

Sezona 1997./1998.: prvi playmaker s prosječno 9,3 poena, 3,5 skoka i 2,9 asistencije.

Sezona 1998./1999.: prvi playmaker s prosječno 11,2 poena, 5,1 skok i 3,3 asistencije.

Harper je uz Kukoča bio jedini preostali starter u Bullsima. Započeo je 35 utakmica 1999. godine i završio kao drugi strijelac momčadi s 11,2 poena po utakmici. Međutim, u dobi od 35 godina i u svojoj 13. sezoni u NBA ligi njegovi dani kao pouzdanog rješenja bili su odbrojani.

Dickey Simpkins

Sezona 1997./1998.: odigrao je 21 utakmicu kao rezerva.

Sezona 1998./1999.: odigrao je 50 utakmica (35 kao starter).

Simpkins je imao određenu minutažu na početku doigravanja 1998. godine, a nakon što se momčad promijenila, igrao je više. Bullsi su ga izabrali u prvoj rundi drafta 1994. godine, no dok 1999. nije postao starter, Simpkins je za Bullse započeo samo 17 utakmica. Bio je relativno produktivan, s prosječno 9,1 poenom i 6,8 skokova po utakmici. Bio je vodeći u momčadi s 2,6 udjela u pobjedi. Radi se o naprednom pokazatelju koji procjenjuje kojem je broju pobjeda pridonio igrač.

Randy Brown

Sezona 1997./1998.: odigrao je 71 utakmicu kao playmaker, uglavnom kao pričuva.

Sezona 1998./1999.: postao je prvi playmaker, započeo je 32 utakmice.

Brown nikad nije skupio puno poena ulazeći s klupe Bullsa tijekom osvajanja posljednja tri naslova, ali 1999. godine dobio je veći minutažu. Dobio je ulogu ofenzivnog beka i to je rezultiralo najboljom statistikom u karijeri: 8,8 poena, 3,8 asistencija i 3,4 skoka po utakmici.

Bill Wennington

Sezona 1997./1998.: odigrao je 48 utakmica, uglavnom kao pričuva.

Sezona 1998./1999.: odigrao je 38 utakmica, uglavnom kao pričuva.

Bullsi su zadržali Wenningtona u istoj ulozi, iako na terenu više nisu bili Luc Longley ili Dennis Rodman.

Keith Booth

Sezona 1997./1998.: odigrao je šest utakmica.

Sezona 1998./1999.: sporedni igrač, odigrao je 39 utakmica.

Bullsi su Bootha draftirali u prvoj rundi 1997. godine, ali njegova je NBA karijera trajala samo dvije sezona. U prvoj sezoni jedva da je bio na terenu, ali je 1999. prosječno imao 3,1 poen i 2,4 skoka.

Rusty LaRue

Sezona 1997./1998.: odigrao je 14 utakmica.

Sezona 1998./1999.: odigrao je 43 utakmice.

LaRue nije bio na draftu, ali je dobio mjesto u Bullsima uz ograničenu minutažu 1997./1998., a sljedeće sezone minutaža mu se povećala. Ulazio je s klupe i igrao 17 minuta po utakmici i pogađao 33,7 posto trica.

PRIDOŠLICE

Trener Tim Floyd

Sezona 1997./1998.: glavni trener Iowa State.

Sezona 1998./1999.: glavni trener Chicago Bullsa.

Glavni menadžer Jerry Krause jasno je stavio do znanja da se Phil Jackson neće vratiti, a mnogi su vjerovali da je Floyd pomno odabran za njegova nasljednika. Floyd je bio prilično uspješan sveučilišni trener, ali nije to uspio nastaviti i u NBA ligi. U četiri sezone s Bullsima imao je 49 pobjeda i 190 poraza.

Brent Barry

Sezona 1997./1998.: prosječno 10,9 poena i šut za tricu 39,3 posto u Los Angeles Clippersima i Miami Heatu.

Sezona 1998./1999.: potpisao je šestogodišnji ugovor za 27 milijuna dolara.

Barry je bio najveća prinova Bullsa između dvije sezone i postao je treći strijelac momčad s 11,1 poenom po utakmici. Pretrpio je ozljedu početkom sezone i zbog toga odigrao samo 37 utakmica (30 kao starter), te šutirao 30,2 posto za tricu, što je bilo najlošije u karijeri. U Chicagu je ostao samo jednu sezonu, potom je poslan u Seattle SuperSonicse.

Mark Bryant

Sezona 1997./1998.: odigrao je 70 utakmica kao centar Phoenix Sunsa.

Sezona 1998./1999.: odigrao je 45 utakmica kao krilni centar.

Bullsi su prije sezone poslali Luca Longleyja u Phoenix Sunse u zamjenu za odabir u prvoj rundi drafta 1999., te Martina Müürseppa, Bubbu Wellsa i Bryanta. Godinu je Bryant započeo u početnoj postavi s prosjekom od 9,0 poena i 5,2 skokova za 27 minuta. U Bullsima je ostao samo jednu godinu.

David Kornel

Sezona 1997./1998.: igrao je za Rockford Lightning u Continental Basketball Associationu i za mađarski Alba Fehervar.

Sezona 1998./1999.: potpisao kao slobodan agent.

Prije nego je napustio svoju domovinu, Davida su nazivali „mađarskim Michaelom Jordanom“. Kad se jednom našao na terenu, bilo je jasno da je usporedba pretjerana. David je kao prvi Mađar u NBA ligi bio u pripremnom kampu Bullsa 1997. godine. Potom je igrao za Rockford u CBA, pa se vratio u Mađarsku i pomogao nacionalnoj reprezentaciji da se nakon 30 godina prvi put plasira na Europsko prvenstvo. Za Bullse je nastupio u 50 utakmica 1999. godine, s prosječno 18 minuta i 6,2 poena po utakmici.

Corey Benjamin

Sezona 1997./1998.: igrao sveučilišnu košarku za Oregon State.

Sezona 1998./1999.: odabran kao 28. pick na draftu.

Benjamin je bio rezerva u 38 utakmica za Bullse, a najpoznatiji je po tome što je tvrdio da može pobijediti Michaela Jordana jedan-na-jedan. To je Jordana, koji je bio umirovljen i još se nije oporavio od ozljede rezačem cigara, nagnalo da se pojavi na treningu i prihvati Benjaminov izazov. Odmah ga je uništio.

U momčadi Chicago Bullsa 1998./1999. bili su i Mario Bennett (3 utakmice), Cory Carr (42 utakmice), Charles Jones (29 utakmica) i Andrew Lang (21 utakmica).