POBJEDOM nad Danielom Cormierom Stipe Miočić osigurao je naslov najboljeg teškaša koji se ikada borio u UFC-u. Nakon njegovih šest pobjeda u borbama za naslov i deset godina izvrsnosti u najboljoj organizaciji na svijetu vjerojatno ne postoji osoba na svijetu koja misli drugačije.

Postoji samo jedno pitanje, a ono glasi - je li Miočić ujedno i najveći teškaš u povijesti slobodne borbe? Jedini koji po tom pitanju s njim može stati u istu rečenicu je Fedor Emelianenko. Najbolji borac u povijesti Pridea bio je u svoje vrijeme neprikosnoven i postoji velik broj fanova odraslih uz japanske ringove koji ga smatraju najvećim teškašem svih vremena.

Ima li ta rasprava smisla?

Velik dio zaljubljenika u borilačke sportove će odmahnuti rukom na ovakvo pitanje i reći kako je na njega nemoguće dati potpun, precizan i objektivan odgovor. Slično razmišlja i Mirko Filipović, koji je nedavno gostovao u Indexovom studiju i dao jasan sud: "Titula GOAT, Greatest of All Time, to ne postoji. Svaka era ima svojeg trenutnog GOAT-a. Sada je to Stipe, nekad je to bio Fedor. To se ne može uspoređivati."

Takva konstatacija ima jasnu logiku i Cro Cop vjerojatno ima mnogo istomišljenika. Iako je između njih samo šest godina razlike, Miočić i Fedor su se borili u sasvim drugačijim vremenima. Fedor dolazi iz ere slobodne borbe u kojoj su nastupali specijalisti i borbe su često bile sudar stilova. Miočić nastupa u eri kada svaki vrhunski borac ima trenera za boks, jiu-jitsu, hrvanje ili kondiciju i cijeli niz stručnjaka koji ga oblikuje u kompletnog borca.

Fedor je svoje zlatno doba proveo u ringu, dok se Stipe oduvijek tukao isključivo u kavezu. Geometrija prostora, klinč, izlasci iz udaraca i još mnogo segmenata borbe sasvim su različiti u ringu u odnosu na kavez. Za razliku od, primjerice, nogometa, u kojem bez problema možemo usporediti igrača iz 2005. i 2020. godine, u MMA-u je to mnogo teži zadatak. Ipak, postoje dva parametra koja nam mogu dati odgovor na pitanje tko je najveći teškaš svih vremena. Važno je naglasiti kako titula najvećeg u bilo kojem sportu nije isto što i titula najboljeg. Osim komponente kvalitete, važno je sagledati kontekst vremena i značaj sportaša, koji često nadilazi okvire njegove izvedbe na terenu ili u ringu.

Prvi parametar po kojem možemo usporediti Fedora i Miočića je dominacija u odnosu na konkurenciju, pri čemu se u obzir svakako mora uzeti i kvaliteta konkurencije. Drugi parametar je njihova ostavština u sportu, koliko su mu i na koji način pridonijeli i izvan borilišta.

Oko Fedora se gradila priča, Miočić se stalno tukao s najboljima

Kada je Pride prodan braći Fertiti i kada je prestao postojati u obliku kakav pamtimo, Fedor je imao omjer od 26 pobjeda i samo jednog poraza. Treba napomenuti kako taj poraz ne bi trebao ni vrijediti. Naime, japanski borac Kohsaka ga je slučajno udario laktom (koji je u Prideu bio zabranjen) i otvorio mu ranu na glavi. Liječnici nisu mogli zaustaviti krvarenje i Japanac je upisao pobjedu tehničkim nokautom. To znači da Fedor zapravo nije poražen punih deset godina od MMA debija do odlaska u SAD, gdje počinje njegov pad.

S druge strane, Miočić u dosadašnjoj karijeri ima 20 pobjeda i tri poraza. Najuspješniji je teškaš u povijesti UFC-a, s najviše obrana naslova i najboljim omjerom u borbama za naslov. Možemo reći da su Fedor i Miočić u svojim najboljim godinama bili podjednako dominantni u odnosu na konkurenciju. Ali između Fedorove i Miočićeve konkurencije postoji golema razlika.

Pride je organizaciju gradio na kultu ličnosti svojih najvećih zvijezda. Fedor je bio doslovno bog i tu auru je Pride morao njegovati, a to je mogao samo ako Fedor stalno pobjeđuje. Pride nije imao toliko stroga pravila o pauzama između borbi pa je bilo normalno da najbolji borci odrade pet ili šest borbi godišnje, što je značilo da su se najbolji borci morali često boriti protiv daleko slabijih i relativno anonimnih boraca. Iako je Fedor u Prideu odradio 15 mečeva, "samo" je tri puta branio naslov - protiv Minotaura, Cro Copa i Marka Hunta. Ukratko, Fedor je mogao mnogo bolje birati svoje protivnike i tajminge borbi protiv najveće konkurencije. Tako je čak šest borbi odradio između prve borbe u kojoj je uzeo naslov protiv Minotaura i one u kojoj ga je prvi put branio protiv istog suparnika.

