HAJDUK je protutnjao Velikom Goricom i upisao uvjerljivu pobjedu (0:3). Dugo Bijeli nisu odigrali utakmicu u kojoj nisu svojim navijačima priuštili nimalo stresa, a pobjeda je na kraju mogla biti još uvjerljivija. Hajduk je zadnji put u SuperSport HNL-u postigao tri gola na gostovanju protiv Lokomotive (0:3) u svibnju prošle godine, što već dovoljno govori o predstavi protiv Gorice.

Bijeli su sada u nizu od šest utakmica bez poraza u ligi, a na gostovanju su zadnji put izgubili na Rujevici još u listopadu prošle godine. To će im biti i sljedeće gostovanje za nešto manje od mjesec dana. Rezultat je cijelo vrijeme tu, ali u Velikoj Gorici su se napokon spojili odlična izvedba i odličan rezultat. Za pristup, dinamiku, želju, discipliniranost, kreaciju i realizaciju zaista se ne mogu pronaći nikakvi prigovori i ova izvedba treba biti putokaz za dalje.

Istina je da je Gorica u ovom trenutku momčad u najgoroj formi u ligi te su i protiv Hajduka tako izgledali, ali ono što ti protivnik pruži, treba iskoristiti. Hajduk je bio neumoljiv. Ovo je prije svega pobjeda Mislava Karoglana jer Hajduku je zbog ozljeda nedostajalo jako puno bitnih igrača, a on je pronašao dobitnu formulu. Uz to, pokazao je da je jako dobro detektirao sve probleme svoje momčadi u posljednjim utakmicama. Hajduk je u svim fazama igre bio jednostavno bolji nego do sada. Bila je to najbolja izvedba momčadi u ovoj polusezoni kojoj može parirati samo utakmica protiv Slavena na Poljudu.

Karoglan je iznenadio početnim sastavom

Najveće iznenađenje u sastavu bio je Yassine Benrahou koji je startao na poziciji desnog krila, dok je Emir Sahiti zasluženo sjeo na klupu nakon nekoliko vrlo loših predstava. Ostatak sastava bio je očekivan, iako su neki igrači bili upitni zbog ozljeda. Marokanac je na svojevrsni izazov Karoglana, nakon što ga dugo nije koristio, odgovorio sjajno. Prvo je iz kornera asistirao Marku Livaji za prvi gol na utakmici, a potom i sam pogodio za povećanje vodstva.

Na lošem terenu u Velikoj Gorici njegovi su prekidi bili zlata vrijedni za Hajduk, ali osim toga, bio je praktično nepogrešiv u dodavanjima (39/40), osvojio gotovo sve duele, maksimalno sudjelovao u igri i bio okomit kao i ostatak momčadi. Nekoliko puta znao se pojaviti i na lijevoj strani napada, ali ne toliko da bi narušio koncept igre. Također, odlično se u napadu nadopunjavao s Dinom Mikanovićem i Rokasom Pukštasom po desnoj strani.

Svojim kretnjama odvlačio je lijevog beka Gorice prema sredini, što je omogućavalo Mikanoviću da nekoliko puta na utakmici neometano prima loptu u zadnjoj trećini i šalje centaršut u kazneni prostor. Bilo je manjih problema u zatvaranju desne strane kada je Mikanović nekoliko puta ostajao u situaciji gdje sam brani dva igrača Gorice jer se Benrahou nije vratio na vrijeme, ali to su sitnice i indisponirani domaćini nisu iz toga ništa ozbiljno napravili.

Hajduk je utakmicu počeo s Nikom Sigurom na usamljenoj šestici i sve više se pokazuje da takav sustav daje najbolji balans Bijelima. U toj soluciji Rokas Pukštas može slobodno glumiti napadača veći dio utakmice kad se Marko Livaja spušta u sredinu, a Filip Krovinović ima punu slobodu da sudjeluje u svim fazama igre. Krovinović je u odličnoj formi i to je došlo u pravom trenutku za Hajduk. I protiv Gorice je bio odličan i vrlo okomit, a savršeno je procjenjivao koji je pravi trenutak za ići u visoki presing u paru s Livajom te kada duplirati poziciju šestice sa Sigurom kako bi se igra Gorice potpuno ugušila.

