U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Formula 1 je 1982. izgubila je dvojicu vozača na stazi, a jedan je čudom izbjegao apmutaciju nogu. Sve je počelo štrajkom, a završilo najneobičnijim prvakom jer je do titule došao ostvarivši samo jednu pobjedu.

PROŠLOGODIŠNJA sezona Formule 1, u kojoj je Max Verstappen u zadnjem krugu zadnje utrke pobijedio Lewisa Hamiltona i osvojio naslov, bila je najuzbudljivija sezona u novijoj povijesti. Vratila je interes gledatelja, povećala je popularnost Formule 1 i vratila joj je šarm nakon godina dominacije Lewisa Hamiltona i Mercedesa koja je ljudima dosadila. 

No, točno 40 godina ranije svijet je gledao sezonu koja je od prvog do zadnjeg dana bila obilježena kontroverzama, skandalima, smrću, nesrećama i dramom. Svjetsko prvenstvo 1982. godine ušlo je u povijest po nizu podataka, a Keke Rosberg postao je svjetskim prvakom iako je pobijedio u samo jednoj od 16 utrka.

Pobjeđivalo je 11 različitih vozača, s tim da nitko nije pobijedio više od dvaput. Devet utrka zaredom pobjeđivalo je devet različitih vozača, petorica su upisala prve pobjede u karijeri, a čak dvojica vozača poginula su na stazi.

Osamdesete godine prošlog stoljeća bile su, po mnogima, zlatno doba Formule 1. Bolidi su bili jači nego ikad, njima su dominirali velikani poput Ayrtona Senne, Alaina Prosta, Gillesa Villeneuvea i drugih, kontroverze i incidenti bili su svakodnevica, a utrke i sezone bile su dramatične, neizvjesne i često, nažalost, tragične.

Bolidi kao lijesovi na kotačima

Uoči sezone 1982. godine uvedena su i nova-stara pravila koja će se pokazati fatalnima. Nakon što su 1981. bili zabranjeni, za 1982. godinu ponovno su bili dopušteni tuneli na donjoj strani bolida koji su bili zatvoreni bočnim spojlerima. To je bolidima omogućavalo ogromnu količinu donwforcea i ogromne brzine, a u kombinaciji s moćnim turbo motorima, bolidi su postajali lijesovi na kotačima.

Kako bi se toliko downforcea moglo pravilno usmjeravati, bolidi su morali imati jako tvrdu suspenziju koja je imala ogromne posljedice i na vozače i na bolide. Snažne G-sile, goleme vibracije u kokpitu i stalno poskakivanje bolida rezultirali su odustajanjem vozača u utrkama zbog iscrpljenosti, pomračenja vida i ostalih fizičkih problema, a bolidi su često doslovno pucali pod velikim opterećenjem.

Bolidi koji nisu koristili motore s turbopunjačima bili su puno slabiji pa su momčadi, kako bi doskočile tom problemu, iskoristile rupu u pravilima prema kojima su se bolidi vagali prije i poslije utrke uz dopuštenje da se sve tekućine osim goriva smiju napuniti prije drugog vaganja.

Tako su momčadi s Cosworthovim DFV motorima uoči druge utrke sezone ugradile spremnik vode koji su navodno koristile za hlađenje kočnica. U praksi, tom količinom vode zadovoljili su pravila na vaganju, a čim bi bolidi napustili bokseve, voda bi bila ispuštena, bolid bi bio lakši i mogao bi se nositi s onima s turbo motorima.

Početak osamdesetih bio je i vrhunac rata između FISA-e, kojom je vladao Jean-Marie Balestre, i FOCA-e, koju je vodio Bernie Ecclestone, tadašnji vlasnik momčadi Brabham. FISA je djelovala pod FIA-om, dok je FOCA bila udruženje konstruktora Formule 1. 

Štrajk vozača na prvoj utrci

FOCA je smatrala da FISA raspodjelom dobiti od utrka i uvođenjem pravila više ide na ruku tvorničkim momčadima Ferrariju, Renaultu i Alfa Romeu te da onemogućuje manjim momčadima da se s njima ravnopravno utrkuju.

