ZNAMO svaki duhoviti komentar koji će uslijediti ispod teksta. Dinamov stadion se ustvari zove Praznimir, prvak Hrvatske nikog ne zanima, a i oni koji dolaze na utakmicu to čine jer će dobiti besplatnu kobasicu. Navijačka prepucavanja i cinizam su jedno, a činjenice su ono što stoji točno nasuprot njima.

A one su nedvosmislene i to više nije sprdnja ni šala. Dinamovi navijači se bude i polako se vraćaju na Maksimir. Navijačka energija je posebna, a zamah koji je dala djelomična demokratizacija procesa u klubu je malo koga ostavio ravnodušnim. Brojke su i dalje daleko od kluba Dinamovog značaja, ali su one, kao i atmosfera, za tri klase bolje od onog što smo nedavno doživljavali.

Betis će biti rasprodan. To je samo nastavak trenda

Klub je u utorak objavio kako su za Betis rasprodane tribine Zapad i Sjever dolje te su ostale još samo ulaznice za Sjever gore. Stadion će u velikoj europskoj utakmici vrlo vjerojatno biti rasprodan, ali to nije poseban podvig ni vijest.

Puno je važnije to da se Dinamovi navijači polako vraćaju na utakmice SuperSport HNL-a. Prošlog vikenda je na utakmici protiv Varaždina službeno bilo oko 7200 ljudi, ali stadionska služba i tehnologija već par godina imaju problem s podcjenjivanjem broja gledatelja, što je vidljivo čak i golim okom.

Bila je to druga od već tri utakmice tijekom kojih je tribina Sjever dolje u potpunosti rasprodana, od čega su dvije "male utakmice" - protiv Varaždina i Gorice. Sjever bi vjerojatno bio pun i na Lokomotivi da utakmica nije bila radnim danom u 17 sati.

Između tih utakmica su se Boysi u velikom broju pojavili i u Puli, gdje ih je bilo oko tisuću, a dinamovci su srušili i rekord Kranjčevićeve, koja je bila krcata na još jednom gradskom ogledu s Lokosima.

Dinamo je blizu jedne od najboljih sezona otkad je Hrvatske

Podaci o broju gledatelja nisu savršeni i razlikuju se s obzirom na to gledate li klupske izvještaje, Transfermarkt ili stranice SHNL-a, ali prosjek navedenih izvora kaže da Dinamo ima otprilike sedam tisuća gledatelja na utakmici.

S obzirom na neizvjesno prvenstvo i još dva domaća derbija - protiv Rijeke (što će biti i peti rasprodani Sjever u nizu) i Osijeka, može se očekivati da će Plavi osjetno prijeći granicu od sedam tisuća ljudi na stadionu prosječno, što je donedavno bilo nezamislivo.

Primjerice, čak i u danima slavne Bjeličine ere, usred velikih europskih uspjeha, prosjek je bio između 3 i pol i 4 tisuće ljudi, a jednako je bilo i u većem dijelu moderne povijesti. Donedavno je Dinamo ove brojke mogao samo sanjati.

Prema podacima European football statisticsa, rekord Dinama je ujedno i rekord bilo kojeg kluba od osamostaljenja. Prema njihovim podacima, 1993. godine otprilike 15 tisuća ljudi dolazilo je na stadion.

No, te je podatke nemoguće provjeriti i potvrditi jer su se prije pojave kentaura i očitavača karata mahom oslanjali na proizvoljne procjene klubova. Osim toga, kako bi Dinamo s Ćirom zapalio euforiju i uzeo svoj prvi naslov u samostalnoj Hrvatskoj, sve karte proljetnog dijela prvenstva su bile besplatne.

Iduću najbolju sezonu Dinamo je imao pod Josipom Kužeom, kada je u sezoni 2005./06. na stadionu u prosjeku bilo 12 tisuća ljudi, a trenutna sezona bi, po svemu sudeći, trebala biti iduća najbolja na spomenutoj listi.

Nije sve u brojkama. U zraku se osjeća nešto novo

Nije sve u brojkama. Protiv Varaždina nismo slušali devedeset minutno izderavanje repertoara, nego pravo navijanje u kojem su tribine disale s ekipom na terenu i emotivno proživljavali muke Jakirovićevih vedeta.

Kolo prije toga je protiv Lokomotive u gostima s Boysima pjevao i navijao cijeli stadion. Da vas je netko ubacio u vremeplov i izbacio na tu utakmicu, pomislili biste da ste pali u godinu kada je u klubu i oko njega vladala puno veća harmonija.

Nema nimalo sumnje da su se dinamovci naljutili i aktivirali. Već mjesecima promoviraju izbore, organiziraju predstavljanja i tribine, traže ljude koji mogu pomoći klubu i aktivno grade njegovu budućnost na svim poljima. U sezoni u kojoj je u medijima, najčešće s punim pravom, bilo teško pročitati nešto pozitivno navijači su uzeli stvar u svoje ruke.

Navijači su se naljutili i pokazali koliko velik Dinamo može biti

Ne treba zanemariti ni činjenicu da je većim brojkama na sjevernoj tribini doprinijelo to što istočna nije u funkciji, pa su mnogi kibici s te tribine prirodan habitus pronašli sa svoje desne strane, a ne preko puta.

Ogroman obol povećanju publike dala je i činjenica da je prvenstvo vrlo neizvjesno i da je Hajduk već tri godine ozbiljan konkurent Dinamu. Tome svjedoče i podaci s ostalih stadiona te postoji solidna šansa da ovo postane najgledanija sezona u povijesti HNL-a, a dosadašnji rekord bile su četiri tisuće iz ratnih godina.

Tu je Hajduk svijet za sebe, Rijeka sve češće puni Rujevicu, a efekt novog stadiona najbolje se vidi na primjeru Osijeka. Budući da smo spomenuli stvari koje su olakotne okolnosti za Dinamove navijače, treba spomenuti i one otegotne, a tiču se zaostalog i ruševnog stadiona, kao i toga da klub godinama nije radio na odnosu s navijačima.

Snaga i energija koje taj odnos nosi dugo su i često bile podcijenjene na Maksimiru, u klubu koji konačno pokazuje barem natruhe svjesnosti o tome kolikom broju ljudi nešto znači. Pred kraj sezone je to veliki plus za hrvatskog prvaka.