HNK GORICA iznenađenje je tekuće sezone HNL-a, ali i HNL-a općenito sve od svog ulaska u ligu. Nakon sedam odigranih kola Gorica je na drugom mjestu prvenstvene ljestvice sa 16 bodova, jednako koliko ima i prvoplasirani Dinamo s utakmicom manje.

Ovog vikenda Gorica gostuje na Maksimiru u direktnom okršaju za vrh HNL-a. Sjeli smo s predsjednikom Gorice Nenadom Črnkom kako bismo, uoči onoga što će, po svemu sudeći, biti derbi HNL-a, dobili odgovore na neka pitanja o budućnosti Gorice, ali i hrvatskog nogometa. 

Predsjednik Črnko primio nas je u klupskom kafiću pored pomoćnih terena simpatičnog naziva Caffe VAR i dva sata odgovarao na sva naša pitanja vezana uz Goricu i hrvatski nogomet. 

S obzirom na to da razgovaramo na dan kad imamo rekord od 748 novozaraženih, moramo početi s koronavirusom. Kako se Gorica nosi s koronakrizom?

Nije nam bilo lako prva tri mjeseca, koronavirus je došao kao nešto neočekivano što je Goricu, ali i sport općenito odvelo po nekoliko koraka unatrag. U trenutku kad imate aktivne ugovore, a prvenstvo se prekine te sponzori otkazuju, svi se pitaju hoćete li moći ispoštovati sve ugovorne obaveze. Kako je vrijeme odmicalo tako smo se i prilagođavali. Hrvatska nije dovoljno jaka da bi klubovi mogli imati sponzore koji bi punili proračune, ali svejedno nije dobro kad sponzori zbog krize počnu otkazivati. Srećom, mi smo uvijek gledali da idemo na kvantitetu, da imamo što više malih sponzora, a ne nekoliko velikih pa nećemo taj udarac jako osjetiti.

Očekujete li dugoročne financijske posljedice za klub? 

Vjerojatno ćemo sljedeće godine imati pad od 20-30% sponzorskog budžeta, a s obzirom na to da je sponzorski budžet oko 10% ukupnog budžeta kluba, radi se o gubitku s kojim možemo živjeti. Ista stvar je i s Gradom, od njega dobivamo također 10% budžeta pa u slučaju da toga i ne bude, ne radi se o velikom problemu za Goricu jer ionako većinu budžeta uvijek moramo namiriti od transfera i suradnjom s partnerima iz Litve.

Vaši partneri i dalje su prilična enigma u hrvatskoj javnosti, kako je uopće došlo do toga da investitori iz Litve ulože novac u klub iz Velike Gorice? 

Moja suradnja s Nikom (Nikoličius Mindaugas, sportski direktor Gorice, op. a.) traje već deset godina. Prvi igrač koji je iz Gorice otišao u Žalgiris, dok je on bio tamo, bio je Tomislav Prekratić. Kasnije su otišli i Damir Petravić kao trener te Luka Perić kao igrač. Mi nikad nismo naplaćivali te transfere jer su svi bili amateri pa nismo imali profesionalne ugovore, a ni Žalgiris nije imao platežnu moć. Jedne godine smo se upoznali u Novigradu na pripremama, ja sam odmah vidio da je on sličnih pogleda na sport kao i ja. Ostali smo u dobrim odnosima, a onda  je nekoliko godina kasnije Niko zajedno s investitorima iz Litve pokušao ući u hrvatski nogomet. Pokušali su ući u Šibenik, ali to je propalo. Kad je to propalo, čuli smo se porukom i ja sam ga pitao zašto ne bi došao u Goricu. Nakon toga me pitao bih li ja to stvarno htio, a ja sam mu rekao da se možemo dogovoriti u pola sata ako je zainteresiran. I tako je i bilo, drugi dan je bio u avionu i stigao je ovamo, predstavili su nam projekt i dogovorili smo se u par dana.