Tako je FOCA organizirala nekoliko prosvjeda, prijetila je napuštanjem Formule i nepojavljivanjem malih momčadi na utrkama, a u jednom od brojnih duela FISA je zaprijetila uoči početka sezone 1982. godine u Južnoj Africi. FISA je naredila svim vozačima da uoči sezone moraju potpisati tzv. "super licencu" prema kojoj ne mogu sami mijenjati momčadi tijekom sezone, nego o tome odlučuju samo momčadi.

Osim toga, zabranjeno im je bilo na bilo koji način javno kritizirati FIA-u, FISA-u ili Formulu 1 jer bi to natjecanju nanijelo veliku štetu. Ako je itko sumnjao, šest vodećih vozača - Lauda, Villeneuve, Arnoux, Pironi, Giacomelli i De Cesaris - odbilo je to potpisati. U srijedu prije utrke sastali su se s Balestreom koji nije želio ni čuti za odbijanje super licence i sastanak je propao.

U četvrtak na prvom treningu na stazi se nije pojavio nitko. Lauda je unajmio autobus, parkirali su ga kraj bokseva i svakog vozača koji se pojavio Lauda i Pironi natjerali su unutra. Kad su se svi skupili, odvezli su se u hotel i tamo se zabarikadirali. Svi osim Jochena Massa koji je zaspao i pojavio se na stazi kad su svi već otišli i čudio se zašto nikoga nema.

Pironi je ostao na stazi kako bi pregovarao s Balestreom i javljao ostalima što se događa. Poludio je i Bernie Ecclestone koji je svojim vozačima Nelsonu Piquetu i Riccardu Patreseu prijetio da će ih otpustiti, a vodstvo staze u Kyalamiju prijetilo je da će zaplijeniti sve bolide ako se utrka ne održi.

Uskoro je objavljeno da se utrka odgađa za tjedan dana, pričalo se da će svim sudionicima štrajka doživotno biti zabranjeno utrkivanje pod okriljem FIA-e, a Ecclestone je rekao: "Neka, ionako ćemo ih lako zamijeniti."

U hotelu je vladalo zajedništvo. Uz vozače koji su organizirali štrajk stali su i oni koji se s njim nisu slagali, ali nisu htjeli ispasti pizde. Oni najmlađi nisu imali pojma što se događa i zašto se štrajka, ali se nisu željeli izdvajati. Neke manje momčadi tjerale su svoje vozače da se vrate jer je financijski gubitak zbog nesudjelovanja u utrci za njih bio golem.

Fabi pobjegao kroz prozor WC-a

No, nitko nije želio odustati. Dobro, skoro nitko. Tolemanov vozač Teo Fabi, koji je tog vikenda trebao debitirati u Formuli 1, tu priliku nije želio propustiti pa se iskrao kroz prozor WC-a i vratio na stazu.

"Što mislite, da se meni protestiralo? Ma, nije, ali takav je bio dogovor i svi smo ga se morali držati. A Fabi? Kukavica mala, pobjegao je kao izdajica. Nitko više s njim nakon toga nije razgovarao jer nas je izdao. Otišao je Balestreu i Ecclestoneu i rekao im sve o čemu smo pričali", prepričao je kasnije Keke Rosberg.

Kad se bližila noć, Lauda je shvatio da sve skupa neće imati previše smisla ako svatko bude spavao u svojoj sobi. Iznajmio je sobe i konferencijsku dvoranu u koju su dovukli sve madrace iz soba, zatvorili vrata, jeli, pili i zafrkavali se.

U dvorani je bio koncertni klavir za koji je sjeo Gilles Villeneuve i zasvirao Beethovena, ali ga je potpuno zasjenio Elio de Angelis koji je Mozartove skladbe, kažu svjedoci, svirao na koncertnoj razini.

Lauda je održao svoj standardni komični stand-up, Bruno Giacomelli je crtao karikature i objašnjavao svima kako se rastavlja AK-47, a kad se krenulo na spavanje, Carlos Reutemann je hrkao toliko glasno da nitko nije mogao spavati sve dok ga Villeneuve preko glave nije pokrio dekom da ga barem malo utiša.

