DVA NAJBOLJA hrvatska futsal kluba danas igraju prvo kolo Elitne runde Lige prvaka, i to u međusobnom dvoboju. Futsal Dinamo je domaćin turnira na kojem će igrati protiv Olmissuma, kluba koji je porazio u finalu SuperSport Hrvatske malonogometne lige, francuskog prvaka Etoila Lavalloisa i jedne od najboljih europskih momčadi, kazahstanskog Kairata.

Ostalo je 16 najboljih momčadi u Europi, a samo će prvoplasirana ekipa skupine proći dalje, i to u Final Four, gdje će se boriti za titulu prvaka Europe. Utakmice se igraju u srijedu, četvrtak i subotu, a svaki klub sa svakim igra po jednu utakmicu. Zagreb je, kao i prošle sezone, ždrijebom određen za jednog od domaćina turnira.

Dinamo otvara svoj put protiv Omišana od 17:30 u Draženovom domu, a tim povodom popričali smo s Matejem Horvatom Bananom. Osim što je već drugi put u svojoj bogatoj karijeri u Dinamu, Banana je igrao i za Olmissum, a najviše je ostao upamćen po fantastičnim rabonama. Jednu baš takvu prodao je Poljacima na Euru, a UEFA je podijelila snimku, koja je brzo postala viralna.

Horvat je zagrebački dečko, godinama je igrao u Dinamu, a onda se početkom ove sezone vratio u zagrebački klub. U međuvremenu je igrao i u Hrvatskoj i u Italiji, razvijao se kao igrač i vratio se pomoći klubu kojem je već puno toga dao, i to nakon ozljede i pauze koje su ga na više od jedne sezone udaljile od terena.

Futsal Dinamo je ovu rundu Lige prvaka izborio tako što je bio treći u skupini u glavnoj rundi koja se igrala na Mallorci, a domaćin je bio dvostruki prvak Europe Palma de Mallorca. To je s rezultatskog aspekta korak naprijed za Plave, koji prošle sezone nisu uspjeli proći u Elitnu rundu, doduše, u nešto drugačijem formatu.

Iz Glavne runde prošli ste dalje nakon što ste u drami protiv Dobovca najprije spasili bod, a onda protiv Rumunja u zadnjoj sekundi izgubili dva. Kako je ekipa doživjela nastup na Mallorci i kako ste zadovoljni, posebno s obzirom na to da je to bila prva Liga prvaka za Dinamo odigrana izvan Zagreba?

Lijepo izgleda činjenica da smo prošli i da smo među 16 najboljih u Europi. No jedino čime smo zadovoljni s Mallorce je baš to, prolazak grupe. To nam je i bio cilj, ali mislim da smo mogli i morali bolje što se tiče samih rezultata. 

Koliko poznajete protivnike koji vas čekaju u Elitnoj rundi? Ima li tu nepoznanica?

Omišane već dovoljno dobro poznajemo, svake godine se srećemo nekoliko puta, nerijetko i u serijama u završnici prvenstva. Već smo i ove godine s njima igrali dvaput, jednom u finalu superkupa, a drugi put u prvenstvu, tako da između nas nema nikakvih tajni.

Francuzi i Kazahstanci su druga priča. Upoznajemo ih preko videoanaliza i kako se te utakmice budu približavale, imat ćemo bolju sliku o njima. No dosta igrača iz tih dvaju klubova već znamo iz reprezentativnih susreta.

Vidjeli smo kakva je momčad Mallorca, a sad u Zagreb stiže momčad sličnog ranga - Kairat. Kako igrati protiv takvih ekipa koje djeluju kao da su liga za sebe?

Iskreno, veliki mi je gušt igrati protiv baš takvih ekipa. Zašto? Zato što te stavljaju u nesvakidašnje situacije na terenu i susretneš se s izazovima koje inače nemaš, mislim da je to sjajan podražaj.

Nekad se tu radi o puno većem intenzitetu same utakmice ili, naprimjer, igri s golmanom igračem, što ekipe u našoj ligi ne koriste toliko često. Jako se veselim toj utakmici i zanima me kako ćemo kao ekipa reagirati s obzirom na iskustvo koje nosimo s Mallorce.