Što Litvanci imaju od toga da novac ulažu u Goricu i hrvatski nogomet?

Naša suradnja ima nekoliko logičnih koraka. Jedan od tih koraka je da mi dobijemo stranog investitora koji će nam osigurati dio budžeta koji nam nedostaje za iskorak na poslovnom i rezultatskom planu. Drugi korak je da investitor ima pravo na povrat investicije kroz dva vida. Jedan vid je da se pozajmica investitora vraća s nekom realnom kamatom naše banke na kredite i ona ne može biti nikad veća od 5%. Drugi vid je da nam investitori mogu dati neke ljude koji će raditi u klubu, kao što je u ovom slučaju sportski direktor. Zadnji korak je da nakon tih pet godina suradnje dođe do privatizacije kluba za koju oni mogu konkurirati kao i svi, sukladno zakonu, ali s tim da već imaju jedan dio pozajmice u klubu kao kapital koji mogu pretvoriti u dionice. Suradnja funkcionira sjajno, oni su toliko korektni da ni kad su mogli povući neki novac, kao naprimjer od transfera Atiemwena, to nisu radili, nego su ostavili novac našem klubu.

Tko su točno ti ljudi koje stalno oslovljavate s "oni"?

To su ljudi koji su biznismeni u Litvi. Radi se o tvrtki koja se zove Top Invest. Oni se bave igrama na sreću, a između ostalog imaju i kladionice. Naravno, imaju i druge investicije, građevina, nekretnine, jedan široki spektar poslovanja. Sve drugo vam ne mogu reći jer je u domeni poslovne tajne.

Koliko je Gorica blizu privatizacije? 

Ono čega svi moraju biti svjesni je da u Hrvatskoj dosad nije bilo primjera kluba koji je privatiziran, a da to nije bilo zbog nagomilanih dugovanja. Mi smo nedavno na Trgovačkom sudu povukli prve korake prema tom procesu, pokrenuli smo finalnu reviziju kluba, a tamo su nas odmah pitali koliko smo dužni i koje dugove pretvaramo u dionice. Takvo je stanje kod nas, ali mi idemo u privatizaciju zato što želimo, a ne zato što moramo.

Imate li vi ambiciju svoj novac ulagati u klub kao dioničar tijekom privatizacije?

Ne, nikad nisam ni imao. Ja imam svoje dvije firme koje funkcioniraju i rade. Ako me tko bude trebao, ostat ću tu. Nema dobre suradnje bez sinergije vlasti i lokalne zajednice, vjerujem da neće biti problema.

Ako se dogodi da Litvanci privatiziraju klub, što onda? U kojem smjeru će se razvijati Gorica?

Plan naših investitora je da, ako oni budu ti koji na kraju i privatiziraju klub, ulože novac u infrastrukturu. Spremni su urediti stadion, sada baš radimo na tome da 700 kvadrata zapadne tribine preuredimo u moderne svlačionice kakvih nema u Hrvatskoj. Naši investitori će u to ime dati oko četiri milijuna kuna, a Grad će platiti samo projektiranje, to je iznos od oko 25 tisuća eura. Osim svlačionica, cilj je, naravno, modernizirati i cijeli stadion, prvo ćemo pokušati dodatno proširiti krov na zapadnoj tribini, a naravno da bismo ju jednog dana voljeli i potpuno pokriti. Imamo i plan, točnije ja guram ideju da apliciramo u EU fondove i pokušamo na stadionu izgraditi krov prekriven solarnim panelima. To bi bilo nešto moderno, ali i izvedivo za nas jer bismo dobili određen iznos od Europske unije. Doduše, zasad se radi samo o ideji. 

Koji su ciljevi Gorice u tekućoj sezoni?

