Tekst: Dea Redžić, Zvonko Alač, Tibor Toromanović
Foto: Nikša Stipaničev (Cropix)

ONI KOJI su osamdesetih godina imali prilike učiti o košarci sjedeći na legendarnim drvenjačama Baldekina, mogu se smatrati sretnicima. Šibenik je hrvatskoj košarci dao mnoga imena, a svijetu ono najveće - Dražena Petrovića. Danas uspomenu na Dražena svojataju Zagrepčani, ali razlog tomu nisu njihovi spretnost i pravo (jer Mozart je nakon Šibenke i odrađene vojske, "skladao" za Cibonu) već nemar odgovornih ljudi Krešimirova grada koji do dana današnjeg nisu podignuli spomenik ili uredili muzej. Previše je očigledno bilo i za očekivati da mogu barem sačuvati uspomenu na grad u kojem se nekada igrala i stvarala košarka. Na Baldekinu su hodala imena tipa Slavnić, Žurić, Macura, Jarić...

Šibenik je kriza nagrizala postupno, a neimaštinu su iskusili vjerojatno među prvima u hrvatskom sportu. Dvorani u kojoj je Dražen noć bježao vježbati trice, čiji je parket bio dom Moke Slavnića i Dude Ivkovića, HKS planira ugasiti svjetlo. Povod je kotizacija u iznosu od 80 tisuća kuna, ali uzroci su puno dublji. Mnogi sponzori klubu su okrenuli leđa radi garniture koja godinama vlada na Baldekinu. Danas predsjednik Grcić više niti ne navraća u klub,  a nekadašnji igrač Šibenke obavlja dužnost trenera, direktora, menadžera, čistačice..

Da je u šibenskoj košarci nešto trulo govori činjenica da su posljednjih godina osnovana dva košarkaška kluba, bez da se pokušalo pomoći legendarnoj Šibenki. Oko Kk Dražen Petrović šuljali su se menadžeri, Badžim je ekipu sastavljenu mahom od bivših igrača prozivao da krade talente i uvjerava ih na inozemni transfer. Tako se radi na prosperitetu košarke, kaže Badžim koji je prilično škrt na riječima."Držimo se, guramo, a hoće li nam Grad pomoći ostaje vidjeti. To što je Jolly uložio u drugi klub uopće ne želim komentirati", kaže Badžim, kojeg je nedavno na Baldekinu napustio i trener Amanović, izbezumljen stanjem u klubu.

Šibenski poduzetnik Josip Stojanović, kralj ženske košarke, osnovao je stabilan drugoligaški klub i izgradio dvoranu. Navodno je imao volje pokrenuti Šibenku, ali ne s ovim vodstvom.

Današnje stanje u Šibenci nije ni izbliza tako ružičasto poput vremena kad je Baldekinom harao Dražen Petrović, kad su Šibenčani osvojili jedini povijesni naslov prvaka 1983. ili iste plus prethodne godine u finalu Kupa Radivoja Koraća gubili od francuskog Limogesa. S raspadom bivše države Šibenka je postala stabilan prvoligaš, ali je svoj sjaj i prepoznatljivost izgubila i pored bljeska dugog godinu dana kada je u sezoni 2004./2005. sudjelovala u "Goodyear" ligi.

Danko Radić: U Šibeniku puno toga ne zanima gradske institucije, ni Šibenka nije iznimka

Čelnom čovjeku HKS-a Danku Radiću kao Šibenčaninu je žao zbog situacije u kojoj se našla Šibenka, ali naglašava kako nije bilo popusta za klub s Baldekina: "Svaki klub pri HKS-u mora imati isti tretman, tako da mi ne možemo na uštrb jednog kluba pomagati drugome", rekao je Radić na pitanje bi li se našlo neko rješenje pri HKS-u da grad nije uskočio s 80.000 kuna. Rezigniran stavom gradskih struktura Radić je u razgovoru za Index ukazao na nezainteresiranost koja u Krešimirovu gradu vlada za sportom: "U Šibeniku puno toga ne zanima gradske institucije, pa tako ni jedan trofejni klub kao što je Šibenka. Ovo što se sada događa samo je logičan slijed okolnosti kad lokalna uprava i samouprava izgube interes za klub. Ipak, vjerujem da se klub neće ugasiti i nadam se da bi se na sljedećoj Skupštini trebalo pronaći rješenje za spas kluba", rekao je Radić.

O agoniji koja prati šibensku košarku porazgovarali smo s najboljim strijelcem u povijesti Šibenke i suigračem Dražena Petrovića, Predragom Šarićem. Popularni Šiši danas ima šlepere, ali iako se bacio u prijevozničke vode, srce ga zaboli svaki put kada mu misli skrenu prema Baldekinu, a iz ove ljudine ogorčenje i tuga poteku kao iz "špine".

