Foto:Getty images / Guliver image 

SJAJNU utakmicu (3:1) mogli smo vidjeti sinoć u Madridu. Na noge aktualnog europskog prvaka stigla je momentalno najzanimljivija talijanska momčad. Ipak, defenzivne rupe Napolija dale su Realu veliku prednost, i u prvi plan gurnule neke podcijenjene likove.

Napolijevo remek-djelo i Inisgneova bravura

Iako je Ral utakmicu sjajno počeo u visokom presingu i od početka gurnuo suparnika prema Reini, Napoli je u 8. minuti pokazao komadić svoje magije. I dok se svi (zasluženo) klanjaju sjajnoj Inisgneovoj ideji i egzekuciji, valja uočiti i kako je lopta do njega došla – Napoli je u sredini terena kreirao svoje karakteristične trokute u kojima su s nekoliko povratnih pasova izvukli španjolsku momčad, posebno vezni red. Nastala je golema rupa, Mertens se spustio kao lažna devetka, primio loptu u sredini terena i Varane ga je bio prisiljen ispratiti. Između Ramosa i Carvajala ostala je golema rupa i Napoli je laganom okomicom svoje krilo izbacio u sjajnu šansu. Ništa se tu naročito nema za zamjeriti Realu – Napoli je odigrao savršen napad.

Konačno – Real Madrid

Premda su vodeća momčad La Lige i dosad u sezoni nisu imali preveliki kiks, Realova igra bila je veći dio sezone daleko od uvjerljive. Tanke pobjede ili one čak i uvjerljivije uglavnom su izborene "na silu", uglavnom na kvantitetu, a ne kvalitetu napada i igre. Jučer su koture igre bile vrlo jasne. Modrić i Kroos su se kao dva primarna organizatora u fazi napada pozicionirala dosta široko kako bi, u slučaju da Napoli pritisne suigrače koji se nalazi uz liniju, mogli po primitku lopte uposliti usamljenog beka koji je grlio aut liniju na suprotnoj strani, te tako brzo i efikasno prebaciti težište igre. Obojica su igrali u zoni gdje je uvijek bilo sasvim dovoljno prostora za okrenuti se licem prema suparnikovom golu, i uz takvu klasu kvalitete, nije bilo upitno da će Madriđani kontrolirati ritam i smjer lopte, samim time i utakmice. Ipak, za konačni učinak i pretvaranje dominacije u šanse najzaslužniji je najpodcjenjeniji Realov igrač – Karim Benzema.

Le but de Toni Kroos. #HalaMadrid pic.twitter.com/vXxVTaah6H

— Real Madrid France (@RMadrid_FR) February 15, 2017

#CASEMIRO BEAUTIFUL VOLLEY Video
Real Madrid 3 - 1 Napoli #HalaMadrid #RMUCL #RealNapoli pic.twitter.com/Uh2zlBF5by

— Real Madrid Fan (@RealMadridFanEN) February 15, 2017

Tihi autist i svjetska klasa

Ima napadača koji su bolji u samoj završnici, ima još toliko onih koji su brži, ali rijetko koji napadač na svijetu igru i prostor razumije dobro poput Benzeme. Njegova odvlačenja igrača i otvaranja koridora suigračima, spuštanja po loptu, glumljenja mantinele i sitni pasovi koji mijenjaju dinamiku napada bili su jezičac na vagi razlike između odlične i vrhunske partije Reala. Vidljivo je da bez Balea i Ronalda koji sa svake strane uvjetuju određenu geometriju u igri, ima mnogo više slobode u kretanju, a u zadnjoj trećini terena on je najbolji Realov kreator, barem od igrača koji igraju u prednjem dijelu terena. Zapravo, Realova igra općenito je protočnija i brža bez Balea i Ronalda – na velikom prostoru to su najopasniji igrači na svijetu, ali na skučenom kakvog Real obično napada mogu mnogo manje doći do izražaja u samoj igri. James na jednom krilu i njegovo uvlačenje u sredinu terena omogućilo je Benzemi da se po potrebi i želji izvlači na aut liniju, ili kao kod najbolje šanse Reala na utakmici – da se povuče po loptu, za sobom odvuče stopera i omogući Modriću utrčavanje u nebranjen prostor. Kada Benzema kretnjom veže ovoliko suparničkih igrača, suigrači imaju mnogo više opcija.