Naš cilj je plasman u Europu. Potpuno je nebitno hoće li to biti kroz ligu ili preko Kupa. Tako smo dogovorili nagrade i bonuse za sve u momčadi. Respektiramo ono što momčad radi na terenu i smatramo da smo u okolnostima kad ima smisla samo nagrađivati dobar rezultat, a ne kažnjavati loš rezultat. Događaju se loši dani, mi smo u Kupu protiv Belišća realno trebali izgubiti. To su utakmice kojih se najviše bojimo. 

Je li stadion u Gorici spreman za europske izazove ako ove godine izborite europska natjecanja?

Ako želimo igrati Europu, a to svakako jest ambicija u budućnosti, morali bismo dodati još jednu tribinu jer nam je potreban kapacitet od najmanje 8500 mjesta da bi naš stadion dobio četiri zvjezdice, koliko je potrebno za igranje grupne faze Europa lige ili play-offa za Ligu prvaka i ostalih faza natjecanja. Sve ranije faze oba natjecanja možemo igrati u Gorici već sada, ali u slučaju da se plasiramo u skupinu nekog natjecanja, morali bismo igrati na nekom drugom stadionu.

Hoće li biti još transfera do kraja prijelaznog roka? 

Što se Gorice tiče, prijelazni rok je gotov, ali moramo biti spremni na to da se neke stvari mogu preko noći promijeniti. Mi još uvijek skautiramo i gledamo neke igrače ne bismo li našli nekoga tko bi mogao biti zamjena za Čanađiju u smislu da bi po dovođenju odmah mogao igrati u prvoj momčadi. Ništa drugo nije izvjesno.

Jedina situacija u Gorici od dolaska stranih ulagača koja se može proglasiti kao nešto što je iznenadilo javnost bila je smjena Sergeja Jakirovića. Koja je pozadina te priče?

Svi koji rade u Gorici imaju ciljeve koje moraju ispuniti. Čak i u nogometnoj školi kojoj smo sada zadali zadatak da u prvoj nacionalnoj ligi za godinu dana moramo imati tri naše selekcije. Odmah smo rekli da se ne iznenade ako bude otkaza nakon pola godine ili godinu dana. Jakirović je jedan od najboljih mladih trenera u Hrvatskoj, ali svi znamo kako funkcionira nogomet. Cilj pod Jakirovićem je bio prva četiri mjesta. Imali smo ugovor s njim na tri godine, ali je postojala klauzula koja kaže da imamo pravo bez odštete raskinuti ugovor ako ne bude postignut dogovoreni rezultatski cilj u bilo kojoj od tih sezona. Nakon 6:0 protiv Hajduka ja sam donio konačnu odluku o smjeni, ne zato što smo mi izgubili, već zbog načina na koji smo izgubili, ali i zbog loše serije rezultata ranije. Ono na Poljudu je bila samo rasprodaja ugleda kluba koja je presudila, ali istina je da ni u zadnjih desetak utakmica nismo imali osobito dobre rezultate i da stvari nisu funkcionirale.

Jakirovića je zamijenio Valdas Dambrauskas. Zašto on, a ne neki domaći trener?

Kad smo birali novog trenera, razmatrali smo neka imena koja su nam opcije ako ne uspijemo dovesti Dambrauskasa. Njega smo htjeli i on je bio jedini cilj. Kad mi je Niko pokazao sve što je Dambrauskas radio i kako je radio, nisam nimalo dvojio. Uostalom, htjeli smo stranca jer smo željeli da trener bude netko tko je neopterećen kafanskim pričama koje su u Hrvatskoj itekako popularne.

HNS je nedavno potpisao novi ugovor o TV pravima vrijedan 103 milijuna eura, ali sve se više priča o tome da od tog ugovora možda neće biti ništa. Kakva ja situacija po tom pitanju?