Kad su se probudili, Pironi je ponovno otišao ne pregovore i onda javio da je štrajk uspio. FISA i Balestre su popustili i dogovorili se da zasad super licenca ne treba nikome i da neće biti kazni za vozače zbog štrajka, ali nek se više pojave na stazi.

"Ja nisam nikad bio za štrajkove jer mislim da nisu za inteligentne ljude. Meni je to trebala biti prva utrka s Williamsom i naravno da je Frank Williams bio razočaran mojim potezom da pristupim štrajku. S druge strane, uspjeli smo, a i sjajno je bilo provesti dva dana na okupu. Svi smo bili kao prijatelji, družili smo se. Čitava banda na okupu barem jednom", komentirao je Rosberg.

Jedinog vozača na stazi svi zafrkavali

I dok su vozači polako pristizali, jedini koji je nizao krugove bio je Jochen Mass, čovjek koji je dan ranije zaspao i zakasnio na autobus. Na stazu je izašao nakon što su mehaničari iz svih momčadi na njoj prestali igrati nogomet. Budući da drugog posla nisu imali, zafrkavali su Massa. Pokazivali su mu table s različitim vremenima po krugu, mahali mu svim mogućim zastavama i natjerali ga da stane crnim zastavama iako na stazi nije bilo nikoga drugog.

Utrka se na kraju održala i bila je odlična. Pobijedio je Alain Prost iako mu je usred utrke pukla guma, a drugo mjesto osvojio je čovjek koji se najbolje naspavao, Carlos Reutemann. Arnoux je bio treći i Lauda četvrti.

Bio je to kaotičan start u sezonu, a Balestre nije održao riječ te je prvotno kaznio štrajkaše s po 10.000 dolara, da bi kazna kasnije ipak bila ukinuta. Super licenca je ostala, ali bez sporne dvije klauzule zbog kojih su se vozači bunili i luda sezona mogla je početi.

Druga utrka sezone vozila se u Brazilu. Nezadovoljan turbo motorom, koji je bio dosta nepouzdan, Brabham se vratio Cosworthovom motoru i s ugrađenim spomenutim tankovima za vodu. Po pasjoj vrućini u Jacarepegui i iznimno tvrdoj stazi koja je strašno umarala vozače Nelson Piquet u Brabhamu je osvojio prvo, a Keke Rosberg u Williamsu drugo mjesto ispred Prosta, Watsona i Mansella.

Siroti Riccardo Patrese kolabirao je u 34. krugu od iznemoglosti, a Piquet se srušio na pobjedničkom postolju, do kojeg je jedva došao. No, Ferrari i Renault žalili su se na sporne tankove za vodu, a FISA je poručila da će o tome odlučivati naknadno.

Samo 14 bolida na startu

Nakon utrke u Long Beachu Formula 1 prvi put te sezone došla je u Europu. Uoči utrke u San Marinu FISA je diskvalificirala Piqueta i Rosberga zbog korištenja vodenih tankova te pobjedu u Brazilu dala Prostu. Zanimljivo, FISA je svim ostalim vozačima koji su koristili tankove ostavila bodove, a promjenama u pravilima ih je nakon toga i zabranila.

Momčadi koje su bile na strani FOCA-e zatražili su odgodu utrke jer su zbog promjene pravila trebale više vremena da prilagode bolide. No, odgoda utrke nije dolazila u obzir i velika nagrada San Marina održala se bez momčadi FOCA-e te sa samo 14 bolida na startu.

Renault (Prost i Arnoux) i Ferrari (Villeneuve i Pironi) sa svojim turbo motorima bili su ogromni favoriti, da bi Prost odustao u sedmom, a tad vodeći Arnoux u 44. krugu. Tako su na stazi od kandidata za pobjedu ostali samo Ferrariji Villeneuvea i Pironija, a u startnoj ravnini su im iz boksa pokazali poruku "slow", što su vozači trebali shvatiti kao da štede gorivo i voze sporije.

Problem je bio što su vodeći Villeneuve i drugoplasirani Pironi to shvatili kao poruku da trebaju zadržati trenutačni poredak i ne pretjecati se. Villeneuveu na prvome mjestu to nije bio problem, ali jest Arnouxu koji je dao gas i počeo naganjati momčadskog kolegu.

