PORAZOM od Leicester Cityja Manchester United je nastavio niz loših rezultata na startu nove sezone. U posljednjih sedam utakmica upisao je čak četiri poraza, među kojima je i onaj protiv Young Boysa u Ligi prvaka, jedan neodlučeni ishod i dvije pobjede, protiv West Hama i Villarreala u utakmicama koje je vrlo lako mogao izgubiti.

Ovakvi rezultati nisu veliko iznenađenje. Boravak Olea Gunnara Solskjaera na klupi Uniteda prepun je malih uspona i nešto većih padova, kao što je start ove sezone. Jedina konstanta Solskjaerove ekipe je nekonstantnost.

Iako se činilo kako se United u ljetnom prijelaznom roku ozbiljno pojačao, vrhunski igrači poput Sancha i Varanea ne mogu vlastoručno popraviti nedostatak trenerske vizije i taktičkog plana, a na takvu ekipu United je posljednjih dana prijelaznog roka odlučio nadodati Cristiana Ronalda, koji je zasad porušio i ono malo strukture u igri koju su Crveni Vragovi prošle sezone imali.

Ronaldo u obrani ne postoji

Na utakmici drugog kola skupina Lige prvaka između Manchester Uniteda i Villarreala dogodio se trenutak koji je vrlo precizno opisao jedan od problema koje Ronaldo donosi sa sobom. Matić je uputio loptu u prazni prostor na lijevom krilu, koji je Ronaldo utrčavanjem htio iskoristiti. Dodavanje nije bilo dovoljno precizno, pa je Ronaldo digao ruke u zrak i odustao od lova na loptu. U međuvremenu, s druge strane terena punim sprintom doletio je Edinson Cavani te pored igrača Villarreala spasio loptu da ne izađe izvan granica terena i time osvojio posjed za Manchester.

Takve situacije nisu izolirani slučajevi. Ronaldo vrlo malo trči te se u defenzivi maksimalno odmara kako bi s 36 godina imao snage za igru u napadu, no s igračem manje u obrani stvara se domino-efekt na ostatak momčadi. Protivničke ekipe znaju da United s Ronaldom nema efikasan presing, stoga bez problema grade napade iz posljednje linije i uzimaju Manchesteru velik dio posjeda lopte. Onda, kada se United odluči izaći u presing, krilima se moraju pridružiti vezni igrači i time United izgubi brojčanu prednost na sredini terena, koja je kvalitetom najlimitiraniji dio Solskjaerove ekipe. Time se cijela struktura obrane uruši i ostavi obrambenu liniju u nepovoljnim situacijama.

Statistika to potvrđuje. Među svim napadačima koji su odigrali dovoljno minuta u novoj sezoni kako bi imali reprezentativan učinak, Ronaldo je uvjerljivo najgori igrač u presingu.

Za ekipe koje žele imati brz reposjed i igrati što više s loptom u nogama, igrač manje u presingu je nedopustiv. Dodatno, Ronaldo je okružen iznimno ofenzivno orijentiranim igračima poput Jadona Sancha, Marcusa Rashforda i Masona Greenwooda, koji također imaju prilično mizeran učinak u presingu i nimalo mu ne pomažu. U modernom nogometu čak i "radnici" poput N'Gola Kantea ponekad ne mogu nadomjestiti manjak defenzivne odgovornosti ostatka ekipe, a United u veznoj liniji nema ni približno sličnog igrača Kanteu. Sve navedeno daje prilično poroznu obranu kakvu smo gledali primjerice protiv Leicestera.

Ni u napadu situacija nije puno bolja

Često se kaže da u nogometu ništa nije bitno osim golova. Takve izreke nisu točne jer svode vrlo komplicirane procese iza organiziranja kvalitetnih napada i obrana isključivo na produkt tih procesa. Naravno, cilj nogometaša je postizati pogotke, no jesu li golovi jednog igrača vrijedni ako taj igrač šteti ekipi ostalih 99% vremena, kada ne zabija i time umanjuje njenu šansu za pobjedu? Ronaldo je točno taj igrač oko kojega se može raspravljati jesu li njegovi golovi dovoljni da daju pozitivnu vrijednost nakon što se oduzme sve ono loše što radi u ostatku utakmice.

