Foto: NK Rijeka, Grafika: Index

SVOJ prvi ovosezonski međunarodni susret protiv  Istanbul Basaksehira odigrala je i momčad Matjaža Keka. Rijeka na Rujevicu nosi nulu. S obzirom na viđeno, to je daleko najrealniji ishod, ako taj ishod u nogometu uopće postoji. Po viđenome, potpisali bi ga oba trenera i prije susreta.

Manjak rizika, slabašan tempo

Utakmica je zapravo bila poprilično jednobojna, obilježena maksimalnim izostankom rizika i inicijative s obje strane. Rijeka je defenzivno dobro izgledala, presing na čovjeka funkcionirao je i već su Bezjak i Gavranović tjerali tursku obranu s loptom na bok gdje bi Tomasov pritisnuo beka, koji ne bi imao drugo rješenje osim duge lopte prema naprijed. Bez obzira na dosta veliki broj domaćina koji su lovili takve lopte visoko na terenu, veza hrvatskog doprvaka bila je dovoljno kompaktna da kupi takve otpatke i ne dozvoli suparniku da stavi težište igre na njihovu polovicu. Jednostavno, zadnji i prednji red Turaka bili su preudaljeni za kvalitetniju igru u posjedu. Gosti su tek jednom na utakmici ušli u pravu, izrađenu šansu – u sudačkoj nadoknadi vremena kada je protivnički napadač nakon loše namještenog zaleđa išao sam na Prskala, ali je novi/stari riječki golman pokazao da je puno ažurniji od Vargića u izlascima s crte i na vrijeme je spasio stvar. Domaćin je pokušavao iz prekida, ali izuzev situacije na početku utakmice kada se Bezjak svojski potvrdio istaknuti kandidaturu za najgluplje skrivljeni jedanaesterac u povijesti glumeći Stjepana Tomasa protiv Australije 2006., Rijeka je to dobro kontrolirala.

Rijekina je s loptom u nogama također bila poprilično impotentna. Nekoliko solidnih situacija koje su nastale kao posljedica uzimanja lopte nakon visokog presinga kulminiralo je sjajnom kontrom nakon kornera domaćina, koju je ponajbolji igrač HNL-a Tomasov krajnje sebično završio udarcem iz mrtvog kuta, iako je na drugoj stativi imao suigrača koji je bio usamljeniji nego Adam na Majčin dan.

Kek se nadao Buriću, kao i većinu svog mandata

Obje ekipe imale su slične probleme u igri – Bašakšehir prevelike udaljenosti između igrača, Rijeka čak i solidnu postavku ali krajnje rigidnu, s gotovo svakim igračem na točno nacrtanoj poziciji, bez dinamike i rotacije. Igre u sredini gotovo da i nije bilo, i jedni i drugi su s loptom odmah bježali na bok. Duboko zakopani bekovi bili su već dovoljan znak da Kek ovdje ne misli napadati niti u jednom trenutku. Rijeka je bila spremna na susret sličan prošlosezonskom derbiju s Hajdukom, kada je na Poljudu Hajduk hrlio naprijed, griješio, a Rijeka preko ubitačnih uboda s krila kažnjavala. Ovdje je lopta na Tomasova bila ponovo glavni momentum napada, ali je loptu dobivao uglavnom u situacijama u kojima je morao puno raditi da ju uopće sačuva, a ne onako kako je najopasniji – s licem prema golu, u izolaciji protiv svojeg čuvara. Najbolje od Rijeke vidjeli smo kada bi se Bezjak spustio po loptu, dovoljno duboko da ga suparnički stoperi ne prate, pa bi Rijeka dobila igrača viška između linija kojeg je premalo koristila.
Ovdje je Kek naišao na suparnika koji je uvijek imao dovoljno igrača iza lopte, i koji je u prvom planu imao ne primiti gol. Premda u svojoj postavi imaju hrpu igrača dobro poznatih na ovim prostorima – vratar Babacan, Višća, veliki Emre Belozoglu ili bivši Splitov napadač Cikalleshi, takav pristup rezultirao je utakmicom „u blatu“, jako neatraktivnom za gledanje. Ukratko, trenera koji mu nije dao ono čemu se nadao. Ipak, da je Rijeka zabila svoju veliku šansu, ovakav plan još jednom bi bio pobjednička formula u Europi.

Šansa koja se mora uzeti

Rijeka je odradila ono po što je došla i donijela je dobar rezultat na Rujevicu. Ali činjenica da tursko prvenstvo počinje za više od tri tjedna govori kako Bašakšehir još barem dva tjedna ne može, niti je spreman za to, da fizički bude blizu optimuma. Rijekina komparativna prednost u vidu faze pripreme za sezonu u kojoj se nalazi mora se iskoristiti da se stavi suparnika pod pritisak. S obzirom da Rijeka pod Kekom s loptom u nogama ne kreira mnogo, možda je najuputnije takvu šansu tražiti u visokom presingu na zadnju liniju koja je već i u prvoj utakmici donijela nekoliko izgubljenih lopti u opasnoj zoni. Turci nisu ništa bolja, a sigurno niti spremnija momčad od Rijeke, koja već za tjedan dana igra utakmicu sezone na Rujevici. Nakon odlično odrađenih, ali ipak jednostavnih ispita u vidu Splita i Istre, tek ostaje za vidjeti naličje nove Rijeke, koja je dosta prodavala, a malo dovodila.