Ne možemo u ništa biti sasvim sigurni dok to doista ne zaživi onako kako je potpisano i ponuđeno. Imali smo dvije varijante, jedna je bila da to radi Udruga prvoligaša, a druga da to radi HNS. Mi kao klub smo predložili da se godinu dana svi odreknemo novca od TV prava koji bi nam pripao u prvoj godini i formiramo Udrugu prvoligaša. Iz tog novca bismo oformili marketinšku agenciju koja bi brendirala HNL i hrvatski nogomet, ali i platili predsjednika te Udruge i ostala tijela. Na kraju godine bismo podcrtali da vidimo koliko smo u plusu ili minusu i podijelili klubovima novac koji im pripada. Imali bismo konkretne resurse koje bi mogli nadograđivati i ostvarivati prihod. To nije naišlo na odobravanje klubova, a u prvom redu Hajduka koji je imao neku svoju ideju za to. Međutim, ta ideja garantirala je iznos od oko 25 milijuna kuna od TV prava, ali ni to nije prošlo jer je dosta toga bilo imaginarno. Nismo imali neke garancije da bismo mogli reći da je to dobar prijedlog kako bi Udruga prvoligaša trebala funkcionirati. Na kraju smo pristali na ovaj dogovor oko TV prava koji je višestruko veći.

Hajduk je imao ideju da samostalno prodaje prava za svoje utakmice. Kako to komentirate?

To nije moguće. U ovom trenutku TV prava prodaje nositelj nacionalne lige i prema tom ugovoru je to nemoguće. Ja ne smijem dovesti svoju lokalnu televiziju da mi nešto snima bez dozvole, Hajduk se može samo izdvojiti iz lige i prodavati svoja prava ako igra neko svoje natjecanje.

Dosta se priča o događajima s prošle utakmice Gorice i Hajduka u Velikoj Gorici kad na stadion nisu pušteni navijači Hajduka koji nisu imali prebivalište u Zagrebačkoj županiji. Što se dogodilo i zašto su klub i policija tako postupili?

Ja želim da nam stadion bude pun svih navijača iz svih sredina, ali pod uvjetom da se svi navijači pridržavaju regula koje postoje. Mene je tog dana zvala policija i tražila je da ja donesem odluku, ali ja ju nisam htio donijeti. Na kraju krajeva, što god da sam ja rekao, policija ih svejedno ne bi pustila na stadion. Da se razumijemo, nema utakmice s Hajdukom da Gorica ne podijeli normalnoj Torcidi besplatne ulaznice za Zapad. I sad smo slali deset karata u Split s imenom i prezimenom za one iz Torcide koji su nas zamolili da bi došli na utakmicu s obitelji i bez obilježja mirno navijali na Zapadu. Trebala im je ulaznica da ih na Lučkom ne pošalju natrag i naravno da smo im to omogućili. Mi imamo obavezu gostujućim navijačima, u vremenima kad nije pandemija koronavirusa koja sa sobom nosi neka nova pravila, osigurati 5% kapaciteta karata za gostujuću tribinu.

Što se mora dogoditi da se promijeni tretman prema gostujućim navijačima?

Ako ljudi dođu navijati bez da rade nerede, kao što to zadnji put nije bio slučaj jer su palili baklje i ljuljali našu kućicu u kojoj se prodaju karte, ja ću im dati i 30% karata. Što se mene tiče, može biti cijela tribina puna navijača Hajduka ako nakon toga Gorica ne mora plaćati kaznu za nastalu štetu. Nažalost, to nije slučaj i moramo paziti na to da ne plaćamo kazne zbog nereda koje rade drugi ljudi. Ili to ili ćemo morati dizati cijene ulaznica svim navijačima kako bismo onda mogli imati dovoljno novca da platimo kaznu koja nas čeka, ali to nema smisla. Svima koji su kupili karte, a mi ih nismo pustili na stadion iz navedenih razloga, vratili smo novac. Sada ćemo prije utakmice s Rijekom objaviti da svi navijači kupuju ulaznice na svoju odgovornost da se takve stvari ne bi ponavljale dok traje zabrana gostujućih navijača. Mi ne možemo kontrolirati tko će kupiti ulaznicu, ali možemo kontrolirati tko će s njom ući na stadion i možemo napraviti da se pravila poštuju.