Zaboravljeni junak derbija: Od karijere mu je ostao samo jedan Dinamov dres
Foto: GNK Dinamo, Tv zapad
USUSRET susretu Dinama i Hajduka na Maksimiru, prisjećamo se jednog od zaboravljenih junaka najvećeg hrvatskog derbija - Tomislava Gondžića.
Rođen je 30. travnja 1980., nogometnu karijeru počeo je u Interu iz Zaprešića. Kao talentirani veznjak, u ljeto 1997. godine prešao je u redove Dinama, da bi nakon dvije sezone u kojima se nije uspio izboriti za mjesto u prvoj momčadi, poslan u Croatiju iz Sesveta.
Po povratku s jednogodišnje posudbe, Gondžić je napokon ugrabio svoju šansu, debitiravši u dresu Modrih u 1. kolu HNL-a protiv Cibalije. Teško da je mogao zamisliti bolji početak sezone 2000./2001. Dinamo je slavio sa 6:1, a Tomislav je zabio gol. No usprkos golu, Gondžić se nije uspio ustaliti u prvih 11.
Ukupno je te sezone upisao 13 nastupa, a postigao je i dva gola, od kojih je u povijest ušao onaj u derbiju protiv splitskog Hajduka. Bilo je to 2. prosinca 2000. godine, kad se pred skromnih desetak tisuća gledatelja na maksimirskim tribinama od plavog dresa opraštao Igor Bišćan. Uskoro će zaigrati na slavnom Anfieldu.
A bilo je to vrijeme još jednog budućeg golgetera Premierlige, Boška Balabana, koji je Modre u vodstvo doveo već u 12. minuti. Prednost je još u prvom dijelu udvostručio Tomo Šokota, da bi Hajduk u nastavku šokantno izjednačio na krilima dva Konavljanina. Prvo je zabio Deranja, a nakon kombinacije Carević - Bubalo i Darko Miladin.
No, tada na scenu stupa Tomislav Gondžić. Priča kaže kako je na zagrijavanju prije utakmice Jerko Leko rekao Gondžiću: "Vidjet ćeš, dodat ću ti loptu za gol". Ovaj se na to samo nasmijao, znajući da će biti prikovan za klupu. No kada je Deranja izjednačio, Gondžić je ipak dobio priliku posljednjih osam minuta.
A onda počinje povijest. Igrala se treća minuta sudačke nadoknade kad je Jerko Leko ispunio svoje obećanje i uistinu ga lijepo poslužio, a Tomislav Gondžić primio loptu na ulasku u kazneni prostor, napravio nekoliko koraka i pokraj dvojice Hajdukovih braniča zaista zabio za veliko slavlje na Maksimiru.
Eksplodirao tek u četvrtoj ligi Austrije, pa se zaputio u Siriju
Činio se to kao pravi početak bajke, no onda kada se sljedeće sezone očekivala njegova prava eksplozija, Tomislav je doslovce nestao. U jesenskom dijelu sezone 2001./2002. skupio je 16 nastupa uz tri gola i bio je to zapravo njegov kraj na Maksimiru. U siječnju 2002. prešao je u Zadar, da bi se već sljedeće sezone vratio u matični Inter..
Nakon blijede epizode u Dinamu, tri godine se čekala "eksplozija" njegova talenta i u Zaprešiću, a onda je ista začudo uslijedila u četvrtoj austrijskoj ligi, preciznije Weitzu, u koji je prešao 2006. godine kako bi činio društvo nekadašnjem golgeteru Hrvatskog dragovoljca Neni Katuliću.
Interesantno, Gondžićevim zgodicima, 31 gol u dvije sezone, Weiz je promoviran u treću ligu, koju je ovaj napustio 2009., kad se začudo zaputio u Siriju. Po ekspresnom povratku medijima je priznao da to ipak nije za njega te je potpisao za Otočac, otpočevši dugogodišnje smucanje nižim hrvatskim razredima, od Savskog Marofa do veteranskog nogometnog kluba Jaska, za koji je nastupao prošle sezone.
"Ne bih prodao taj dres s brojem 15 ni za milijune!"
Svih ovih godina nitko mu se iz Maksimira nikada nije javio: "Ma kakvi, ni poziv, ni kako si i gdje si. Svi su me, čini se, zaboravili. Da budem iskren, ne sjećam se kad sam zadnji put bio na Dinamovoj utakmici", govorio je svojedobno Tomislav Gondžić. Ipak, dres s one slavne utakmice još čuva.
"Znate li da su mi za taj dres s brojem 15 nudili velike novce. Mah, ne bih ga prodao ni za milijune! To je moja uspomena, zapravo, sve što mi je ostalo od karijere", indikativno je dodao nekad talentirani nogometaš kojem su ozljede doslovce uništile karijeru. Čak devet puta operirao je koljeno, a fatalnim su se ispostavili križni ligamenti.
Za kraj, dodat ćemo još jednu zanimljivost. Naime, kada su ga svojevremeno pitali o notornim Mamićevim lihvarskim ugovorima, Gondžić je bio vrlo direktan. "Da, imao sam potpisan privatni ugovor s Mamićem, nešto slično kao Eduardo, po kojem sam, ako se prodam, trebao Zdravku plaćati 20 posto primanja."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati