VEĆ U PRVIM satima prijelaznog roka za slobodne igrače u NBA ligi sve su najveće zvijezde bez ugovora osigurale svoju budućnost u idućih nekoliko godina, a velika većina ostala je tamo gdje su završili minulu sezonu. Draymond Green ostao je u Golden State Warriorsima, Kyrie Irving u Dallasu, Khris Middleton u Milwaukeeju, Kyle Kuzma u Washingtonu, a najveći ugovor potpisao je Jerami Grant produljivši s Portlandom na pet godina za 160 milijuna dolara.

Jedina zvijezda koja je posljednjih lipanjskih sati po američkom, a prvih srpanjskih po srednjoeuropskom vremenu promijenila klub je dugogodišnji bek Toronto Raptorsa Fred VanVleet, igrač koji je proteklih godina postao jedna od najljepših NBA priča o uspjehu. Bio je nedraftirani igrač, a zatim preko važnog igrača šampionske momčadi s glasom za MVP-a finala došao do All-Stara. Sada je i vlasnik ugovor koji će mu u dobi od 32 godine donijeti čak 45 milijuna dolara.

Ukupno, VanVleet je s Rocketsima dogovorio trogodišnju suradnju za ukupno 130 milijuna dolara, što je prvi maksimalni ugovor potpisan u ovom prijelaznom roku. Sve gore navedene zvijezde dobile su nešto manje nego što su im propisi dopuštali.

Raptorsi su tako ostali bez još jednog djelića momčadi koja je prije četiri godine osvojila naslov prvaka, od koje su ostali još samo Pascal Siakam te O.G. Anunoby, koji zbog operacije slijepog crijeva u tom šampionskom doigravanju nije ni igrao.

Zašto je gubitak jednog od najboljih igrača dobar za Raptorse?

Pa ipak, velik dio navijačke baze Raptorsa zadovoljan je i sretan što je klub izgubio jednog od najboljih igrača bez apsolutno ikakve odštete, baš kao i Kawhija Leonarda, Dannyja Greena, Marca Gasola i Sergea Ibaku. 

Raptorsi su kroz povijest gubili najveće zvijezde, za ništa ili za kikiriki, od Tracyja McGradyja i Vincea Cartera preko Chrisa Bosha do skupine koja je osvojila naslov prvaka. Zašto onda dobar dio navijačke baze franšize koja je toliko puta proživjela istu gorku sudbinu ovaj put vijest o odlasku zvijezde proživljava sa zadovoljstvom i olakšanjem?

Fred VanVleet cijelu je karijeru proveo dokazujući se svima koji nisu vjerovali u njega. Njegov životni moto po kojem je prepoznatljiv je "bet on yourself " - kladi se na sebe. To je sasvim legitiman životni stav koji ga je i doveo do visina koje nitko nije mogao zamisliti kad je draft 2016. prošao bez da je njegovo ime prozvano.

Odbio je igrati u Razvojnoj ligi za 20.000 dolara godišnje i izborio se za posljednje mjesto u rosteru Raptorsa, iako su već imali tri razigravača, a konkurent mu je bio domaći miljenik Brady Heslip. U prve dvije godine karijere zaradio je milijun i pol dolara, u sljedeće dvije 18, a 2020. je potpisao četverogodišnji ugovor vrijedan čak 85 milijuna dolara.

Kad je klađenje na sebe važnije nego klađenje na momčad

Odbacio je opciju četvrte godine i potpisao s Rocketsima na tri godine za 130 milijuna, što mu garantira formalnu zaradu od preko 210 milijuna u karijeri. Na isteku tog ugovora imat će 32 godine i imat će priliku potpisati još jedan te možda podebljati zaradu za još stotinjak milijuna. Važno je napomenuti i da se u Teksasu ne plaća porez na zaradu od ugovora, za razliku od Kanade, koja uzima gotovo polovicu.

Sve je to zaslužio vjerujući u sebe i kladeći se na sebe. Ali problem je nastao kad je klađenje na sebe pretpostavio klađenju na svoju momčad. S vremenom je postao jedan od njenih najboljih igrača sa svim ovlastima na parketu nakon odlaska ikone Kylea Lowryja, a proteklu je sezonu iskoristio za maksimiziranje svoje tržišne vrijednosti prije nego što će potpisati ugovor života.

VanVleet je prošle sezone u 69 nastupa imao prosjek od 19.3 poena, jedan manje nego u prethodnoj rekordnoj sezoni, uz 7.2 asistencije, što mu je učinak karijere. Ali iz igre je šutirao mizernih 39.3%, a za tricu tek 34.2%. Sa 180 cm bio je jedan od najlošijih igrača lige u postocima ispod obruča, a selekcija šuta mu je često bila kriminalna.

