HOĆE TO tako s velikim klubovima kad igraju protiv malih.

Podcijene te, dođu na prvu utakmicu s drugim sastavom pa, nakon što izgube, na press-konferenciji uoči uzvrata pričaju uglavnom samo o sebi i o prošloj prvenstvenoj utakmici. Čak i o piletini. Večerašnja utakmica s Dinamom, uzvrat osmine finala Europa lige u kojem Modri brane 1:0, za njih je nužno zlo.

Barem smo takav dojam dobili u impresivnom, 35 kilometara od grada udaljenom, trening-centru u kojem je Benfica, ne mareći za logističke probleme medijskih ekipa (koje su onda morale na drugi kraj grada na Dinamov trening), održala trening i par sati kasnije i presicu, zakasnivši pritom pola sata. Na Dinamovoj presici bilo je više hrvatskih nego portugalskih novinara koji su Nenadu Bjelici i Nikoli Moru postavili tek dva, tri kurtoazna pitanja.

Sve to ovom Dinamu može biti samo velika motivacija koja bi u četvrtak na Luzu mogla prerasti u veliki inat. I veliki, povijesni rezultat. Jer samo tako će se i moći opisati eventualni Dinamov prolazak u četvrtfinale Europa lige. I dalje je čudno prihvatiti da se tvoj klub bori za četvrtfinale nekog europskog kupa. Benfica nama Hrvatima, koji uglavnom pratimo pet najjačih europskih liga, ne zvuči toliko atraktivno. No tek kad dođete u Lisabon, boravite oko Luza i onda stupite na njegov travnjak, shvatite kakav bi “big deal” bio izbaciti ovakav klub.

"Tko će proći? Pa Benfica"

Ne mogu reći da sam bio na milijun velikih stadiona, ali Wembley, Allianz Arena i San Siro valjda nešto vrijede. No Estadio da Luz rijetko je, impresivno zdanje. Čak i ovakav prazan, kakav je bio tijekom Dinamova treninga, i unatoč tome što je star tek 15-ak godina, odiše tom bogatom Benficinom poviješću i veličinom kluba. Kako grmi kad se napuni, mogu samo zamišljati.

Benfica je ovdje religija i nekim navijačima vjerojatno i više od života. Ispred Luza veliki Eusebijev kip, kraj njega spomenik Benficinim članovima, a kraj stadiona dva golema fan shopa u kojima je čak i onaj orao koji nadlijeće stadion prije utakmice. Ulazak na Luz izaziva strahopoštovanje.

“Kako mislite - tko će proći? Pa Benfica. Očajno smo igrali prvu utakmicu, Dinamo nas je iznenadio, ali neće biti problema u uzvratu. Sigurno prolazimo”, ponovit će svaki navijač kojeg smo sreli oko stadiona.

Portugalski kolege novinari nešto su ipak oprezniji. Kažu da Europska liga nije nevažna Benfici, iako je prvenstvo trenutačno apsolutni prioritet. Benfica je u nizu od dvije utakmice bez pobjede, što je za takav klub ovdje ravno katastrofi. Do poraza u Maksimiru imali su strašan niz od osam pobjeda u devet utakmica i "spasitelj" Bruno Lage našao se u nezavidnoj situaciji da nekoga mora pobijediti. Dinamo se čini kao idealan protivnik, ali portugalski novinari su uvjereni da će to biti jako teško. Kažu da, ako Dinamo zabije gol, sumnjaju da će Benfica proći.

Oko toga smo se složili.

Sve oko Benfice je impresivno i ne može se ni u tragovima mjeriti s Dinamom. Od stadiona do povijesti, popularnosti i važnosti kluba. No kad su momčadi u pitanju, nisam baš siguran da su Portugalci četiri puta bolji kao što kaže ukupna cijena momčadi po Transfermarktu.

Benfica će u uzvratu sigurno biti bolja nego u Maksimiru i u to budite sigurni. Igrat će u jačem sastavu, bit će napaljenija i, samim time, puno opasnija. No nisam siguran da može odigrati tako atomski da je se ovaj Dinamo preplaši, povuče se Livakoviću u krilo i čeka egzekuciju. Bjeličin Dinamo jednostavno nije takva momčad. Kao i uoči Plzena, na licu Dinamova trenera nije se uopće vidjela neka impresioniranost protivnikom niti se njime previše zamarao.

Dinamo je ovamo, kako je rekao Moro, došao po prolazak. Da mi je netko prije par godina rekao da će moj Dinamo u bližoj budućnosti držati Benficu “za jaja” u osmini finala Europa lige, rekao bih mu znate već što. No i to sam doživio. Eto Dinama na jednom od najljepših europskih stadiona s realnom šansom da i doslovno dočeka proljeće u Europi. S fajterskom ekipom koja sigurno vjeruje u sebe i prolazak, možda i više nego svi mi drugi. Jebiga, teško se izliječiti od onog starog dinamovskog sindroma i straha od nekog nesretnog ispadanja. No hvala Nenadu Bjelici što se dobro oporavljam i imam osjećaj da ću se sutra potpuno izliječiti.

Baš na Luzu, stadionu na kojemu su se događala i puno veća čuda nego što bi bio Dinamov prolazak. Sjetite se, recimo, Grčke 2004. godine.

Hoće to tako kad veliki igraju protiv malih.

>>> Svi znate tko su Hrvati, imam najboljeg igrača svijeta (VIDEO)

>>> Ovo je sastav s kojim Dinamo ide po četvrtfinale Europa lige