Triput u zadnjih nekoliko krugova utrke su se međusobno pretjecali, a Villeneuve bi svaki put kad bi se vratio na prvo mjesto usporio i držao se jasnih momčadskih uputa, barem onako kako ih je on shvatio. 

Villeneuve objavio rat kolegi

Villeneuve je čitavo vrijeme mislio da Pironi to radi kako bi zabavio domaću talijansku publiku i da je sad, u zadnjem krugu, valjda dosta. No, Pironi ga je par zavoja prije kraja opet prestigao i na kraju slavio s 0.3 sekunde prednosti. Villeneuve je bio bijesan.

"Objavljujem mu rat. Totalni rat. Nemam problem završiti drugi ako je netko bio brži od mene. No, ne mogu tolerirati da sam drugi kad mi je taj gad ukrao pobjedu. Nikad nisam imao nikakvih problema s njim. Vjerovao sam mu, ali tako glup više neću biti", grmio je Villeneuve nakon utrke i dodao da s Pironijem više nikad neće progovoriti ni riječ.

Nažalost, nije. Dva tjedna kasnije u belgijskom Zolderu Villeneuve je imao samo jednu stvar na pameti. Biti bolji od Pironija. Na prvom treningu u petak bio je tek peti najbrži, ali mu je puno bitnije bilo da je Pironija oderao za 1.2 sekunde. No, u kvalifikacijama nije mogao. Imao je dosta problema s prometom na stazi i u trenutka kad je potrošio gume, bio je jednu desetinku sporiji od Pironija.

Očekivalo se da će Villeneuve odustati i usporiti te se vratiti u boks, no Kanađanin je nastavio juriti Zolderom. Iako se to nikad neće znati, legenda kaže da je želio odraditi još jedan krug i dokazati Pironiju da je brži od njega. Možda bi i uspio da nakon šikane u lijevom zavoju nije ugledao Jochena Massa koji se u Marchu vraćao prema boksevima i išao je bitno sporije. 

Zastrašujuća pogibija Villeneuvea

Mass je ugledao crveni Ferrari u retrovizoru i instinktivno se pomaknuo udesno kako bi propustio Villeneuvea. Mass nije imao pojma da je Villeneuve djelić sekunde ranije odlučio proći po desnoj strani i povratka više nije bilo. U jednoj od najstrašnijih nesreća u povijesti Formule 1 prednji lijevi kraj Villeneuveova Ferrarija je pri velikoj brzini zakačio Massov zadnji kraj i vinuo se u zrak.

Izvrtio se po dužini nekoliko puta, dvaput udario u tlo i, u trenutku kad se raspao na dva dijela, lansirao je Villeneuvea iz kokpita te je Kanađanin, nakon što je letio dvadesetak metara, završio u ogradi. Od siline ranijeg udarca iz bolida je izletio s još zavezanim pojasima oko dijela sjedala, a kaciga mu je u zraku pala s glave i nije imao nikakve šanse.

Mass je stao i otrčao do Villeneuvea, uskoro su to učinili i Arnoux i Warwick. Došao je i Didier Peroni kojeg je, kad je vidio u kakvom je Villeneuve stanju, Mass odveo s mjesta događaja. Villeneuve je hitno prebačen u bolnicu gdje je navečer podlegao strašnim ozljedama.

Ferrari se povukao s utrke u kojoj je pobijedio Watson u McLarenu. Njegov suvozač Niki Lauda diskvalificiran je zbog prelaganog bolida pa je drugo mjesto pripalo Kekeu Rosbergu, a treći je bio Eddie Cheever.

Spektakl u Monte-Carlu

Na redu je bio Monte-Carlo iako nikome nije bilo toliko do utrkivanja nakon stravične Villeneuveove nesreće. Kanađanin je živio u tom gradu i slavio je godinu dana ranije. Ferrari je odlučio da će se utrkivati samo jednim bolidom i da neće tražiti zamjenu za Villeneuvea, a tri kruga prije kraja Alain Prost imao je ogromnu prednost na prvome mjestu u inače ne pretjerano zanimljivoj utrci.

