Foto: Getty Images / Guliver Image

NOGOMETNU godinu sigurno je obilježio Real Madrid koji je obranio naslov europskog prvaka, osvojio titulu prvaka španjolske, a nedavno i Svjetsko klupsko prvenstvo. Ronaldo, Modrić i ostali nisu silazili s naslovnica, no bilo je momčadi koje nisu bile u prvom planu, a oduševljavale su nas cijelu godinu.

Od onih koje su nam vratile nadu u nogomet, preko nekih koji su učinili nemoguće do ekipa koje su pokazale neviđenu volju i želju u najtežim mogućim uvjetima.

Ovo su momčadi po kojima ćemo također pamtiti 2017. godinu...

NAPOLI

Implementacija pozicijskog nogometa u njegovom najatraktivnijem obliku. Skup dobrih do vrlo dobrih igrača koji inače ničim ne bi plijenili posebnu pozornost postao je najiščekivanija ekipa u Europi. Imaju priliku srušiti Juventus, a s obzirom na raspodjelu snaga i način dolaska na vrh vrijednost ove ekipe mogla bi nadmašiti čak i onu Maradoninu. Prekrasna ekipa, esencija nogometa, utjelovljenje svega zbog čega volimo ovu igru.

U jednoj od najnevjerojatnijih nogometnih priča unatrag nekoliko godina, sirijska nogometna reprezentacija stigla je na prag Svjetskog prvenstva. Ratom razorena zemlja nije, naravno, mogla biti domaćin svojih kvalifikacijskih utakmica pa je njihova reprezentacija daleko od očiju javnosti i navijača utakmice igrala u Maleziji i Makau.

Nitko nije polagao previše nade u njih. Osim njih samih. Na utakmice su morali putovati tisuće kilometara, a na "domaćem" terenu igrali su ih pred jedva nekoliko stotina gledatelja. Brojne azijske zemlje nisu ih htjele udomiti zbog straha od političkih reakcija, ali Sirijci su unatoč svemu tome gurali naprijed.

Embed from Getty Images

Rutinski su prošli prvi krug kvalifikacija u skupini s Japanom, Singapurom, Afganistanom i Kambodžom, no u drugom im nitko nije davao previše izgleda. Protivnici su im bili Iran, Južna Koreja, Uzbekistan, Kina i Katar, a nakon dva kola imali su jedan bod.

No nakon što su slavili 1:0 u Kini i onda s moćnim Iranom odigrali 0:0, Sirijci su počeli vjerovati da si nizom dobrih rezultata mogu kupiti barem šansu za prolazak u play-off najboljih trećeplasiranih momčadi.

Golom iz penala u sudačkoj nadoknadi pobijedili su Uzbekistan 1:0. Onda su također u sudačkoj nadoknadi zabili za prevažan bod protiv Kine (2:2) i nakon što su razbili Katar 3:1 došli su u situaciju da u zadnjem kolu protiv Irana, koji do tad nije primio nijedan jedini gol, u Teheranu izbore play-off. Sirija je povela, Iran je okrenuo, ali je sjajni Omar Al-Somah u sudačkoj nadoknadi zabio za nevjerojatnih 2:2. Pomogla im je i Južna Koreja koja je zakočila Uzbekistan i Sirija je izborila play-off protiv Australije.

Sirijci su plakali od sreće, grlili se po travnjaku, a pljeskao im je i cijeli stadion u Teheranu. Protiv Australije im baš nitko nije davao šanse, a pobjednik tog dvoboja za nastup u Rusiji igrao je protiv Hondurasa. Australija je u Maleziji povela 1:0, ali opet je zabio Al-Somah, u 84. minuti iz penala za kakvu-takvu nadu u uzvratu.

A u Sydneyju - drama. Al-Somah je šokirao Australce u 6. minuti, ali je Tim Cahill samo sedam minuta kasnije izjednačio. Uslijedila je rijetko viđena opsada nečijeg gola, ali Sirija se nije predavala. Junački su se branili, uklizavali, bacali se pred lopte, ali Tim Cahill je u 109. minuti ipak slomio otpor desetorice Sirijaca i zabio za 2:1. U 122. minuti Al-Somah je iz sjajnog slobodnjaka pogodio stativu...

Sirija je ispala, Australija je preko Hondurasa otišla u Rusiju. No, unatoč svemu, Sirijci su jedni od najvećih pobjednika ove godine. Njihova priča iskreno je dirnula sve ljubitelje nogometa koji su navijali da taj napaćeni narod barem nakratko bude sretan.

ÖSTERSUNDS

Priča Östersundsa, malog švedskog kluba koji se poigravao s velikanima u Europa ligi, vratila nam je nadu u stari dobri nogomet. U vrijeme milijunskih transfera koji više nemaju nikakvog smisla i nogometa koji je postao jedan veliki biznis, ova vesela švedska družina pokazala je da iz tog sporta nije nestala baš sva romantika .

Östersunds je u svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni u 21-godišnjoj povijesti kluba izborio nastup u Europa ligi. Igor Tudor i njegovi suradnici u Galatasarayu trljali su ruke kad su izvukli Šveđane u kvalifikacijama. No u Östersundu su izgubili 2:0 nakon čega su gosti rutinski obranili prednost u Istanbulu i odigrali 1:1. Nakon što su prošli luksemburšku Folu, Šveđani su igrali s PAOK-om.

Nisu se ni Grci bolje proveli, iako su prvu utakmicu dobili 3:1 i kao veliki favoriti otišli na uzvrat. Sve je bilo u redu do 71. minute kad je Ghoddos zabio za 1:0 i sedam minuta kasnije drugim golom poslao svoju momčad u Europa ligu.

A tamo - Hertha, Athletic Bilbao i ukrajinska Zorja. Šanse? Nikakve. Barem smo tako mislili svi mi. No igrači Östersundsa nisu se previše obazirali na prognoze. U prvom kolu su slavili u Ukrajini, u drugom kod kuće protiv Herthe, a u trećem odigrali 2:2 s Athleticom. Jedini poraz upisali su u Španjolskoj i kolo prije kraja potvrdili prolazak protiv Zorje.

No nije samo nogomet ono što ih krasi. Igrači Östersundsa, u kojem igraju odbačeni nogometaši iz Nigerije, Gambije, Gane i Iraka, a vodi ih Englez Graham Potter, izrazito su involvirani u svoju zajednicu. Svake godine predsjednik, trener, stručni stožer i igrači u gradskom kazalištu izvedu jednu predstavu.

Organiziraju i likovne izložbe, izbjeglicama su donirali ulaznice i zbrinjavali ih, a čak su organizirali i kvartovske patrole i pomagali ženama da se sigurno vraćaju kući po noći.

U šesnaestini finala Europa lige sljedeće godine igraju protiv Arsenala. Već su ih počeli podcjenjivati...