Hajduk je u veznom redu dominirao, što nije uobičajeno za Bijele, i imao punu kontrolu utakmice. Nakon dugo vremena bio je i fluidan što se tiče promjena pozicija. Koliko je ovaj balans osjetljiv, najbolje se vidjelo od 63. minute kada je Sigur prisilno prešao na mjesto desnog beka nakon ozljede Mikanovića. U sredinu je uz Krovinovića ušao Anthony Kalik, koji je puno više sličan Pukštasu, i odmah su se konci igre malo pogubili. Ali Gorica je jednostavno bila preslaba da bi bilo što napravila, gdje ne treba umanjivati zasluge stopera Hajduka koji su odigrali bez greške.

Pojavio se "pravi" Marko Livaja

Čak i u tom nešto slabijem razdoblju Hajduka, gdje je utakmica zapravo bila riješena, Bijeli su iz kontranapada stvorili nekoliko matnih situacija koje čudesno nisu realizirali, a neke su sami uprskali nelogičnim rješenjima, gdje je prednjačio Sahiti koji se očito traži i jako je pao u formi. Njegove kvalitete su neupitne i "pravi" Sahiti treba Hajduku u razdoblju koje slijedi. Pokazao je da može biti igrač odluke u velikim utakmicama i dojam je da samo treba imati malo više strpljenja kod donošenja odluka da bi bio izrazito opasan za suparnika.

Ako nismo vidjeli "pravog" Sahitija, zato smo vidjeli na djelu "pravog" Livaju. Kapetan i najbolji igrač Hajduka odigrao je odličnu utakmicu i zaista ga dugo nismo vidjeli tako raspoloženog i razigranog. Igrači Gorice su mu dozvolili previše prostora, a Livaja im to nije oprostio. Puno je lopti primio na ulazu u zadnju trećinu i od tamo dijelio lopte "kao rukom" svojim suigračima. Zabio je prvi gol nakon kornera, uputio sjajnu loptu prema Mikanoviću iz koje se izrodio gol Benrahoua te je i prije trećeg gola, kojem je kumovao vratar Ivan Banić, savršeno poslužio Leona Dajakua na ulazu u kazneni prostor.

Puno je sudjelovao u igri i posredno se pokazalo da Hajduk i dalje ima problem kako ukomponirati njega i Josipa Brekala na pravi način. Kad Brekala nema, Livaja se spušta niže i odigrao je vjerojatno svoju najbolju utakmicu polusezone, a s druge strane, Brekalo je bez njega na terenu odigrao svoju najbolju utakmicu protiv Slavena na Poljudu. Veliki je to zadatak za Karoglana, a ako uspije pronaći pravu formulu, kao što ju je pronašao za vezni red, uz skori dolazak Ivana Perišića na teren, Hajdukov napadački potencijal je zastrašujuć. Samo to treba pretočiti na teren u svakoj utakmici.

Je li se Hajduk probudio, pokazat će Lokomotiva

Utakmica u Velikoj Gorici bila je sve suprotno od onoga što je Hajduk do sada pokazivao u ovoj polusezoni. Brzina razmišljanja, odigravanje iz prve, preciznost, okomitost, realizacija... Sve je bilo tu. Posebno je zanimljivo da je Hajduk na jednom kišom natopljenom terenu imao 507 uspješnih dodavanja uz 87% uspješnosti. Gledanje kako Bijeli kombiniraju na malom prostoru i s lakoćom ulaze u zadnju trećinu protivnika bilo je pravo zadovoljstvo. Uz to, bilo je prostora da mladi igrači poput Dominika Prpića i Šimuna Hrgovića dobiju minutažu.

Je li ovo pomak za stalno ili izolirani incident uzrokovan jako lošom Goricom, pokazat će sljedeća utakmica protiv Lokomotive. Unatoč objektivnom mučenju s igrom ove polusezone, rezultat većinom nije izostao i Bijeli su sada stavili veliki pritisak na Dinamo i Rijeku, kojima u nedjelju neće biti nimalo jednostavno, svakome iz svojih razloga, doći do bodova. Pred vjerojatno punim Poljudom protiv Lokomotive moraju ponoviti ovu razinu izvedbe, upisati pobjedu i otići na pauzu u najboljoj mogućoj poziciji.

Nakon pauze dolazi pakleni tjedan u kojem će igrati dva puta s Dinamom, a potom gostovati na Rujevici. Pojačani Perišićem, koji bi tada trebao biti spreman za igru, uz Krovinovića u pravoj formi i zdravog Livaju, prvenstvo će se lomiti u tjedan dana. Hajduk ima šansu ako pristup bude kao u Velikoj Gorici. Sve je na njima, a ovakve predstave dižu samopouzdanje. Pobjeda je upisana, a ovog puta ni igru ne treba zaboraviti nego ponoviti.