Imao sam čast utakmicu protiv Turske gledati s tribina Parka prinčeva i iz prve ruke sam svjedočio fantastičnoj partiji hrvatske nogometne reprezentacije. Momci su odigrali jako dobro, pametno, čvrsto, kompaktno, nije bilo slabog pojedinca i zaista su izgledali kao prava momčad.

 

 

Klupa je odradila također svoje i tog dana svi su preduvjeti postojali da se napravi pravi rezultat. Vjerojatno neću pogriješiti ako kažem da je ta utakmica bila utakmice ove generacije.

 

Međutim, volio bih da nas ne ponese euforija jer do pravog rezultata imamo još strašno puno raditi. Zaista smo djelovali dobro, dok su s druge strane Turci izgledali potpuno izgubljeno, no prije nego li naše reprezentativce dignemo u nebesa, a Turke pokopamo, pričekajmo drugu utakmicu. Tek tada ćemo zaista vidjeti kako stvari stoje, jesmo li mi toliko dobri, pa smo kvalitetom razbili Turke ili su pak oni stvarno loša momčad. 

 

Meni je jasno da je veliki dio nacije sumnjao u reprezentaciju, posebice u Čačića, spočitavali su mu da je nezasluženo došao do klupe reprezentacije, no iskreno, nije me začudila sjajna igra Hrvatske u prvom kolu. Osnovna stvar u nogometu je da igrači čine trenera, a kadar koji Čačić ima je takav, da je to strašno. Momci igraju u najboljim svjetskim klubovima i tamo nisu statisti, štoviše, nekolicina njih su nositelji igre, a protiv Turske igrači su zajedno s trenerom izgledali kao prava homogena cjelina.

 

Danima prije utakmice slušao sam i čitao svašta. Sumnjalo se u izbornika, bilo je kritika na račun igrača, mnogi nisu vjerovali u sastav kojeg je Čačić poslao na Turke, no i tada sam rekao da ne smijemo davati nikakav sud prije nego li vidimo kako će to izgledati. Eto, izgleda da su svi ti koji su sumnjali pogriješili, jer je igra bila i više nego dobra. 

 

 

 

Sad nam dolaze Česi. Hrvatska je bolja, kvalitetnija momčad od Češke, no to ne mora ništa značiti. Ovo prvenstvo nam je pokazalo da favoriti teško pobjeđuju, da se muče do posljednjih sekunda i mislim da bi ovaj turnir mogao biti turnir iznenađenja. Ponavljam, jači smo od Češke, no i Španjolci su bili, pa su krv prolili da bi ih nekako uspjeli pobijediti na samom kraju. Uživo sam gledao utakmicu između Francuske i Albanije. Domaćini su cijelu utakmicu ganjali gol i na kraju su ga zabili u sudačkoj nadoknadi. Tako su i Španjolci dobili Češku, a što bi tek trebali reći na utakmicu između Engleske i Walesa.

 

Drugim riječima, treba biti strpljiv, ne treba paničariti ako odmah na početku sve ne bude onako kako smo zamislili. Prvi dio Eura uvjerio nas je kako se pada jako malo golova, da su momčadi, posebno one slabije, uglavnom defenzivno orijentirane i po meni ključ za uspjeh u takvim okolnostima je igračka kvaliteta, naravno, ali i bezgranično strpljenje, čvrsti živci i hladna glava. Vjerujte, igračka prevaga i ekstra klasa pojedinaca uvijek će na kraju biti nagrađeni. Samo, moramo biti pametni i bit će sve dobro.

 

 

Čitam sad da su Česi ovakvi, da su Česi onakvi. Ne razumijem naše medije. Prije utakmice s Turskom dizali smo Turke u nebesa, da bi se na kraju pokazalo da su to sve bile gluposti. Naš mentalitet je takav da nikad ne vjerujemo u sebe i da protivnika, ma kakav on bio, ili totalno podcjenjujemo ili ga dižemo u nebesa. Evo vam primjer Belgije. Mjesecima čitamo kako je Belgija najbolja, kako su favoriti, kako jao onome tko na njih naiđe. I što se dogodilo? Prosječna Italija ih je rastavila na proste faktore, pokazala im kako se igra moderan nogomet i što znači kad se prava momčad namjeri na skupinu dobrih pojedinaca koji su vođeni bez glave i repa.

 

 

Na Svjetskom prvenstvu u Brazilu mediji su Belgiju gurali među favorite, a ovi su se protiv Argentine doslovce raspali i izgubili bez ispaljenog metka. Medijima to nije bilo dovoljno, pa su ih pravdali da su još mladi i neiskusni te da će tek sad u Francuskoj na pravi način eksplodirati. Budimo ozbiljni. Kakva Belgija, kakva je to momčad. Ne poričem kvalitetu, nisu oni loša ekipa, ali daleko su od vrha. Počevši od izbornika, do samih igrača. Zaista mi nije jasno zbog čega se stvorila tolika fama oko njih. Njihov najbolji igrač Hazard je ove sezone u Chelseaju više bio na klupi nego na travnjaku, a govorimo o nikad lošijem Chelseaju. Mislim da sam bio jasan.

 

Hoću reći je da je normalno da budemo skromni, pa čak i ponizni, ali puno je važnije da budemo svjesni svoje kvalitete, a ne da panično tražimo pluseve protivnika i defetistički ulazimo u utakmice. Takav pristup često nam se znao obiti o glavu i nadam se da ova generacija nema taj mentalitet i da će nakrcana samopouzdanjem u Francuskoj napraviti pravi rezultat.

 

 

Za kraj, rekao bih par riječi o neredima koji su se događali u Marseilleu proteklih dana. Kako sam rekao, bio sam na utakmici između Francuske i Albanije, koja se igrala baš na Velodromeu. U Marseilleu nitko ne priča o tome. S razlogom. Zašto davati idiotima medijsku pažnju i tu apeliram na medije. Takvi ljudi nisu dostojni da se o njima priča, a posebice da njihovo divljanje u drugi plan gurne nogomet, zbog čega smo vi tu. Osiguranje na stadionima je perfektno. Pazi se na svaki detalj, a zaista nemate dojam da vlada neka policijska represija ili panika. Uvjeren sam da do kraja prvenstva barem na stadionima nećemo više svjedočiti onom ludilu. Zapravo, siguran sam u to.