A onda kaos. Kiša, od koje se strahovalo čitav dan, počela je lagano padati. Gume na bolidima već su bile dobro potrošene, ali sad više nije bilo vremena za ulaske u bokseve pa su svi počeli voziti znatno sporije i opreznije. No, Prostu ni to nije pomoglo te se izvrtio nakon jednog zavoja i završio u ogradi.

Tako je u vodstvo neočekivano došao Patrese koji se u predzadnjem krugu izvrtio i ostao na stazi prije silaska prema tunelu. Sad je na prvome mjestu bio Pironi, ali je njemu par trenutaka kasnije bolid počeo otkazivati i usporavao je, da bi na kraju u tunelu ostao bez goriva.

Vodstvo je kratko držao Andrea De Cesaris, da bi i on par trenutaka kasnije ostao bez goriva i tako je Irac Derek Daly u Williamsu imao povijesnu priliku doći do prve pobjede u karijeri. No, Daly je putem nekoga zakačio, slomio prednji spojler te je i on morao odustati.

Dok je sav taj cirkus trajao, Patrese je na nizbrdici prema tunelu uspio ponovno pokrenuti bolid i, nakon što su svi drugi odbili pobijediti, došao je do pobjede u Monte-Carlu. Patrese nije imao pojma da je pobijedio jer nije znao što se događalo ispred njega dok je on pokušavao restartati bolid budući da je to bilo vrijeme bez komunikacije bokseva i vozača.

"Ja nisam imao pojma ni da sam u vodstvu na kraju utrke ni da sam pobijedio. Nije mi to nitko mogao javiti i tek kad sam došao pred podij, shvatio sam da sam došao prvi i onda su mi priopćili veselu vijesti", prepričao je Patrese koji je u ciljnu ravninu na bolidu dovezao Pironija kojeg je sreo kako šeta stazom nakon što mu je bolid stao.

Iako nije osvojio nijedan bod još od utrke u Brazilu i dvije pobjede na startu sezone, Alain Prost i dalje je bio vodeći u poretku s jednim bodom više od Watsona i dva više od Pironija. Patrese je bio četvrti različiti pobjednik u zadnje četiri utrke i cirkus Formule 1 preselio se u Sjevernu Ameriku, na utrke u Detroitu i Montrealu.

Sat vremena prekida u Detroitu

U Detroitu je ponovno bio kaos. Grozna organizacija, loša i nedovoljno dobro pripremljena staza onemogućili su vozačima dovoljan broj treninga pa se treniralo samo jednom u četvrtak, a kvalifikacije od petka su prebačene na subotu, pa su se održale s četiri sata razmaka i po kiši. 

Utrka se vozila po lijepom vremenu, ali je u sedmom krugu došlo do velikog sudara nakon kojeg su bolidi sat vremena bili u boksevima. To je omogućilo mehaničarima da promijene sve živo što su mogli. Tako je Prost promijenio spojlere, Laudi su zamijenili hladnjak ulja koji je curio, a Guerrero, Winkelhock i Patrese, koji su uzrokovali sudar, vratili su se na start s rezervnim bolidima, da bi im suci rekli: "Neće moći!"

Kad je utrka nastavljena, vodeći Prost imao je problema s ubrizgavanjem goriva, kao i suvozač mu Arnoux, Rosberg je ostao bez treće brzine, a sve to fantastično je koristio John Watson u McLarenu. Startao je sa 17. mjesta, pretekao je praktički čitav grid i nekoliko krugova prije kraja je, nakon što je u tri kruga skinuo sedam sekundi prednosti, pretekao Rosberga koji se patio s mjenjačem, dovodom goriva, gumama i životom. Watson je tako senzacionalno stigao do pobjede, Rosberg je na kraju bio treći, a drugo mjesto osvojio je De Cesaris.

Uslijedila je Velika nagrada Kanade koja je, kao i utrka u Zolderu, imala tragičan epilog. Didier Pironi, čovjek zbog kojeg je Villeneuve katastrofalno na trenutak izgubio pamet, pa i život, osvojio je pole position, ali mu se bolid sekundu prije nego što su se upalila zelena svjetla ugasio na startu.