Predrag Šarić: Ne možete ljudima od 60 godina, koji su u kilometarskim redovima čekali na kartu ubiti to zadovoljstvo

"Injekcija koju je dao grad nije loša, ali to će pomoći samo da klub ne bude izbačen, nakon par mjeseci će se opet vratiti na staro. Zna se koliki su gubici. Klubu za normalno funkcioniranje treba 1.5 do 2 milijuna kuna. Grad može dati maksimalno 500 tisuća, ali odakle nabaviti ostatak od najmanje milijun kuna?", svjestan da će ostatak sredstava biti izuzetno teško namaknuti.

Šariću je izuzetno teško gledati što se događa s klubom u kojem je ostavio mladost: "Lakrdija je u što se pretvorio ovaj klub i na koje je niske grane spala Šibenka. Nitko ne kaže da mi trebamo igrati Regionalnu Ligu, ali u prvoj hrvatskoj ligi bi svakako morali biti."

Izlaz iz trenutne situacije Šarić vidi jedino u inozemnom meceni: "Potreban nam je sponzor iz inozemstva jer gospodarska situacija u Šibeniku je katastrofa, a lokalni moćnici traže svoj interes, da i oni nešto dobiju i eksponiraju se, što je normalno. Nije to tako samo u Šibeniku, pogledajte što se događa u Splitu i stanje u kojem je trostruki europski prvak.
 
"Što će Jollyju prva liga?"

U Šibeniku je previše košarkaških klubova, smatra Šarić: "Trebamo svi sjesti za jedan stol i vidjeti kako dalje - Šibenka, Jolly, Škola košarke Dražen Petrović. Što će Jollyju prva liga? Svaka mu čast, ali ako hoće klub neka preuzme Šibenku sa svim dugovanjima. Neka bude rezervni klub da mladi igrači sazriju, ali ne može Šibenik sa sadašnjim stanjem u gospodarstvu  izdržavati toliko klubova."

Na upit o krivcu za ovakvo stanje u šibenskoj košarci Šarić odgovara: "Kriva je vlast, koja god da je vodila grad - bila prošla HDZ-ovska ili aktualna SDP-ovska, jer tko je god bio na čelu grada gurao je od sebe problem Šibenke a ljudi koji su bili u klubu su to iskorištavali. Ništa se nije znalo tko što radi u klubu. Na primjer sada; Šibenka je posljednja na tablici a klub se sprema prodati dva najbolja igrača! Pa kako će tako ostvariti pomak s dna i postići nekakav rezultat!?
Tko je to odobrio i zašto se tim igračima nisu podmirila dugovanja od 20-ak tisuća kuna?"

"Šibenka nema kadeta ni juniora, a govori se o novom početku"

"Kako će klub funkcionirati kada nema predsjednika, nadzorni odbor ni ništa. Badžim je jedini ostao ali nitko ne zna što on radi i onda su svi prema njemu sumnjičavi. Samo prebacuju lopticu s jedne strane na drugu i govore da ćemo "krenuti ispočetka" a Šibenka nema ni kadeta ni juniora! Ne mogu vjerovati da ćemo doživjeti takvu sudbinu, pa nije Šibenka Kaštela ni Alkar!", govori Šarić i dodaje: "Tu su ljudi koji imaju 60, 70 godina i koji su krajem 70-ih i početkom 80-ih u kilometarskim redovima čekali da bi dobili ulaznicu i sada više ljudi neće imati to zadovoljstvo. To je žalosno."

Razgovor je zatim skrenuo na situaciju s Šišijevim supertalentiranim sinom, koji je iz Šibenika otišao u Zagreb, stopama njegovog slavnog prethodnika, ali ne iz Šibenke, nego iz Škole košarke Dražen Petrović:

"Moj mali (16-godišnji Darijo Šarić, op.a.) je trebao u Šibeniku završiti srednju školu ali što će kad u njegovom rodnom gradu nema uvjeta ni trenera. Nemam ništa protiv onih koji rade u klubu, ali ne može igrača za kojeg kažu da je najbolji kadet Europe trenirati momak od 18, 19 godina koji nikad nije igrao košarku."

Šupe jedini može pomoći

Predrag Šarić misli da ipak postoji netko tko može spasiti Šibenku: "Joško Šupe je jedini čovjek koji danas može okupit upravu od desetak ljudi. Ima znanja i iskustva i sigurno bi neke privukao i na račun stare slave", rekao je Šarić vrativši se opet na koncept stvaranja i prodaje igrača:

"Škola košarke Dražen Petrović dobro radi, tamo je četiri, pet bivših igrača, a od mog sina su dobili toliko da mogu živjeti dvije, tri godine uz par manjih sponzora. Ali jedan se takav rodi u 20 godina."

"Split primjerice ako proda Delaša za 500, 600 tisuća koliko traži, oni su na konju. Međutim, ne možeš ni tako ako samo čekaš pomoć grada. Svi klubovi su se što se tiče sponzorstva, okrenuti nekolicini državnih firmi i multinacionalnih kompanija i to je to."