SAŠU TUKSARA dočekali su pljeskom nakon meča koji je ipak bio životni. Iako će se većina kasnije sjećati tek kako nas je Argentina neke godine zaustavila u četvrtfinalu, nama se negdje u podsvijest mora urezati slika 22-godišnjeg Čakovčanina koji je te večeri dao sve od sebe.

"Definitivno bih imao snage za peti set, a iskreno, mislim da sam ga i zaslužio. Da sam ja poveo sa 2:1, sve bi bilo drugačije, imao bih veće šanse. Stvarno mi je žao što nisam dobio ovaj meč..." - kazao je Saša nakon maratona koji je zamalo otišao u njegovu korist.

Malo se ove nedjelje ipak činilo kao jako puno, za Sašu možda i previše.

"Uvijek je dobro kad igraš s jačim igračem s kakvim na Challengerima nisam imao priliku igrati. Ovaj meč pokazao mi je da se mogu nositi s jačima, no ipak mi je žao. Ivan mi je cijelo vrijeme govorio da ga mogu razbiti, držao me u meču. Da ga nije bilo, bila bi to druga priča. Svaki njegov pogled i pokret značio mi je puno. Imati takvog čovjeka uz sebe, zaista velika stvar. Svaka čast i publici, mogu ih samo pohvaliti." - kazao je Saša.

Ivan je džentlementski Sašu prvog prepustio novinarima i gurnuo mu mikrofon u ruke. Oni koji su prije meča sumnjali, sasvim sigurno su se pokrili ušima već nakon prvog Sašinog seta.

"Igrao sam bolje, on se cijelo vrijeme branio. Takva je moja igra, drugačije ne znam. Izdržao bih još jedan set, ali izdržao bi i Chela. Taj uvijek izgleda kao da će se srušiti, mislim da u tome ima glume." - dodao je.

Pitanja koja si je možda dugo vrtio po glavi, konačno su dobila odgovore. Saša nakon ovog meča mora pokušati dignuti svoj tenis na jednu veću razinu...

"Sigurno ću ići na kvalifikacije ATP-a i na veće Challengere, normalno. Počinje zemljana sezona, što mi paše, i eto, nadam se da će sve krenuti na bolje." - kaže Saša.

A Ljubo, pak, može biti samo ponosan. Prvo na posao koji je odradio kao izbornik, drugo na svoje dečke koji su prešli granice mogućnosti, a treće na još jednu pobjedu nad Davidom Nalbandianom. Iako će sam reći kako ona sada ne znači ništa, tako nešto jednostavno mora biti znaačajno. Još kad vam Nalbandian nakon meča kaže da ste bolji, e onda to poprima jednu sasvim drugu dimenziju...

"Već sam govorio da nam za prolaz treba iznenađenje i ono se skoro dogodilo. Saša je parirao Cheli u svakom segmentu igre i u jednom trenutku čudo više nije bilo tako daleko. Saša je odigrao fenomenalan meč, imao je šanse u drugom, trećem, pa i u četvrtom setu, no na žalost, sve je otišlo na njihovu stranu. Jako smo se dobro pripremali za ovaj meč, Saša je fenomenalno trenirao i već je u srijedu navečer znao da će igrati. Ovo što smo pokazali u tri dana bio je naš maksimum. Ostali smo kratki za dva, tri seta." - kazao je naš, sad već bivši izbornik.

O toj temi dosta se već saga napisalo i još više ružnih riječi izgovorilo. Ljubo je ostao pri svom, nadajući se da Goran ipak neće.

"Dajem Savezu otvorene ruke. Još večeras razgovarat ću s predsjednikom Čačićem, no svoj nastup neću nikada uvjetovati. Potrošio sam mnogo energije na stvari koje me se nisu ticale i bilo je teško na taj način funkcionirati. Već sam rekao, ako to neće biti Goran, neka stave koga hoće." - ustvrdio je.

Ima li uopće smisla sada govoriti o Ivi Karloviću, Ljubo je odgonetnuo u jednoj rečenici.

"Sve će se to brzo zaboraviti, dugo je bio treći igrač, stoga razumijem njegovu odluku." - bio je kratak.

No za hrvatsku priču o Davis Cupu uvijek se nađe pokoja riječ više.

"Nisam razočaran, ali šteta, izgubili smo nešto što nismo smjeli. Sljedeće godine smo ponovo u Svjetskoj skupini, mladi smo i imat ćemo svojih šansi." - zaključio je Ljubo još jedno poglavlje knjige o teniskoj naciji, knjige u kojoj Goran Ivanišević odavno ne igra glavnu rolu.

Ako je nekada igrao, a cijeli svijet zna da jest, sada je prilika da odigra novo finale, možda već dogodine...

D.R.