"POSLIJE Argentine i onih 3:0, negdje oko 1 ujutro, stigla mi je poruka od Luke Modrića gdje on, s ostatkom suigrača, pjeva za mene", počinje priču za Index Ivan Lukić Zolja, ratni veteran, sportski direktor HNK Vukovara 1991 te veliki prijatelj kapetana Hrvatske Luke Modrića.

Luka Modrić čeka Zlatnu loptu: Kako se određuje pobjednik i sve što morate znati o dodjeli

U Vukovaru, kad pričate o nogometu, u repertoar tema obavezno će vam ući i legendarni Zolja, 60-godišnji ratni veteran sa Trpinjske ceste, četiri puta ranjavan u Domovinskom ratu.

Ako pak vidite Luku Modrića u slavonskim krajevima, tada morate znati da je baš popularni Zolja razlog tog dolaska.

"Halo, Maestro!

- Reci, legendo moja"

Danas se Luka Modrić nalazi u Parizu gdje bi trebao poslije 21 sat osvojiti Zlatnu loptu France Footballa za najboljeg nogometaša svijeta.

"Čuli smo se neki dan, a danas sam mu poslao poruku da ne sumnjam u njegovu pobjedu večeras. Ja njega zovem 'maestro', a on mene 'legendo moja'. Ne dvojim oko toga hoće li pobijediti, poručio sam mu da mu Zlatnu loptu mogu samo oteti ili ukrasti", otkriva nam Lukić pa dodaje:

"Često se čujemo, non stop smo bili u kontaktu za vrijeme Svjetskog prvenstva. Bilo je tu svega, stalno su mi stizale slike iz svlačionice, uistinu nešto posebno", prisjetio se Lukić.

Modrića poznaje od Lukinog ranog djetinjstva. O bolnim ratnim temama, kao i početku poznanstva s obitelji Modrić ne želi previše pričati.

I sam je Lukić proveo devet mjeseci u srpskom logoru kao dragovoljac HV-a, a na to se nadovezuju i traume koje je 1991. prošao tada šestogodišnji Luka kojem su agresori ubili djeda. Takve su teme odmah povezale njih dvojicu.

"On je bio tada dijete. To su ujedno i moji borbeni tereni koje ne volim dijeliti", skromno će Lukić o tim temama koje je u startu nakanio zaobići.

"Nas dvojica stojimo na kiši, zove nas Mamić, a Luka ne želi otići"

Kaže da ne vjeruje onima koji kažu da su od Lukinih prvih nogometnih koraka znali da će on postati ovo što je danas. Jedan od najboljih nogometaša svijeta.

"Ma nije ga nitko prepoznao. On je dijete koje je tehniciralo s teniskom lopticom i cijelo vrijeme je imao loptu u nogama. To je bio preduvjet za njegov uspjeh. Bio je posebno dijete, baš kao i njegova obitelj."

S vremenom je nastalo neraskidivo prijateljstvo koje je s godinama jačalo. Priča se proširila na cijelu obitelj.

"Da njegove roditelje i cijelu obitelj upoznate, tada biste tek vidjeli što je skromnost. Otac mu i dalje vozi stari Fiat Uno jer kaže da mu je tako najlakše."

Prisjetio se potom Lukić detalja kojim opisuje skromnost i poniznost hrvatskog kapetana.

"Kad smo bili na utakmici Dinama, vani pada kiša, a mi gledamo s tribina. Zove ga Zdravko Mamić u ložu, a on ne želi doći, ostaje na kiši sa mnom."

Modrićeva bolna točka

Modrićev krug prijatelja nije ogroman, iako je globalna zvijezda. Pomno bira ljude koji ga svakodnevno okružuju i s kojima je u redovnom kontaktu.

"Kako on to meni kaže, ima poznanike i prijatelje. Samozatajan je. Prošao je puno toga, tu je teška obiteljska priča, tragedija i prognanstvo, a sada je vrhunski mladić. On je prije svega veliki radnik, sve je tako stekao", priča nam Lukić pa ističe:

"Luka voli svoje prijatelje, iako ne stvara ih puno. Prijateljstva s kumom Vedranom Ćorlukom, Marijanom Buljatom i Hrvojem Čalom, kako kažem, to su četiri glave koje su uvijek zajedno. Osjetljiv je na obitelj, to mu je rana i u to se ne smije ulaziti ili dirati. Obitelj mu je snaga, posebno supruga Vanja."

Kao čovjeka, Luku Modrića poznaje u dušu. O njegovom karakteru posebno bira riječi i govori s velikim poštovanjem.

"On vam je posebna priča po svemu. Nosi u sebi skromnost i poštenje naučeno od obitelji. Nikad nije komentirao druge, nego samo radio, šutio i trpio. Neki igrači danas odigraju 2-3 utakmice i misle da su najveći. Modrić uvijek ima vremena za navijače, prije i poslije utakmice. Kod Luke vam nema mokre kose poslije tuširanja, tu je kapa na glavi, on sve stigne pozdraviti. I da ima pune ruke i da ga svi napadaju istovremeno, on uvijek ima vremena za svakog."

