OD POVRATKA na klupu Nenad Bjelica je u Ligi prvaka osvojio osam bodova u pet kola, što je dovelo do toga da je Dinamo uoči posljednja dva kola i dalje u igri za prolazak dalje. To je svakako odličan rezultat, ali situacija u prvenstvu je daleko od idealne.

Dinamo je jesenski dio sezone završio na trećem mjestu prvenstvene ljestvice sa sedam bodova zaostatka za Hajdukom i Rijekom. Osvojio je svega 29 bodova u 18 odigranih kola, što je tek nešto više od 50% mogućih bodova, a pod Bjelicom je u 11 prvenstvenih utakmica upisao svega četiri pobjede.

Nakon pobjede protiv Varaždina u posljednjem kolu jesenskog dijela iz kluba je jasno pružena podrška Bjelici te se činilo kako će povesti momčad na pripreme za drugi dio sezone. A onda se, tjedan dana kasnije, pojavila priča kako mu se odjednom ipak sprema smjena, što se na kraju i dogodilo. Stoga se postavlja pitanje kako se sve tako brzo promijenilo i što je to točno drugačije danas u odnosu na razdoblje prije tjedan dana.

Logično je da potezi koje je Bjelica vukao nisu sjeli Mariću

Bjelica je u svakom klubu gdje je radio imao ogroman utjecaj na sportsku politiku i dovođenje igrača, a bilo je suludo očekivati da to i sada neće biti slučaj. Otpisao je Samyja Mmaeea, nije previše računao ni na Juana Cordobu, a to su igrači koje je sportski direktor Marko Marić doveo na početku sezone i koji nisu bili jeftini - Cordoba je plaćen dva milijuna eura, dok Mmaee ima poprilično visoku plaću, koja ga svrstava među najplaćenije igrače u klubu.

Naravno da Mariću to nije najbolje sjelo, a očito je sve kulminiralo kad se krenulo raspravljati o potencijalnim pojačanjima. Iako Marić kaže kako to nije istina i da se njegova vizija poklapala s Bjeličinom, u to je zaista teško povjerovati. Poprilično je indikativno da je prije tjedan dana bilo sve u redu kada su namjeravali skupa odraditi prijelazni rok, a sada odjednom više nije tako.

Tajming odluke jasno daje do znanja kako je došlo do neslaganja oko transfer politike, odnosno oko igrača poput Mislava Oršića koje je Bjelica htio dovesti, dok Marić nije bio za tu opciju. Možemo raspravljati je li Oršić trenutačno potreban Dinamu, koji u svojem kadru ima puno većih rupa od krilnih pozicija, ali nije u tome poanta.

Stvar je u tome da su Uprava i sportski direktor Marić vrlo dobro znali koga dovode kada su potpisali Bjelicu. Znalo se kakav on nogomet gaji, da će to biti vrlo pragmatično, da će preferirati igrače koje je ranije u karijeri već vodio i da će inzistirati na određenim igračima u prijelaznom roku.

Bjelica je po drugi put u Dinamo stigao nakon rekordnog poraza 9:2 od Bayerna u prvom kolu Lige prvaka. Dolaskom nove Uprave u klub Sergej Jakirović je donekle i unaprijed bio otpisan, a nakon debakla u Münchenu pritisak javnosti je bio ogroman, što je rezultiralo njegovom smjenom.

Čak i ako izuzmemo ono kako je momčad izgledala pod Jakirovićem, on jednostavno nije bio izbor novih ljudi u klubu, koji su već tada pokazali kako nisu u stanju donijeti odluku u kriznom trenutku.

Znalo se što Bjelica donosi

Nakon smjene Jakirovića pred Dinamom je bila utakmica protiv Slaven Belupa u prvenstvu, koju je vodio pomoćni trener Sandro Perković, a plan je bio da on vodi momčad sve dok se ne pronađe novi trener. Iako su iz kluba već neko vrijeme ispod oka gledali Jakirovića, nisu imali spremnu zamjenu, a poraz od Slavena rezultirao je paničnim dovođenjem Bjelice.

Najveće zamjerke Jakiroviću bile su što Dinamo nije gajio dovoljno lepršav i dominantan nogomet u derbijima pa je izbor pao na Bjelicu, čije momčadi igraju totalno suprotno. Ako se za nekog zna kakav je trener i karakterno kao osoba, onda je to poznato za Bjelicu.

Točno se znalo što on donosi, a što odnosi. Njegove momčadi igraju poprilično pragmatično, dosta je težak karakterno, da ne kažem konfliktan, i uvijek želi imati velike ovlasti po pitanju sportske politike, što se sve od reda pokazalo i sada u drugom mandatu. U biti, Bjelica je sve ono što Marić nije tražio.

Tko vjeruje u opravdanja?

Bjelica je imao nekoliko izjava iz kojih se jasno moglo naslutiti kako mu kadar ipak nije toliko po guštu, kao što je pričao po svojem dolasku. Počevši od toga da ima puno igrača koji nisu s našeg govornog područja, što se i manifestiralo kroz malen broj minuta za većinu novopridošlih igrača. Razmišljanja i vizije između Marića i Bjelice se definitivno nisu poklapale, a sve ostalo su priče za malu djecu. Zar itko zbilja vjeruje u njih?

Treba uzeti u obzir i da je Fabio Cannavaro bio želja još nakon smjene Jakirovića i moguće da se on tada nije odlučio za dolazak, a sada je. I to je legitimno, ali da su ga htjeli dovesti samoinicijativno, učinili bi to nakon utakmice s Lokomotivom ili Varaždinom, a ne nekoliko dana uoči početka priprema.

Uprava i sportski direktor još jednom su pokazali kako nisu u stanju donijeti odluku u kriznom trenutku i to je ono što je najveći problem u cijeloj priči. Nisu pokazali da su dovoljno sposobni za voditi klub poput Dinama, što je najbolje pokazala situacija s Bjelicom, koja je od samog starta bila osuđena na propast.