PRED nama je najveća utakmica europske nogometne sezone, finale Lige prvaka između Liverpoola i Tottenhama. U subotu navečer saznat ćemo tko je novi prvak Europe, a čitav nogometni svijet špekulira o mogućim postavama, idejama i rješenjima u igri. Ovo su neki od ključnih detalja koji bi mogli odlučiti susret u Madrid.

Očekivani sastavi za sutrašnju utakmicu su idući:

Wijnaldum ili Milner

Vjerojatno jedina prava dvojba u Liverpoolovoj postavi je ona u veznom redu - hoće li startati Milner ili Wijnaldum. James Milner u obje faze nudi puno više nego bi se to na prvu reklo. S njim je druga linija Liverpoolovog presinga sasvim sigurno bolja, preciznija i kompaktnija. Prema naprijed, njegova tendencija da se izvlači prema boku u posjedu čini ga dobrim prijenosnikom preko kojeg se može zaobići prva linija Tottenhamova visokog presinga, koji ćemo vidjeti u barem jednom dijelu susreta.

S druge strane, Wijnaldum je plemenitija opcija koja može donijeti više stabilnosti u posjedu i donositi raznovrsnija rješenja na lopti. I na kraju, a to se pokazalo protiv Barcelone, Wijnaldum od svih Liverpoolovih veznjaka ima najveću kvalitetu dolaska iz drugog plana i ugrožavanja suparničkoga gola.

Zadnja Tottenhamova četvorka bit će i više nego zaokupljena trojcem Salah-Mane-Firmino i bit će nužno da Sissoko ili Wanyama prate njegova utrčavanja u samu završnicu. Sva predviđanja vide Wijnalduma kao startera, što upućuje na to da Klopp ponovno traži čovjeka rješenja iz drugog plana. 

Tottenham u fazi obrane

Teško je prognozirati kako će se Son, Moura, Alli i Eriksen ponašati u fazi napada. Ali jedno je sigurno, a to je da će defenzivno morati igrati s dvojicom od njih na krilnim pozicijama. Jednostavno, potencija i brzina koju Liverpool ima u svojim bočnim igračima, koji mogu kontinuirano stizati u pomoć Maneu i Salahu i stvarati višak, velika je vrijednost Redsa. Stoga se očekuje kako će Alli i Moura u fazi postavljene obrane dobiti zadaću paziti na Robertsona i Alexandre-Arnolda.

Ako Eriksen bude kvalitetno vršio presing na Hendersona, Liverpool bi mogao imati problema s primarnom organizacijom napada i vjerojatno je to dodatni uteg na vagi zašto će u subotu kao prvotimac istrčati Wijnaldum, koji je kvalitetnija spojka prema naprijed od Milnera. Pochettinov Tottenham je defenzivno zapravo vrhunska momčad, izrazito kompaktna, ali ima tendenciju pucanja zbog (ponekad) pomalo divlje i nekoordinirane igre prednje četvorke. U utakmici u kojoj prva velika greška može biti fatalna, taj luksuz neće imati.

Kako osloboditi Eriksena?

Tottenham bi mogao imati velikih problema u fazi napada. Vezna linija u sastavu Sissoko-Wanyama primarno je destruktivna, a opasnost Liverpoolovih krila vjerojatno neće dozvoljavati njegovim bekovima da se često pridodaju kao opcije za razvitak napada. A to može imati za posljedicu ono što se dogodilo u prvom poluvremenu uzvrata protiv Ajaxa - da Eriksen ostane potpuno odsječen. A nijedna momčad na svijetu ne može dovoljno dobro nadoknaditi postavku u kojoj je njezin najkreativniji igrač na lopti vrlo malo.

Liverpool bi, u teoriji, s Wijnaldumom i Fabinhom, koji visoko pritišću Sissoka i Wanyamu, mogao Tottenhamovu ekipu presjeći "na pola", ali baš u toj nevolji se krije Tottenhamova i Eriksenova šansa. Fenomenalan rad bez lopte Sona i izvlačenje Moure i Allija prema krilnim pozicijama, kojima bi rastegnuli Liverpoolovu obranu, moglo bi stvoriti nužan prostor Eriksenu za primanje lopte u zoni iz koje može započeti završnu fazu napada. Ta mogućnost ovisit će o radnim navikama i kretanju bez lopte čitavog prednjeg dijela, ali ključan čovjek za Tottenham ponovno bi mogao biti Son. Baš je on taj koji prepoznaje kojom kretnjom može stvoriti uvjete za rotaciju koja će unerediti suparničke linije ili otvoriti prostor suigraču. O njemu ovisi Eriksenov, pa i Tottenhamov utjecaj na utakmicu i Liverpool mora dobro paziti u kojoj zoni će ga striktno pratiti, a u kojoj zoni će ga tko preuzimati - samo pola sekunde dovoljno mu je da uništi suparnika tamo gdje se za to stvori prostor.

Liverpoolova suradnja na širokim pozicijama

Nije tajna da je Liverpoolova najveća snaga na krilnim pozicijama. Nije to posljedica samo vrhunske kvalitete Manea i Salaha, već i njihove sjajne suradnje s krilima. Protiv bilo koje ekipe koja igra samo s jednim zadnjim veznim igračem, Liverpool ima sličan model igre. Salah i Mane s krila uđu prema sredini terena i u tom međuprostoru "opterete" suparničkog zadnjeg veznog igrača koji ne može pokriti obojicu. Istovremeno tim uvlačenjem otvaraju koridor za dolazak svojih bekova koji stižu vrlo brzo, pravovremeno i u najboljoj formi svojih života.

Tottenham bi s dva zadnja vezna igrača mogao otežati takav mehanizam, ali ako Wanyama ili Sissoko budu "iskakali" visoko u presing, a da pritom ne prekinu Liverpoolov napad, imat će apsolutno isti problem kao što ga imaju ekipe sa samo jednim zadnjim veznim igračem. Ako uspiju zablokirati Liverpool u sredini terena, onda možemo očekivati Salaha i Manea češće na krilu i Firmina koji će kretnjom pokušati odvući stopere kako bi im omogućio izolaciju za dribling.

Ono što je Tottenhamu Son, to je za Liverpool Firmino - koncepcijski ključan igrač za stvaranje i otvaranje prostora u završnici terena. Baš je on taj koji povlačenjem omogućuje rotaciju s Wijnaldumom, koji može napadati prazan prostor iz drugog plana i koji svojim dijagonalnim otvaranjima omogućuje Maneu i Salahu da s loptom dolaze puno bliže golu od klasičnih krilnih igrača. 

U ovoj najavnoj analizi namjerno su izostavljene klasične analize ključnih "1 na 1" dvoboja. Takav model pomalo je arhaičan - danas su vrhunski nogometaši toliko taktički i tehnički kvalitetni da ih ne čuva samo jedan branič, već isključivo kompaktnost linija i koordinirana pomoć sa svih strana. Iako se neki dvoboji mogu očekivati češće od drugih (Henderson vs Eriksen, Salah vs Rose...), njihovi ishodi ovisit će puno više o kontekstu u kojem se dogode, nego o samoj kvalitativnoj razlici među tim igračima. Naravno da bi Mane na velikom prostoru protiv jednog braniča značio ogromnu prednost za Liverpool, kao i Lucas Moura s druge strane, ali takve stvari teško je očekivati na ovakvoj razini. A i da bi se eventualno ostvarile, prvo treba naći sustavna, prethodno opisana rješenja na zahtjeve koje će suparnik pred njih postaviti.

Konačno, treba jasno naznačiti kako samo jedna zamjena u ekipi može promijeniti koncept i dinamiku cijele utakmice. Lovren umjesto Matipa ne mijenja samo visinu u kojoj Liverpool "smije" držati zadnju liniju, već i ciljane zone Tottenhamova napada. Konačno, Pochettino ili Klopp mogu tražiti odgovore na probleme pred sobom na sasvim drugačiji način od ovog ovdje opisanog. Ipak, s obzirom na dosadašnje obrasce igre i definirane sustave, mogu se odrediti detalji za koje s pravom možemo pretpostaviti kako će imati veliki utjecaj na sutrašnju utakmicu.