NA današnji dan prije tri godine od posljedica srčanog udara iznenada je preminuo hrvatski vratar Ivan Turina.

 

Turina je od malih nogu bio pravi Dinamovac. Rođen u Zagrebu 3. listopada 1980., prvi profesionalni kruh zarađivao je baš u Modrima s kojima je potpisao ugovor kao 18-godišnjak, 1998.

 

Naravno, Ivanovoj sreći u tom trenutku nije bilo kraja, no ubrzo je spoznao koliko je težak život profesionalnog nogometaša i koliko je potrebno odricanja i strpljenja. Bez obzira što je bio pravi zagrebački dečko, struka u maksimirskoj priliku mu je davala na kapaljku, a gotovo uvijek su u prednosti bili vratari doveden sa strane.

 

Kao 18-godišnjak bio tek četvrti vratar Modrih iza Ladića, Butine i Vladimira Vasilja, a do 2003. godine nije upisao nijedan jedini nastup za prvu momčad zagrebačkog kluba, kaleći se na posudbama u Croatiji Sesvete, Kamen Ingradu i Osijeku.

 

U sezoni 2003./2004. Turina je napokon dočekao svoju priliku kao prvi vratar Dinama. Branio je 22 utakmice u hrvatskoj nogometnoj ligi, a debitirao je s Modrima i u Kupu Uefa. Sljedeću sezonu figurirao je kao zamjena za prvog vratara, upisavši tek 12 nastupa da bi sljedeću sezonu opet prigrabio jedinicu Modrih. U sezoni 2006./2007. branio je u kvalifikacijama za Ligu prvaka protiv Ekranasa i Arsenala, ali i protiv Auxerrea u kvalifikacijama za Kup Uefa. No, nekoliko kikseva bilo je dovoljno da Turina izgubi mjesto prvog vratara i preda ga Filipu Lončariću.

 

 

 

U ljeto 2007. godine Turina je prodan grčkoj Skodi Xanthiju, nakon što je na Maksimir stigao njemački veteran Georg Koch. U dresu Skode Turina je započeo kao prvi vratar, upisao osam nastupa, međutim kako je sezona odmicala tako je mjesto među vratnicama počeo preuzimati Michael Gspurning.

 

Već sljedeće ljeto Turina je napustio Xanthi, potpisavši trogodišnji ugovor s Lechom iz Poznana. Kupljen je kao prvi vratar, a u sezoni 2008./2009. branio je u 12 ligaških susreta i šest europskih. Opet je na kraju sezone Turina ispao iz kombinacija, nakon čega je razvrgnuo ugovor s Poljacima i vratio se u Dinamo, gdje je ostao nešto manje od godinu dana, upisavši tek jedan nastup.

 

Napokon, u svibnju 2010. Turina je potpisao tri i pol godišnji ugovor s AIK-om. U posljednje tri godine prometnuo se u jednog od najboljih vratara švedske lige. Branio je u 60 ligaških utakmica, a 2013. je potpisao i novi trogodišnji ugovor, nakon čega je izjavio kako razmišlja karijeru završiti u tom švedskom klubu.

 

Za vrijeme boravka u Švedskoj toliko se zavukao pod kožu navijačima AIK-a da su mu nekoliko dana nakon smrti, za vrijeme derbija s Göteborgom priredili dostojan oproštaj dirljivom koreografijom na tribinama tribinama "Friends Arene". Također, susret je počeo minutom šutnje.

 

Uoči utakmice predstavljen je veliki dres s brojem 27, a publika je skandirala Turinino ime. "Počivaj u miru", stajalo je na jednoj tribini. Ispred tribine s domaćim navijačima izdignuta je velika posveta s Turininim likom i riječima: "heroj, zauvijek među nama".

 

Dinamo i AIK su odigrali i prijateljsku utakmicu 13. svibnja 2003. u Stockholmu njemu u čast. Uz poruku "nikad zaboravljen" navijači švedske momčadi odali su mu počast i prošle godine, a prisjetili su ga se i Boysi.

 

 

 

Turina je igrao u svim mlađim selekcijama hrvatske reprezentacije, od U17, U19 i U20, a jednom je nastupio i u dresu seniorske nacionalne momčadi. Bilo je to u veljači 2006. godine na Carlsberg kupu, gdje je na poluvremenu dvoboja s Hong Kongom zamijenio Joeyja Didulicu.