MANCHESTER CITY u svim natjecanjima nije izgubio utakmicu na domaćem terenu još od studenog 2022., kada ga je Brentford porazio s 2:1. Osam dana prije početka Svjetskog prvenstva u Kataru, Ivan Toney s dva gola šokirao je Etihad, a od trenutka kada se klupski nogomet nastavio, City više nije upisao poraz kod kuće.

Niz od sada 23 utakmice bez domaćeg poraza u ligi mogao je prekinuti Chelsea. Klub koji proživljava katastrofalnu sezonu, u kojoj uglavnom stoji zabetoniran na desetom mjestu, nije se činio kao ravnopravni takmac prije susreta. No, do 83. minute Chelsea je imao vodstvo od 1:0, na sreću navijača Liverpoola i Arsenala. Nažalost po njih, propustili su otežati Cityju lov na prvo mjesto, ali i dodatno podići sebi moral.

Chelsea ima recept za ovakve utakmice

Za razliku od brojnih susreta u kojima se od njih očekuje da dominiraju i u kojima igraju protiv nominalno slabijeg suparnika, Chelsea je u ovoj utakmici imao dobro razrađen plan i jasne postavke igre. Nije im to bio prvi put, jer smo viđali slično i u nekim prethodnim utakmicama u kojima nisu bili favoriti, kao što su bile utakmice s Arsenalom i Cityjem u kojima su remizirali.

Primarni faktor u prvom poluvremenu kod Chelseaja bio je što se nisu bojali presinga na igrače Cityja. Čitava vezna linija i napad u tom su kontekstu radili dobar posao, s posebnim naglaskom na Connora Gallaghera, koji je forsirao da protok lopte preko Rodrija ide većinom na lijevu stranu.

City je, pored Rodrija, podigao Manuela Akanjija koji nije bio dobar izvor za dodavanja prema Philu Fodenu i Kevinu de Bruyneu. Općenito su i Foden i De Bruyne vidjeli loptu premalo kroz čitavu utakmicu, što jasno pokazuje i podatak da je loptu više puta dirao Jeremy Doku nego oni. Njega je čitavu utakmicu fantastično pratio Malo Gusto i potpuno je anulirao sve njegove trikove.

U sredini terena Chelsea je uspješno izvršavao nekoliko zamki, zbog čega se Julian Alvarez često morao spuštati niže kako bi funkcionirao kao dodatni razigravač. Iako Alvarez ima brojne kvalitete, u tome ipak nije dobar kao što bi, recimo, bio Bernardo Silva koji ga je kasnije i zamijenio. Za Mauricia Pochettina stvari su išle po planu.

Vjera u svoju sposobnost

Pored obrambene stabilnosti, za Chelsea je ključno bilo i bez straha s loptom u nogama probiti nalete presinga Cityja. Tu je do izražaja došla odlučnost i tehnička potkovanost stopera Levija Colwilla, koji je u kombinacijama s Enzom Fernandezom sjajno zaobilazio nalete protivnika.

Istaknuo se jako i Cole Palmer, koji se često spuštao niže kao dodatna opcija za kratko odigravanje kroz Cityjev presing, a na to se nadovezala i direktnost Maloa Gusta. Chelsea je kroz te opcije mogao lako doći i do pokojeg gola više, da nisu imali problem napadača.

I dok je Raheem Sterling odigrao solidnu partiju jer je pored gola vršio i dobar presing, dobro gradio loptu te birao pametna dodavanja, promašio je jednu jako dobru šansu. Međutim, njemu se neće zamjeriti koliko i Nicolasu Jacksonu.

Jackson je asistirao za pogodak, no po tko zna koji put ove sezone pokazao je da ima ozbiljnih problema u procjeni vremena za trk u prostor, analiziranju te s prvim dodirom. Asistencija ga je spasila od uloge tragičara.

Zamjena koja je Cityju otvorila vrata

Iako je City imao dovoljno dobrih prilika kroz čitav susret te je stajao na nuli dobrim dijelom i zbog neefikasnosti Erlinga Haalanda, Pochettino je uvođenjem stopera Trevoha Chalobaha umjesto Palmera povukao svoju momčad u 5-3-2 blok i tek time suparniku dao priliku za dominaciju.

City je tako imao više od 20 minuta da u potpunosti sabije Chelsea u vlastitih 16 metara, a to se dobrim dijelom dogodilo i zbog manjka onog presinga na sredini terena. Odjednom je Rodri mogao preuzeti konce igre, odjednom su Foden, Silva i De Bruyne bili češće na lopti u opasnim zonama te je kazna bila neminovna.

Kaznu je izvršio Rodri, koji sada već redovito pogađa za City kada nitko drugi ne može. Kao što je zabio četvrti gol Chelseaju u prošlom njihovom susretu u 86. minuti, kao što je zabio Sheffieldu za 2:1 u 88. minuti i, naravno, u finalu Lige prvaka prošle sezone, tako ih je spasio i sada.

City je puno puta dokazao da je protiv njih teško održavati niske blokove, no ta taktika ima još manje smisla ako momčad nema prave igrače za tranziciju. Pochettino je izvadio Sterlinga, koji bi mu za takav trk bio koristan, izvadio je Palmera, koji bi mogao dati tu loptu prema naprijed, a u konačnici i Jacksona, koji bi unatoč svojim problemima upravo zbog fizičke moći odgovarao za takvu završnicu.

Ovako se Chelsea prepustio na milost ili nemilost Cityju koji je ipak uspio doći do remija, sačuvati svoj niz nepobjedivosti i približiti se Arsenalu i Liverpoolu za jedan bod. U utrci kakvu imamo ove sezone u Premier ligi, svaki je bod od nemjerljivog značaja.