Pironi je digao ruku da signalizira da nešto nije u redu, ali bilo je prekasno. Raul Boesel ga je lagano zahvatio te sebe, Salazara i Massa istjerao sa staze bez posljedica i činilo se da su svi uspjeli zaobići Pironijev Ferrari. No, Riccardo Paletti, kojemu je to bila tek druga utrka u karijeri, nije vidio Pironija na stazi i pri 200 km/h se frontalno zabio u njega.

Pironi "krivac" i za drugu smrt u sezoni

Od siline udarca Paletti je imao teške ozljeda prsnoga koša i ostao je nepomično ležati naslonjen na volan. U pomoć su mu prvi pritrčali Pironi te doktor Sid Watkins koji je bio na startu. Baš kad je Watkins došao do Palettija, njegova Osella planula je nakon što se gorivo zapalilo i Pironi i Watkins bili su nemoćni.

Kad su vatrogasci ugasili požar, Paletti je bio bez pulsa, a trebalo im je 25 minuta da ga izvuku iz bolida zbog straha od ponovnog požara koji su mogle uzrokovati iskre od alata za rezanje metala. Čitav taj užas iz startno-ciljne ravnine gledala je njegova majka s kojom je kasnije, i s obitelji, trebao proslaviti 24. rođendan.

Helikopterom je prebačen u bolnicu gdje je preminuo nedugo nakon dolaska. Watkins i njegov pomoćnik izjavili su kasnije da su već tad znali da nema nikakve šanse jer mu je pukla aorta, imao je otvoreni prijelom obje noge i nije pokazivao apsolutno nikakve šanse da bi se mogao izvući.

Kad je utrka ponovno krenula, Piquet je pobijedio, drugi je bio Patrese, a Watson je osvojio treće mjesto i učvrstio se na prvome mjestu ukupnog poretka. Na točno pola sezone Watson je imao 30 bodova, čak deset više od Pironija, Patrese je imao 19, Prost 18 i Rosberg 17.

Pironi je slavio u Nizozemskoj, Lauda je slavio u Brands Hatchu ispred Pironija i Tambaya, a u Francuskoj su Renaultovi vozači Arnoux i Prost osvojili prva dva, a Pironi treće mjesto. Iako je dogovor bio da Arnoux propusti Prosta, koji je bolje stajao u poretku, Arnoux je to odbio i oteo je Prostu pobjedu. 

Pironi jurio prema tituli

Pironi je s tim trećim mjestom učvrstio vodstvo s devet bodova prednosti u odnosu na Watsona iako je utrka ostala upamćena po strašnom sudaru Baldija i Massa čiji bolid je u plamenu odletio među publiku, ali pukim slučajem nitko nije teže stradao. Joachen Mass je nakon što je to preživio bez težih ozljeda rekao "Hvala, doviđenja" i završio je karijeru.

Didier Pironi sad je imao sve u svojim rukama i pet utrka prije kraja bio je najveći favorit za titulu. U Hockenheimu je u prvim kvalifikacijama po suhom vremenu ostvario vrijeme dovoljno dobro za pole position, da bi u drugoj sesiji kvalifikacija bio jedan od rijetkih koji su po jakoj kiši uopće izašli na stazu.

Kad su vidjeli kakvi su uvjeti, pobjegli su u svoje kamp-kućice, ali ne i Pironi. On je želio osjetiti kišne gume. Uostalom, bio je u životnoj formi. Nebo se zatvorilo, iznad Hockehneima se zacrnilo, ali Pironi nije stajao. Svih 650 konja iz njegovog V-6 turbo motora tutnjalo je mokrom stazom kroz šumu uoči izlaska u stadionski dio.

Bio je pet, na trenutke i šest sekundi brži od svih. Bio je nezaustavljiv.. Na ulasku u stadionski dio ispred sebe je vidio Dereka Dalyja koji se odmah počeo pomicati u lijevu stranu kako bi propustio pomahnitali Ferrari. Odnosno, tako je Pironi shvatio Dalyjev manevar.

