IZJAVA Veselina Vujovića za Index, u kojoj je danskog igrača Mathiasa Gidsela prozvao "malim mišem", naišla je na žestoke reakcije danske rukometne javnosti. Vujović, koji je na ovom Svjetskom prvenstvu vodio Iran, kritizirao je Gidsela zato što nije Domagoju Duvnjaku pružio ruku nakon njihova duela na utakmici Danske i Hrvatske.

"Utakmica je bila predivna, ali sve mi je uspio pokvariti onaj Gidsel. Taj mali miš uništio mi je utakmicu. Ruku ti pruža Domagoj Duvnjak, jedan od najvećih u povijesti, a ti, jadniče jadni, ne želiš prihvatiti ispriku. Srami se, balavče jedan, ima da tu ruku ne pereš mjesec dana kad ti je Duvnjak pruža. Ajde da je to napravio nekome od mojih Iranaca, ne podcjenjujem Irance, ali tako je postupio prema legendi rukometa", rekao je Vujović za Index.

U Danskoj je Vujovićeva izjava dočekana na nož. Danski mediji su ga vrijeđali, iz arhive su vadili neke njegove ispade, a kako nam je sam rekao legendarni Crnogorac, nije ni u snu mogao očekivati da će u Danskoj dobiti etiketu ''kriminalca''.

Jeste li očekivali ovako žestoke reakcije u Danskoj nakon izjave za Index o Gidselu?

Apsolutno ne. Nisam očekivao takvu reakciju prema meni, prema Duvnjaku, prema reprezentaciji Hrvatske. Tolika količina mržnje da je to nevjerojatno. Ponašaju su prema meni kao da sam kriminalac. Nisam imao nikakvu namjeru uvrijediti nikoga, ali mi nije bilo jasno da jedan klinac koji je tek zakoračio u rukomet, bez obzira na to koliko bio talentiran, može odbiti ruku legende Domagoja Duvnjaka.

Na tome sam mislio ostati, ali ovo što se kasnije dogodilo izašlo je iz svih okvira normalnoga. Moja kći na društvenim mrežama zbog moje izjave o Gidselu dobiva uvredljive poruke. Nevjerojatno. Ne mogu shvatiti da su počeli iz arhive vaditi neke moje pogreške kojih je bilo u karijeri.

U svakom slučaju, hvala Dancima što su me tako podsjetili na ta fina davna vremena, ha-ha. Na Googleu ima opcija da vidiš koliko se neka stvar pretražuje. Više sam bio izguglan u zadnjih sedam dana nego u posljednjih deset godina. Čak su me na presici nakon utakmice Irana na ovom turniru danski novinari pitali da komentiram izjavu o Gidselu. Rekao sam im da me baš briga što će pisati, ako će mi zbog toga u novinama biti veća slika, haha. 

Jedan danski medij je izvukao sve Vaše grijehe iz prošlosti, a u tekstu je između ostalog pisalo i da ste kao izbornik Srbije i Crne Gore na Euru 2006. bili osumnjičeni da ste pustili utakmicu Hrvatskoj.

Možete misliti koliko me briga što oni pišu. Evo, naježio sam se od muke. Ne zanimaju me. Nisam želio nikoga uvrijediti, ali Duvnjaka znam godinama kao jednu veličinu, gospodina, fantastičnog mladića. Samo sam reagirao jer nisam smatrao da je Gidselova reakcija bila primjerena. 

Je li Vam se netko od bivših igrača ili trenera ispričao na uvredama danskih medija?

Nitko. Vjerojatno oni slično misle. Istina, nitko od njih nije imao neki ružan komentar. Sve ovo su novinari pumpali. Čak je i Gidsel rekao da ne želi komentirati moju izjavu, a isto je ponovio i izbornik Danske Jacobsen. 

Hrvatska je protiv Bahreina odigrala još jednu lošu utakmicu, posebno je katastrofalno bilo prvo poluvrijeme, a znalo se da joj treba pobjeda sa što većom razlikom ako želi zadržati i minimum šansi za plasman dalje. U čemu je bio problem?

Teško je igrati jednu takvu utakmicu. Znaš da ti je zadnja, da ideš kući, glava ti je već doma, a protivnik je sve samo ne netko tko te može motivirati. Obrana se u prvom poluvremenu nikako nije mogla posložiti, samo je mladi Kuzmanović spašavao stvari. No bilo je samo pitanje kad će se Hrvatska odvojiti jer je razlika u kvaliteti prevelika.

U redu, možda rezultat na kraju nije onakav kakav smo svi željeli, ali mislim da se previše u javnosti kritizira hrvatska reprezentacija. Siguran sam da je sad najteže igračima jer su oni najviše željeli plasman u četvrtfinale.

Jedan loš rezultat nije drama, ali Hrvatska je podbacila na zadnja tri natjecanja. Očito nešto nije u redu jer ovo nisu rezultati na koje su se hrvatski navijači naviknuli.

Lako se naviknuti na dobre stvari, treba i na loše kad dođe vrijeme. A očito su za hrvatski rukomet došla teška vremena. Ne znam, nisam previše u hrvatskom rukometu poput Pere Metličića i ostalih momaka koji su pisali povijest i imaju svako pravo reći što god misle jer su to zaslužili. Ja nisam taj koji ima pravo kritizirati bilo koga u hrvatskom rukometu.

Znam dobro koliko je težak posao izbornika, posebice na ovim našim prostorima. Kao izbornik Slovenije sam izbacio Norvešku u baražu za SP u Francuskoj. Nakon utakmice jedan slovenski novinar pitao je izbornika Norveške hoće li dati ostavku. Ovaj ga je pogledao u čudu i pitao ga bih li ja, da je Norveška nekim slučajem prošla, trebao otići. Kasnije me pitao je li moguće da mi tako gledamo na sport.

Nekad pobijediš, nekad izgubiš, sve je to sport. Bitno je samo da se vidi napredak i da si ostavio nešto vrijedno. Kad nas si danas prvak i bog, a već si sutra najgori na svijetu i ništa ne valjaš. Mislim da je to sindrom kojeg se moramo riješiti.

Jeste li i dalje izbornik Irana i koji su Vam planovi?

Ne znam još. Razgovarao sam s predsjednikom, potpredsjednikom i tri ministra koji su stigli na SP da me uvjere da produžimo ugovor. Nisam im želio dati nikakav odgovor. Rekao sam da sam umoran i nervozan i da je bolje da se odmorim par dana pa da onda razgovaramo.

Nisam im želio ništa obećati jer onda ne bih imao izbora nego prihvatiti, a nisam siguran želim li to. Također, nagovaraju me i da preuzmem njihovog prvaka. Imaju velike ambicije u azijskoj Ligi prvaka. Ne znam, vidjet ćemo, jedino je sigurno da sam od 4. veljače slobodan trener.

U Hrvatskoj godinama imate veliku bazu fanova, a ona se sad, nakon incidenta s Gidselom, drastično povećala. Mnogi bi Vas željeli vidjeti na mjestu novog izbornika Hrvatske. Biste li prihvatili ponudu kad bi ona stigla?

Puno puta sam rekao već što mislim o hrvatskoj reprezentaciji, ali jednako tako sam siguran da u idućih 30 godina nema šanse da će neki stranac biti izbornik Hrvatske. Znate i sami kako to ide. Tako da uopće nije važno što ja želim. Realnost je nešto sasvim drugo.