Foto: Getty Images / Guliver Image

MODERNI nogomet ne postavlja puno pitanja, samo traži jasne i brze odgovore. Jednostavno, ili jesi ili nisi, bez obzira na godine. Ako si talent - pokaži i dokaži to, a ako nisi - brzo ćeš pasti u zaborav iz kojeg teško postoji mogućnost izlaza i novog početka.

Prijelazni rok dominira, dogovaraju se rekordni transferi, a jedne od njegovih najvećih zvijezda (bile) su one najmlađe. Sjajni 18-godišnji vratar Gianluigi Donnarumma dugo se lomio oko novog ugovora s Milanom, ali je poslije prave sapunice odlučio potpisati za šest milijuna eura po sezoni. Gigio, koji je jedan od stupova Milana, već je drugi vratar reprezentacije Italije u kojoj će naslijediti legendarnog Gianluigija Buffona.

Također, tu je i 18-godišnji Kylian Mbappe, napadač Monaca i reprezentacije Francuske, za kojeg se otimaju najveći europski klubovi, a Monaco za njega traži čak 200 milijuna eura. Međutim, "novi Henry" (prošle sezone 26 golova i 14 asistencija) pokazao je da posjeduje veliku kvalitetu i da će biti jednog dana najbolji napadač na svijetu.

Tu je i Ousmane Dembele, dvije godine stariji od spomenute dvojice, koji je već provjeren nogometaš (10 golova i 21 asistencija prošle sezone), a u prilog tomu svjedoči podatak da Barcelona sprema 100 milijuna za njega i nada se da bi Borussia Dortmund mogla prihvatiti fantastičnu ponudu. 

No, što je onim silnim talentima o kojima smo pisali, čitali, a oni su odjednom - nestali. U nekim drugim vremenima ono "mladi su, ima vremena za njih" bilo bi potpuno ispravno da ne postoje primjeri iz Milana, Monaca, Dortmunda...

Dakle, iako još uvijek (pre)mladi, vrijeme brutalno brzo teče, a današnji nogomet ne prašta. Društvene mreže, marketing, popularnost - u svim tim granama nogometni klinci drže korak i s najvećim zvijezdama poput Cristiana Ronalda, Lionela Messija, Neymara... No, na terenu stagniraju i krenule su prve dvojbe o tome mogu li oni biti vođe generacija koje dolaze.

Martin Odegaard (Real Madrid)

U siječnju 2015. godine Real je iz Strømsgodseta doveo "norveško čudo od djeteta", Odegaarda. Mladi igrač u međuvremenu je igrao i za A reprezentaciju Norveške i to protiv Hrvatske, ali mu u Madridu ne ide baš najbolje.

Ne ističe se u mlađim selekcijama španjolskog velikana, a u dvije godine je odigrao tek dvije utakmice za prvu momčad. Međutim, do sada je zaradio, vjerovali ili ne, šest milijuna eura, a do lipnja 2018. godine ukupna zarada će iznositi 10,5 milijuna eura.

Prošlu je sezonu proveo na posudbi u Heerenveenu, a u 14 utakmica zabio je tek jedan gol.

Povremeno trenira s Modrićem, Kovačićem i društvom, ali za sada ništa od eksplozije kakva se očekivala. Mladi Odegaard još ima vremena, premda Mbappe i Donnarumma, pa i Manuel Locatelli te Patrick Cutrone vjerojatno ne misle tako.

Hachim Mastour (Milan)

Prije tri godine Italija i cijeli svijet poludjeli su za danas 19-godišnjim Mastourom, velikim draguljem Milana. Ofenzivac rođen u Reggio Emiliji, marokanskih korijena, igrao je za Azzurre do 16 godina, a onda odabrao A reprezentaciju Maroka, u kojoj je upisao debitantski nastup.

Nakon fantastičnih driblinga i gola protiv svojih vršnjaka, Milan ga je poslao na posudbu u Malagu, a onda i u nizozemski Zwolle, ali se nigdje nije naigrao, naprotiv. Nije pokazao praktički ništa i vratio se u Milanello, gdje ga je dočekao šok. Istekao mu je ugovor, a Rossoneri mu nisu ponudili produžetak suradnje.