U zrak s 270 km/h

Spojleri koji su sa strane bolida zatvarali kanale koji su stvarali downforce tih godina po kiši su dizali golemi oblak "vodene prašine". Bolidi su po kiši bili skoro nevidljivi. Pironi, koji je dolazio pri brzini od 270 kilometara na sat, nije znao da je Daly u biti obilazio sporog Alaina Prosta. Pri punoj brzini Pironi se zakucao u svojeg sunarodnjaka.

"Udario me i poletio zrakom. Mislim da je letio jedno 30 metara ispred mene i sjećam se da sam se molio da se nekako zaustavim, a nisu mi radile kočnice. Nikad to nisam zaboravio. Kad god sam poslije toga vozio po kiši i pogledao u retrovizor, vidio sam crveni Ferrari kako leti zrakom", prisjetio se Prost.

Baš kao i Villeneuve par mjeseci ranije, Pironi se izvrtio u zraku, odbijao se od tla i raspadao se sljedećih 200 metara prije nego što se na kraju zastrašujućim udarom zabio u tlo prednjim dijelom koji se smrskao do neprepoznatljivosti. Prvi koji mu je pritrčao u pomoć bio je Nelson Piquet.

"Vadite me van! Vadite me van!" vrištao je Pironi u bolovima, dok mu je šokirani Piquet pokušavao skinuti kacigu. 

Kad ju je skinuo, Pironijevo lice bilo je prekriven krvlju do mjere da ga nije prepoznao. Piquet je bio na rubu živaca, a onda je spustio pogled i vidio da Pironi praktički nema noge. Od šokantnog prizora Piquet je odmah povratio i potom se onesvijestio. Ubrzo su došli liječnici.

"Kad sam došao do njega, preklinjao me da mu ne amputiraju noge, što je u tom trenutku djelovalo kao jedina opcija. Obje noge bile su mu smrskane, slomio je i ruku, gležanj skoro da i nije imao. Govorio sam mu da to neću dopustiti. Histerično je vrištao i smirio se tek kad sam mu dao sedativ", prepričao je liječnik Sid Watkins.

Sve se otvorilo nakon Pironijeve nesreće

Vatrogascima je trebalo pola sata da izvuku uspavanog Pironija iz bolida i, iako je ostao živ, Pironi više nikad nije sjeo za volan bolida. Nakon što je izgubio Villeneuvea, nakon što se u njega zabio mladi Paletti i poginuo, Didier Pironi je samo nekoliko mjeseci kasnije izbjegao smrt za dlaku, ali to je bio njegov kraj. Ferrari je u jednoj sezoni ostao bez svoja prva dva vozača, a utrka za naslov prvaka potpuno se otvorila.

Utrka je startala s praznim pole positionom, a Piquet je, vođen sjajnom strategijom, imao ogromnu prednost na prvome mjestu. Došao je do Elisea Salazara kojeg je želio prestići za čitav krug, ali Čileancu se to baš nije najviše svidjelo. Umjesto da uspori, Salazar je presjekao zavoj i udario Piqueta, a ovaj se zabio u gume i izletio sa staze.

Jednakom brzinom bijesni Piquet izletio je iz bolida i krenuo prema Salazaru koji je izašao iz svog bolida. Brazilac je gestikulirao prema Salazaru i onda nasrnuo na njega lupajući ga po kacigi i promašivši ga jednim "low kickom". Piquet je nastavio dobacivati Salazaru, a kad su se smirili, žustro mu je objašnjavao da je pogriješio.

Tambay, koji je u Ferrariju zamijenio Villeneuvea, upisao je prvu pobjedu u karijeri ispred Arnouxa i Rosberga koji je sad već bio treći u ukupnom poretku. U Austriji je Prost vodio pet krugova prije kraja kad mu se pokvario bolid i De Angelis i Rosberg su se borili za pobjedu te je De Angelis slavio za 0.05 sekundi, odnosno 121 centimetar, i također došao do prve pobjede u karijeri. 