"Ne volim ga ometati, on ipak ima puno obaveza. Ali kod njega se nije dogodilo da nije odgovorio na poruku. Ako ga trebam, dvaput pustim da odzvoni i eto njega. Uvijek se javi. To je Luka Modrić."

Luka pomaže Vukovarcima svakom prilikom

Kad reprezentacija Hrvatske igra u Osijeku, reprezentativci često borave u jednom vukovarskom hotelu.

Ponekad i Luka samoinicijativno posjeti Grad Heroja, a nerijetko pomaže gradskom nogometnom klubu u kojem Lukić djeluje kao sportski direktor.

"Luka to opetovano radi. Svaki put pošalje nešto. Nije samo on tu, tu su Subašić, Vukojević i moji prijatelji iz Rijeke i Dinama. Znate, Luka vam nikad neće pričati o tome što je kome dao. Ali on HNK Vukovar 1991 osigura kroz donacije sportske opreme i sredstava da smo mirni za jednu godinu. Šalje vrhunske lopte, kopačke... Znam da mu Vukovar jako puno znači, ali nije to zbog mene, nego zbog svih ljudi koji su se izborili za to da on danas može igrati za Hrvatsku. Ima u Vukovaru dio rodbine, nekad se zaleti ovdje na kratko, a nitko ni ne zna da je tu."

"Sa sobom uvijek nosi dres koji sam mu poklonio"

Uoči puta u Rusiju početkom lipnja reprezentativci Hrvatske bili su u Vukovaru te obližnjim Bogdanovcima gdje su odradili trening na oduševljenje lokalnog stanovništva. Za tu priliku Lukić je Modriću poklonio hit dres vukovarskog trećeligaša.

"Kad ja poklonim Modriću dres Vukovara s njegovim imenom i brojem 10, on to nosi sa sobom gdje god ode."

U posebnom dresu slikali su se Domagoj Vida i Danijel Subašić, netom prije odlaska na Svjetsko prvenstvo. 

Uoči utakmice s Engleskom na Rujevici Modrić je uspio lijepom gestom sudjelovati u jednoj važnoj akciji za navijača.

"Nedavno je na moju zamolbu poslao svoj dres čovjeku za poklon koji je gledao 150 utakmica reprezentacije. Nisu uspjeli naći dres da ga razvesele u Rijeci i onda je on ustupio onaj svoj iz polufinala Svjetskog prvenstva protiv Engleske. To je onaj crni dres, svi su se igrači potpisali na njega, čak su morali tražiti bijeli marker", priča Lukić pa podcrtava:

"Zamislite to dati, i njemu je to bila uspomena za cijeli život."

Kao velikog Lukinog prijatelja posebno ga smeta jedna stvar. Pomalo tužnim glasom izgovorio je ovu rečenicu:

"Oni koji ga ne poznaju, a loše pričaju o njemu, to me ljuti. Jako sam nekad ljut jer takvi ne znaju koliko je to dobar momak."

Karta za Realove utakmice uvijek čeka na posebnom mjestu

Lukić gaji dugogodišnja prijateljstva s još nizom nogometaša. Ognjen Vukojević, Mateo Kovačić, Vedran Ćorluka, Domagoj Vida i Danijel Subašić samo su neki od njih, a više od dvadeset godina poznaje izbornika Zlatka Dalića.

Zahvaljujući tim prijateljstvima stvorio je brojne lijepe uspomene. Naravno, Modrić prednjači u tome.

"On me smatra dijelom obitelji. Dok je igrao u Tottenhamu nekoliko puta mi je priuštio London, gledao sam finale FA kupa Manchester Uniteda i Tottenhama. U Madridu sam bio četiri puta. Kolekcionar sam dresova, ali ne kupljenih, nego baš onih s utakmica. Zasad ih imam 87, tu su i neki Lukini iz Tottenhama i Reala, gostujući, jer takve volim."

U odabrani krug prijatelja nogometaša ne može se tek tako ući. Vidio je to i sam Lukić.

"Nogometaši jesu drugi svijet. Ne možete tamo ući ako vas netko tamo ne ubaci. Jednom sam u Austriji slučajno bio za stolom gdje je bio njemački reprezentativac Torsten Frings. Nije se obazirao na mene sve dok nije došao moj veliki prijatelj iz kluba koji me predstavio i odjednom se situacija promijenila" ispričao je Lukić.

A ovako to izgleda kad ode u posjetu prijatelju Modriću u Madrid.

"Dok je Kovačić bio u Realu, imao sam privilegij dotaknut pehar Lige prvaka, iako njega čuvaju. Sve možete dirati tamo, ali njega ne. Ručao sam u restoranu gdje su svi igrači i predsjednik Florentino Perez", priča nam Lukić.

Luka na posebnom mjestu ostavlja karte za prijatelje.

"Na jednoj utakmici Lige prvaka zajedno sam čekao ispred Santiago Bernabeua s mojim dugogodišnjim prijateljem, izbornikom Zlatkom Dalićem na gate 55. Tamo Luka ostavlja karte u posebnoj kuverti za svoje goste, piše na svakoj posebno ime i da je od njega."