S druge strane, Miočić je u cijeloj UFC karijeri imao možda dvije borbe protiv boraca koji su daleko ispod njegove razine, i to na početku puta prema tronu. U posljednjih 14 borbi svaki put se borio s borcem koji je bio rangiran među 15 najboljih na svijetu, a u posljednjih deset borbi nije imao suparnika koji nije bio rangiran među prvih pet teškaša UFC-a. Fedorova dominacija je na papiru nešto osjetnija i dulja, ali konkurencija u kojoj je ostvarena je neusporedivo slabija u odnosu na Miočićevu.

Ne treba zaboraviti da je Fedor u najboljim godinama (32) stigao u SAD, gdje se premještalo sve što valja u borilačkom svijetu. U prve tri borbe ostvario je pobjede, ali je nakon toga tri borbe zaredom izgubio prekidom, što je snažan prilog tezi da bi njegov skor u američkim organizacijama izgledao puno drugačije.

Ne možemo reći tko bi pobijedio u borbi između Fedora iz 2006. i Miočića iz 2018. godine, ali možemo reći kako je Miočić svoju titulu uzeo u težim uvjetima i protiv boljih boraca, u sredini u kojoj je Fedor u svojim najboljim godinama gubio borbe.

Fedor ima nešto što Miočić vjerojatno nikad neće imati

Miočić je u kavezu pokazao više od Fedora, ali je njegov utjecaj izvan njega neusporediv. Fedor je postao prva univerzalna mjerna jedinica za izvrsnost u borilačkom sportu. Ono što je Pele bio u nogometu, to je Fedor bio u MMA-u: prvi globalno velik borac koji služi kao usporedba za sve ostale.

Miočić je veliki šampion, vatrogasac koji spašava živote i faca, ali malo tko je utjecao na razvoj MMA-a kao Fedor. On i Cro Cop su zaslužni za njegovu veliku popularizaciju u Europi, a postoji lista od barem pedeset velikih boraca koji su Fedora naveli kao razlog zbog kojeg su se počeli baviti ovim sportom. Osim Putina, vjerojatno ne postoji Rus koji je u zlatnoj eri Pridea bio globalno poznatiji od Fedora, koji je s razlogom nosio nadimak Posljednji ruski car.

Fedoru je to i najveća prednost u bilo kojoj usporedbi za najvećeg teškaša svih vremena. Borio se u ranim danima sporta i uspostavio dotad neviđenu dominaciju. Oni koji su odrasli na Prideu nostalgični su prema tim danima i njihov glas će često na račun emocije otići ruskom borcu.

Bio je i prototip kasnijih boraca. Dotad su se borci uglavnom dijelili na one dominantne u stojci i one dominantne u parteru, a Fedor je među prvima uspio pomiriti ta dva sporta.

Konačan odgovor je teško dati čak i prema ovako zadanim kriterijima. Može se zadovoljavajuće precizno odrediti kako je Miočić upisao puno više velikih pobjeda, a još uvijek nije kompromitirao svoju ostavštinu na način na koji to Fedor čini posljednjih godina. S druge strane, teško je zamisliti da će ijedan teškaš u povijesti biti važan kao Fedor. U ranim danima slobodne borbe, on je bio jedan od onih koji su sportu dali globalan značaj.

Što kažu stručnjaci i borci? Mišljenja su uglavnom podijeljena

Posljednjih tjedana i mjeseci ova rasprava dobila je široku publiku, a svoj sud su dali i mnogi sjajni borci.

Junior dos Santos i Fabricio Werdum, dva bivša UFC-ova prvaka, kažu kako će za njih Fedor zauvijek biti najveći, iako su obojica upisali poraze od Miočića. "Uvijek sam jako poštovao Fedora. Nikad u životu nisam rekao lošu stvar o njemu, on je za mene najveći svih vremena", rekao je Werdum nakon što su se pojavile glasine o mogućem revanšu s ruskim borcem.

Daniel Cormier je uoči treće borbe s Miočićem rekao kako će pobjednik biti smatran najvećim teškašem u povijesti. S druge strane, jedan od najboljih boraca svih vremena Jon Jones smatra kako Miočić treba biti na "planini velikana" ovog sporta, a bivši prvak u poluteškoj kategoriji Tito Ortiz također je glas dao Stipi Miočiću.