Rosberg došao do prve pobjede u sezoni pa osvojio naslov

Keke Rosberg je konačno pobijedio na VN Švicarske, što će mu biti prva i zadnja pobjeda u sezoni, ali - dovoljna. U zadnjih sedam krugova prestigao je Arnouxa i Prosta, pobijedio i preuzeo vodstvo u ukupnom poretku dvije utrke prije kraja. No, Rosberg je sve upropastio u Monzi, kad mu je usred utrke otpao stražnji spojler zbog kojega je morao u boks i završio je izvan bodova.

Uoči zadnje utrke sezone Rosbergu je trebao samo jedan bod u Las Vegasu za potvrdu naslova. Imao je 42 boda, drugi je i dalje bio Pironi s 39, a Watson je bio treći s 33 boda. Watsonu je trebala čudesna pobjeda u Vegasu, a Rosberg nije smio završiti u bodovima. Skoro, ali nije se dogodilo.

Watson je startao deveti, tek treći put u sezoni unutar prvih deset. Do tad je slavio dvaput, i to u Zolderu i Detroitu, u kojima je startao kao deseti, odnosno dvanaesti. Rosberg je u kvalifikacijama bio šesti i morao je samo paziti na Watsona. No, ludi Britanac jurio je Las Vegasom, koristio je brojna odustajanja i 20 krugova prije kraja došao je do drugog mjesta.

Vodeći je nakon odustajanja jednog Renaulta bio Michele Alboreto, ali odustajanja su pogurala i Rosberga u bodove. Watsonu je trebalo da inače nepouzdani Alboretov Tyrrell-Ford stane i da se Rosbergu nešto dogodi, ali Alboreto je slavio s pola minute prednosti, Rosberg je završio na petome mjestu i priči je bio kraj. Prvi put od 1958. godine svjetski prvak postao je vozač koji je dobio jednu jedinu utrku u čitavoj sezoni.

Rosberg uopće nije trebao biti u bolidu te sezone. Krajem 1981. godine, dok je bio u Kaliforniji, nazvao ga je Frank Williams i pitao ga bi li došao na testiranje jer se Alan Jones iznenada umirovio. No, temperamentni Rosberg, često s ludim manevrima na stazi, iskoristio je sve dobro i loše što se dogodilo u Formuli te godine i došao je do naslova prvaka.

"Iskreno, mrzio sam svaku sekundu ove sezone. Znaš da nije dobro kad svaki put kad vidiš onu zastavu u ciljnoj ravnini osjetiš olakšanje što je utrka gotova i što, ovaj put, nitko nije poginuo", rekao je FISA-in inspektor staze Derek Ongaro.

Pironi preživio na stazi, ali nije na moru

FISA je za sljedeću sezonu ukinula tunele na dnu bolida koji su stvarali downforce i dno bolida moralo je biti potpuno ravno. Na taj način željela se poboljšati sigurnost i Paletti je bio zadnji vozač koji je poginuo do 1994., kad je u Imoli na kvalifikacijama stradao Roland Ratzenberger, a Ayrton Senna na utrci.

A Pironi? Nesuđeni svjetski prvak iz 1982. godine je nakon stravične nesreće bio na 33 operacije i čudesno se oporavio te je 1986. mogao stati na noge bez ikakvih pomagala. Vratio se na stazu, testirao je neke bolide i, iako je opet bio jako brz, u nogama je izgubio dosta snage i nije mogao voziti Formulu 1.

Osim toga, osiguravajuća kuća isplatila mu je golemu odštetu jer je u bolidu zadobio ozljede zbog kojih je morao prekinuti karijeru i, da se vratio utrkivanju, morao bi vratiti novac. No, Pironi je živio za brzinu i morao je nekako ostati vezan uz nju.

Tako je 1987. godine krenuo u powerboat utrke. U kolovozu iste godine, dok se natjecao u Needles Trophy Raceu, njegov gliser naletio je na veliki val i okrenuo se na sličan način kao i njegov bolid u Hockenheimu. No, ovaj put nije imao toliko sreće. Poginuo je zajedno s novinarom Bernardom Girouxom i dugogodišnjim prijateljem Jean-Claudeom Guenardom.

Njegova supruga ubrzo je rodila blizance koje je nazvala Didier i Gilles, u spomenu na Pironija i Villeneuvea, neprežaljene junake te lude 1982. godine.