DANIJEL SUBAŠIĆ se oprostio od dresa hrvatske nogometne reprezentacije.

Nakon Ćorluke i Mandžukića i Danijel Subašić je odlučio da više neće igrati za Hrvatsku nakon 44 nastupa.



Emotivnu oproštajnu poruku 33-godišnjeg Danijela Subašića prenosimo u cijelosti:

"Dragi navijači hrvatske reprezentacije,

došlo je vrime da se i ja nakon 10 godina u reprezentaciji oprostim od najdražeg nam dresa. Bilo je ovo dugo putovanje, još od prvog poziva 2008. i ispunjenja sna jednog ‘golmančića’ iz Zadra, a potom puno truda i rada, kao i godine strpljenja na klupi da postanem broj jedan - odnosno meni omiljeni 23.

Želim od srca zahvaliti svim trenerima - od svakoga od vas sam puno naučio! Volio bih posebno spomenuti Slavena Bilića koji me prvi pozvao u reprezentaciju i Zlatka Dalića s kojim smo dogurali do tog nevjerojatnog srebra. Hvala puno svim ljudima u HNS-u i oko reprezentacije što su nam uvik bili tu pri ruci za sve što nam je tribalo, što su činili sve da nam ništa ne fali i da budemo svi zadovoljni, sritni i zdravi.

Hvala mojoj obitelji i svim najmilijima koji su od prvoga dana bili uz mene i na koje sam se mogao osloniti u svim teškim trenucima, a takvih je također bilo dosta.

Ovu odluku donija sam puno prije Svjetskog prvenstva jer sam htio zaključiti reprezentativnu karijeru s nastupom na Svjetskom, što je bio jedan od mojih snova. Svatko od nas ima neki rok trajanja, i na nama je procijeniti koliko dugo možemo igrati. Možda sam mogao još jedan ciklus odigrati, ali to bi možda bilo previše. Ovako želim da moji dragi kolege koji čekaju svoju priliku ostvare svoje snove kao što sam i ja ostvario igrajući za Hrvatsku - na mladima svijet ostaje i oni su hrvatska budućnost.

Moj put je došao do tu, i do svjetskog srebra u svetom dresu za kojeg sam davao cilog sebe, časno i ponosno svaku utakmicu. Iako ih, doduše, nema puno, to je manje bitno - najvažnije od svega je da sam ispunjen i sritan čovik što sam moga igrati za moju domovinu i najlipši dres na svitu. Svi do jednoga smo budni sanjali tijekom onih nevjerojatnih dočeka u Zagrebu, mom Zadru i ciloj Hrvatskoj. To su bili najlipši, najemotivniji trenuci moje karijere koji su, zajedno s tih mjesec dana u Rusiji, obilježili i definirali moju priču u reprezentaciji.

Hvala svim suigračima, bez vas ništa ne bi imalo smisla. Proživljavali smo teške trenutke skupa, ali proveli isto tako zajedno puno lipih. Ovo zajedništvo, skromnost i prijateljstvo iz Rusije pamtit ću cili svoj život. O utakmicama neću pričati; pričali smo na terenu skupa, jedan za drugoga, bacali se na glavu, plakali od sriće, igrali pod injekcijama, gutali tablete k'o bombone, sve za nas, za naš dres, za naš narod, za našu povijesnu svjetsku srebrnu medalju.

Sva klupska natjecanja ne mogu se usporediti ni blizu igranju za hrvatsku reprezentaciju, osjećaju i emocijama pri intoniranju Lijepe naše prije svake utakmice.

Hvala vam svima od srca na bezuvjetnoj podršci!

Ona je ljubav koja ne može proć.

Zauvik jedan od Vas,

Vaš Suba

Iznad svih VATRENI 2018!"

Za mladu reprezentaciju Subašić je debitirao u prijateljskom ogledu s Danskom 1. ožujka 2006. te je ukupno skupio šest nastupa, dok je za A sastav prvi nastup upisao u Vinkovcima u prijateljskoj utakmici protiv Lihtenštajna 14. studenoga 2009. Nakon odlaska Stipe Pletikose, postao je prvi vratar reprezentacije. Za seniorsku reprezentaciju nastupio je 44 puta.

Protiv Danske na SP-u odigrao je utakmicu karijere. Obranio je tri penala i poslao Dance kući, a Hrvatsku odveo u četvrtfinale.

Suba je s reprezentacijom bio na četiri velika natjecanja, na dva Eura i dva Svjetska prvenstva. Hrvatska javnost će ga posebno pamtiti po nastupima na SP-u u Rusiji. Prvo je protiv Danske u osmini finala obranio tri jedanaesterca i tako Hrvatskoj donio četvrtfinale. Tim obranama se izjednačio na vrhu Fifine ljestvice golmana s najviše obranjenih penala u raspucavanjima s Portugalcem Ricardom, koji je tri penala skinuo u četvrtfinalu SP-a 2006. u Njemačkoj protiv Engleza.

Nakon utakmice u svlačionicu su došli ljudi iz FIFA-e i skinuli mu dres kako bi ga odnijeli u muzej.

"Ostat će to u povijesti jer su mi odmah u svlačionicu došli ljudi iz Fife i odnijeli dres za svoj muzej. Ma mogli su i mene odnijeti, ionako ću brzo u mirovinu", nasmijao se tada presretni Subašić.

Jedva je stajao na nogama u četvrtfinalu protiv Rusije, ali izdržao je, nije pokazivao da osjeća veliku bol kako Rusi ne bi primijetili, stisnuo je zube i šokirao ih obranom penala...

U četvrtfinalu protiv Rusije bio je također jedan od junaka. Unatoč bolovima u mišiću nije izlazio iz igre, jednostavno nije htio, stisnuo je zube, po tko zna koji put, a onda je obranio jedan jedanaesterac, a Hrvatska se plasirala u polufinale SP-a gdje je kasnije slavila protiv Engleske s 2:1.

"Rekao sam izborniku da me ne vadi iz igre i da ću igrati s jednom nogom ako treba, neka sačuva tu izmjenu za nekoga drugog", rekao je Suba nakon slavlja protiv Rusije. 

Prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao je prije skoro deset godina, a posljednju u finalu SP-a protiv Francuske. Došao kao skroman dečko, otišao još skromniji. Navijači su ga veličali, bio je apsolutni heroj nacije, no on sebe nikada nije pretvarao u veliku zvijezdu... Otišao je kao drugi na svijetu, u stilu najvećih ikada.

Hvala, Suba!