Ove sezone Ronaldo je već postigao pet pogodaka u Premier Ligi i Ligi prvaka zbog kojih je Manchester pobijedio neke utakmice, ali ono što radi izvan produkcije golova je vrlo upitno. Iako je popularno mišljenje da se Ronaldo posljednjih godina pretvorio u staromodnu devetku koja čeka unutar šesnaesterca, zapravo je i dalje to igrač koji se nerijetko spušta vrlo nisko između linija kako bi osjetio loptu, koji uzima gomilu udaraca s distance i ima preko 40 dodira po utakmici, što je za klasične devetke debelo iznad prosjeka.  

Problem je što je u tom prostoru između linija prilično beskoristan. Bilježi tek 0.4 driblinga, 0.8 ključnih dodavanja te samo 1.6 osvojenih duela po utakmici. Osim toga, najčešće okupira prostor polulijevo, koji je inače najdraži Bruni Fernandesu, najboljem igraču i vođi ovog Uniteda.

Kroz nevjerojatno dugu i uspješnu karijeru mogli smo gledati nekoliko verzija Ronalda. Od zaigranog krila iz prvog perioda u Manchesteru, preko Reala u kojemu je njegov taktički razvoj dostigao savršenstvo uz igrače poput Benzeme, Modrića i Kroosa, do nedefinirane uloge u Juventusu s Pirlom i Sarrijem. U svakoj od tih uloga Ronaldo je bio daleko efikasniji kao kreator za druge, pa se ovaj kratki period pod Solskjaerom čini kao konačan pad kreatorskih sposobnosti Portugalca.

Ovaj Ronaldo je daleko od igrača kakvog se navijači Manchester Uniteda sjećaju. S 36 godina na leđima Ronaldo nije igrač koji će nizati protivničke obrambene igrače driblingom, stvarati višak, a zatim asistirati. Takav Ronaldo je strano tijelo u napadačkom sustavu Solskjaera, na koje se igrači teško privikavaju. Prošle godine je United imao uspjeha s Edinsonom Cavanijem, koji je dijametralno suprotan tip napadača. Cavanija ne zanima spuštanje između linija u posjedu, već svojim radom bez lopte odvlači protivničke stopere i otvara prostor za suigrače, dok je u obrani iznimno odgovoran.

Netko će ispaštati

Ništa ranije navedeno u tekstu ne znači da je Ronaldo potpuno neupotrebljiv, već da je drugačiji od onog na što je ostatak ekipe Uniteda navikao te da je takvih igrača sve manje i manje. U modernom nogometu niska je margina tolerancije za igrače koji, poput Ronalda, ne postoje u obrani i ne doprinose u napadu izuzev golova. Koliko god ih postigli i koliko god pojedinačnih utakmica riješili, na duže periode njihova igra stvara toliko problema da ih golovi jednostavno ne mogu sakriti.

Sve ovo se činilo predvidljivo u trenutku Ronaldova povratka, no opijeni nostalgijom te "pobjedom" na tržištu protiv gradskog rivala Manchester Cityja, navijači Uniteda i ljubitelji Ronalda afirmativno su dočekali taj transfer, dobacujući još pokoji argument o dizanju Unitedovih prihoda zbog brenda koji CR7 ima iza sebe. Realnost je nemilosrdna i kada se eliminiraju emocije, United je zapravo odlučio dovesti neefikasnog 36-godišnjaka s ogromnim egom i plaćom, koji se nimalo ne uklapa u ekipu.

"Tijekom reprezentativne pauze analizirali smo što je krenulo po zlu u posljednje vrijeme, ali čini se da moramo ponovo proučiti gdje je balans ekipe. Netko će ipak morati ispaštati", izjavio je Ole Gunnar Solskjaer nakon poraza protiv Leicestera. Nije potpuno jasno na koga je mislio, no u pravu je, netko će morati ispaštati. To će biti ili Ronaldo ili trener zajedno s ekipom. S obzirom na to da se nitko do sada nije usudio staviti Ronalda na klupu, za očekivati je da će United zbog iznimno teškog rasporeda nastaviti neuvjerljive rezultate te da bi Solskjaer uskoro mogao dobiti otkaz.

Pitanje je postoji li uopće trener kojeg Manchester United može dovesti koji bi u 2021. mogao stvoriti uspješnu taktiku oko igrača kakav je Ronaldo.