Olmissum vas je dvaput pobijedio na startu sezone (doduše, jednom nakon boljeg izvođenja penala). Je li stvar u tome da vam ne leže ili u nečem drugom?

Ne bih rekao da nam Omišani ne leže. Nema tu prevelike filozofije, jednostavno su bili bolji od nas u prve dvije međusobne ovosezonske utakmice. No sjajna je vijest što već danas imamo šansu da popravimo međusobni omjer.

Igrao si za obje ekipe, osvajao si prvenstvo i u Omišu i u Zagrebu, kako bi usporedio generalno ta dva kluba i sve što stoji iza njih?

Rekao bih da su to dva različita, a opet i dva slična kluba. Mislim da je Olmissum prvi klub u Hrvatskoj koji je digao futsal na profesionalnu razinu u punom smislu te riječi. Neki drugi klubovi su po uzoru na njih to počeli isto raditi - od uvjeta, rada u klubu, financija i svega onog što jedan sport diže s amaterske na profesionalnu razinu.

Sada su Dinamo i Olmissum dva najuspješnija hrvatska kluba u posljednjih pet godina, to im je, uz to što teže profesionalizmu i u klubu i oko njega, jedna od zajedničkih točaka. Naravno, Omiš je manji grad od Zagreba i Dinamo ima veću navijačku bazu, u tome je možda glavna razlika. 

Nije isti ni mentalitet u Zagrebu i Dalmaciji. Tu prvenstveno mislim na ljude koji rade u klubu ili su blizu njega. Pritom ne mislim ništa negativno.

Dugo te nije bilo u futsalu. Zašto si napravio pauzu i što te nagnalo da se vratiš?

Iskreno, za to bi nam trebao još jedan intervju. Poklopilo se tu puno privatnih razloga, pa je možda bolje da o tome popričamo neki drugi put.

Kako se osjećaš sad kad si se vratio, osjećaš li da ti je teško u igri nakon pauze? 

Osjećam se vrhunski. Sport općenito, a posebno futsal, nešto je što najviše volim "raditi", tako da mi je sve skupa to jako falilo. Neke stvari na terenu mi je teže izvoditi jer je pauza bila dugačka, ali mislim da sam na dobrom putu da se vratim na staro.

Dinamo izgleda solidno ove sezone, ali je u prvenstvu dvaput izgubio kod kuće. Kako si zadovoljan početkom sezone s aspekta igre, a kako s aspekta rezultata?

Nisam zadovoljan rezultatima, a ni igrom na početku sezone. Odigrali smo deset utakmica ako ne računamo kup-utakmicu (protiv niželigaških Žutih mrava, op.a.). Ukupno smo u ovoj sezoni upisali četiri pobjede, dva remija i četiri poraza.

Tako da smo rezultatski mogli bolje u 6 od 10 utakmica, a sigurno da rezultat u dobroj mjeri prati igru i obrnuto. Mogli smo bolje i u aspektu igre iako je bilo utakmica koje smo odlično odigrali. Smatram da se dižemo iz tjedna u tjedan i na treninzima i na utakmicama, tako da mislim da smo na dobrom putu.

Kako bi usporedio Dinamo koji si napustio i ovaj koji te dočekao? Kako ti je bilo gledati one završnice zadnjih dvaju prvenstava, a i prošlosezonske Lige prvaka u krcatoj Ciboni? 

Sve ono što se pokušavalo raditi od samog osnutka kluba kroz ovih desetak godina polako dolazi na svoje, a tu najviše mislim na uvjete rada, školu futsala, organizaciju i strukturu kluba. Napredak se vidi u svakom segmentu. 

Bilo mi je jako zanimljivo i uzbudljivo gledati te utakmice jer su to sve igrači (i u Dinamu i u Olmissumu) s kojima sam nekad igrao. S druge strane, jako me vuklo i bilo mi je žao što nisam na terenu.