Ronaldo je, bez obzira na dvije grozno zapucane šanse, jučer odigrao fantastičnu utakmicu – za razliku od opcije s Baleom u igri, sloboda u igri i korištenje Marcelovih i Benzeminih kretnji daju mu veću opciju paleta. To nipošto ne znači da je Velšanin slabiji od ijednog drugog igrača – jednostavno je stilski vrlo sličan Ronaldu što često uvjetuje linearnu igru Bijelih. Posebno jer će rijetko tko protiv njih dvojice ijednom igraču iz zadnje linije dati odobrenje da ju napusti, što je jučer toliko dobro Benzema radio, a Ronaldo koristio. Jučer time nisu dobili samo u napadu – razvučenoj Napolijevoj obrani bilo je puno teže po osvajanju lopte zadržati ju dulje, dok je Real jednostavnim i kompaktnim pritiskom visoko na terenu često štedio snagu uopće se ne dovodeći u situaciju da igra pozicijsku obranu.

Kriva Napolijeva strategija

Napoli u postavi koja je istrčala na Bernabeu u veznom i prednjem redu nema mnogo fizički moćnih ili defenzivno orijentiranih igrača. Upravo iz tog razloga bilo je za očekivati da će pokušati prolongirati fazu svojeg napada što je više moguće, a po gubitku lopte visoko pritiskati suparnika. Dešavalo se baš suprotno. Priroda Napolijeve igre je brojnim rotacijama i spuštanjem Mertensa kao lažne devetke stvarati brojčani višak u sredini terena, što je i sinoć radio. Ipak, da i višak može biti "pretjeran" vidjeli smo jučer – poanta viška je doći u prednost koju ćeš iskoristiti tako da povećaš teren s igračima koji ne sudjeluju direktno u igri i otežaš suparniku obranu. Real je znao ostati izigran u sredini terena nakon brzih kratkih pasova Napolijevih veznjaka, ali vrlo brzo bi ostali odsječeni na tom malom djeliću terena, bez opcija u širinu i dubinu terena kojom bi se stvoreni višak manifestirao. Jednostavno, čim bi stabilizirali posjed, Napolijeva krila i bočni veznjaci ušli bi vrlo usko i sami sebi otežali efikasan protok lopte.

U 68. minuti su pokazali pravi način – s puno igrača na lijevoj strani napada navukli su obranu Reala, da bi potom direktnom dijagonalom pronašli Callejona na suprotnom krilu koji je jednostavnim pasom izbacio Mertensa u najbolju šansu na utakmici. Takav raspored po gubitku lopte nije značio samo poteškoće u napadu – već bi i defenzivno bili grupirani na jednom dijelu terena što bi Realu omogućilo polukontru, a njih natjeralo da se odmah povlači duboko na svoju polovicu braniti najopasnije zone. U takvoj obrani nedostajalo je intenziteta i sinkroniziranih kretnji koje rezultiraju "presing zamkama" – inače često dozvoljavaju suparniku loptu na bok gdje ga dupliraju i onemogućuju mu povratak u sredinu terena. U pasivnoj zonskoj obrani dozvoljavali su Realu da se korak po korak primiče njihovom golu, a naglo spuštanje stopera blizu Reini uvjetovalo je da se bekovi dodatno uvuku prema sredini terena što je rezultirao otvorenim koridorima za Marcela i Carvajala koji su barem pet puta s loptom stigli na vrh kaznenog prostora Napolitanaca. Real je većinu svojih šansi kreirao viškom na krilnim pozicijama, i sve do završnih 25 metara u pravilu je tamo stizao bez ikakvog pritiska na čovjeka s loptom i opcije oko njega. Ovo sasvim sigurno nije bila Sarrijeva originalna ideja, ali je dokaz kako su napad i forma koju zauzmete u toj fazi u direktnoj vezi s kvalitetom obrane, posebno one koja nastupa čim se lopta izgubi. Napoli čitavu utakmicu nije našao svoj ritam na kontinuumu.

Nije gotovo

Na kraju svega, Real može žaliti što ovakvu predstavu nije okrunio i boljim rezultatom. Jedan veliki kiks ili incident na užarenom San Paolu i Napoli je sasvim živ. Zapravo, za očekivati je da će se njihova igra dići jer mogu mnogo bolje od ovoga, a greške koje su radili nisu za njih karakteristične.  Pitanje je samo može li Real zadržati ovakvu razinu. Premda je opcija s jednim "playmaker" krilom donijela Zidaneu mnogo, ne bi bilo nimalo čudno da Real zauzme nešto konzervativniji stav u nastavku i s Baleom i Ronaldom na bokovima pokuša dočekati jednu grešku koja bi zakucala domaćina. Jedno je sigurno – uzvratna utakmica i ishod nekih drugih susreta mogli bi staviti Madriđane uz bok Bayernu kao prvim favoritima same završnice turnira.