Ipak, momak koji je snimao reklame za Red Bull zajedno s Neymarom, nakon mjesec dana je dobio novu priliku u talijanskom velikanu. Potpisao je ugovor do sljedećeg ljeta i ove sezone će morati pokazati talent o kojem se pričalo godinama.  

Ben Woodburn (Liverpool)

Malo pozitivniji primjer dolazi iz Liverpoola. Woodburn je krajem studenog 2016. zabio Leedsu i sa 17 godina i 45 dana postao najmlađi strijelac u povijesti slavnog kluba s Anfielda. Mladi napadač iz Chestera, koji nastupa za reprezentaciju Walesa do 19 godina, nastavio se razvijati, no do danas je odigrao tek pet utakmica za Redse.

Primjerice, Michael Owen je u njegovim godinama već zaludio sve svojim golovima i igrama. Jurgen Klopp pokušava napraviti novog Stevena Gerrarda u očima navijača, ali mu ne ide baš najbolje, iako je Woodburn prije nekoliko dana zabio u prijateljskom susretu protiv Athletic Bilbaoa (3:1) i time pokazao da nije još rekao završnu riječ.

Umar Sadiq (Roma)

U srpnju 2015. stigao je u Romu iz Spezije na posudbu i odmah postigao gol protiv Genoe u Serie A. Talijanski mediji najavljivali su strašnog 1.92 visokog nigerijskog napadača kao budućnost rimskog kluba.

Ipak, unatoč velikim najavama, Sadiq nije oduševio, a prošle je sezone na jednogodišnjoj posudbi u Bologni odigrao tek sedam utakmica i nije zabio niti jedan jedini gol. Nakon toga se vratio u Romu, za koju zabija u pripremnim utakmicama (nedavno PSG-u), no vjerojatno ga čeka nova posudba.

Andrija Balić (Udinese)

Mladi Splićanin je u veljači 2016. napustio Hajduk i otišao u Udinese za 3-4 milijuna eura. U tom trenutku je Balić bio osmi najskuplji tinejdžer. Međutim, u Udinama kao da služi neku kaznu. Treneri mu ne pružaju priliku i uglavnom je na klupi za pričuve.

Iako pomalo zaboravljen, 19-godišnji reprezentativac Hrvatske do 19 godina čekao je svoju priliku i dočekao je na Giuseppe Meazzi protiv Intera u posljednjem kolu Serie A, kada je u 76. minuti prekrasno zabio i podsjetio na svoj talent u porazu (5:2). 

Andrija ima ugovor do ljeta 2020. godine, ali ova će sezona pokazati ima li doista što tražiti u klubu sa sjevera Italije. 

Joseph Minala (Lazio)

Sjećate se igrača koji izgleda kao da ima barem 35 godina? Minala je dugo morao dokazivati koliko ima godina, a iz Lazija su polagali velike nade u njega. Rimljani su vidjeli potencijal i očekivali veznjaka sljedećih 10 godina na Olimpicu.

A što su dobili zauzvrat? Igrača koji danas (službeno) ima 20 godina, a koji poslije posudbi u Bari, Latinu i Salernitanu nije ni sjenka igrača kakvog su svi na Apeninima očekivali. 

Simone Scuffet (Udinese)

Još jedan igrač Udinesea. Prije četiri godine talentirani domaći vratar gotovo je cijelu sezonu čuvao gol Udinesea kao 17-godišnjak. Upravo je on slovio za nasljednika Buffona, stigli su pozivi za mlađe reprezentacije Italije, javljali su se europski velikani, a Atletico Madrid želio ga je dovesti.

No, kako to obično bude, uslijedio je pad. Totalni pad. Ozljede i slaba forma odvele su ga u Como (treća liga). U međuvremenu se "rodio" Donnarumma i njegov vlak je jednostavno prošao. Sada se vratio u Udinese, popravio formu, ali i dalje nije prvi vratar momčadi, a sva ostala dostignuća su jako, jako daleko.

U moru talenata koji ne moraju postati vrhunskim nogometašima niti imaju kapaciteta za to, stoje mnoga imena. Povijest nas uči da veliki talent ne znači baš ništa ako igrač "nema glavu", sreću i želju za napornim radom na putu do zvijezda.