U obrani, bio je jedan od najboljih igrača lige u "deflekcijama", prekinutim protivničkim dodavanjima, ali već je izgubio pola koraka na brzini pa su svi hitriji razigravači prolazili pokraj njega kao da je stolica.

Što je najgore, prilagođavao je napad za dobrobit vlastite statistike, posebno forsiranjem pick-and-rolla s Jakobom Pöltlom nakon njegova dolaska u završnici sezone, što je dovelo do eksplozije asistencija i klupskog rekorda od 20 protiv Charlottea, čija je momčad više nalikovala filijali iz Razvojne lige.

Ignorirao mlade suigrače na terenu i javno svaljivao krivnju na njih

Uz njega do izražaja nije mogao doći supertalentirani Scottie Barnes, koji je u prethodnoj sezoni proglašen rookiejem godine, prirodni visoki playmaker otjeran na krilnu poziciju, kako bi igru mogao voditi prirodni šuter zarobljen u 180 VanVleetovih centimetara.

Raptorsi su prošle sezone podbacili i polovičnim omjerom 41-41 sezonu završili u play-inu, iako je trener Nick Nurse forsirao startnu petorku do granica izdržljivosti i potpuno zatomio razvoj mladih igrača poput Barnesa, ali i Achiuwe, Koloka, Dowtina... A upravo na razvoju klinaca, kakvi su nekoć bili VanVleet i Siakam, Raptorsi su dugo godina gradili momčad i klupsku kulturu.

Ali, htio ili ne, VanVleet je nakon Lowryjeva odlaska preuzeo ulogu vođe i nositelja te kulture, koja se u protekle dvije sezone potpuno raspala, a on je tome pridonio konstantnim javnim gunđanjem zbog mladih igrača, svaljivanju svega lošeg što se događa u klubu na njih i pranjem vlastitih ruku.

Nurse je dopustio VanVleetu da većinu ostatka momčadi drži za taoce prilagođavajući napad vlastitoj dobrobiti umjesto momčadskoj i razvoju klinaca, posebno Barnesa, daleko najtalentiranijeg igrača Raptorsa. Nurse je već dobio otkaz, a zamijenio ga je srpski strateg Darko Rajaković, bivši pomoćnik u Oklahoma Cityju, Phoenixu i Memphisu, koji se isticao baš razvijanjem mladih igrača.

Iako je VanVleet nedvojbeno izvrstan igrač, prošla je sezona pokazala da je s 29 godina već u padu, a povijest pokazuje da tako niski igrači nemaju dugačak vijek trajanja u NBA ligi. Davanje višegodišnjeg i tako visokog ugovora, kakav je dobio od Houstona, stvorilo bi im problem s produljivanjem Siakamova i Anunobyjeva ugovora idućeg ljeta te ih bacilo preko granice poreza na luksuz, čije će se prelaženje od idućeg godine žestoko kažnjavati.

Rocketsi su morali na nekoga potrošiti novac. Je li VanVleet bio pravi izbor?

Gubitak takvog igrača teško je nadoknaditi, sigurno to neće moći učiniti Dennis Schröder, kojeg je Toronto doveo na 26 milijuna vrijedan dvogodišnji ugovor kao privremenu zakrpu. Ipak, oslobodit će prostor na jedinici za Barnesa, koji bi u slobodnijem Rajakovićevu sustavu trebao započeti neizbježni uzlet prema statusu nove NBA zvijezde.

S druge strane, Rocketsi nemaju baš nikakvih problema s plaćama. Štoviše, imali su više od 50 milijuna za trošenje prije nego što su doveli VanVleeta jer im je momčad sastavljena gotovo isključivo od klinaca koje su proteklih godina izabrali na draftu, poput Jalena Greena, Jabarija Smitha, Alperina Senguna te Kevina Portera Jr.

Zato su mogli istresti ovako suludo velik novac na igrača čiji bi ugovor do treće godine mogao biti jedan od najgorih u ligi, a navijači Rocketsa s pravom se pitaju nisu li ga mogli potrošiti na boljeg igrača. Na primjer, Jamesa Hardena, o čijem se povratku mjesecima pričalo.

Konačno, VanVleet u Houston dolazi i zbog šampionskog iskustva, da pomogne novom treneru Imeu Udoki odgajati sve te talentirane klince. No posljednja sezona pokazala je da VanVleet ne trpi dječje bolesti i da ne utječe dobro na razvoj tih mladića.

Iako se njegova sebičnost u protekloj sezoni može pripisati želji za što većim ugovorom, oko kojeg se sad ne mora brinuti, pitanje je jesu li Rocketsi potrošili većinu prostora pod salary capom i povjerili mlade talente pravom igraču. Ako se pita Kanađane, koji su iz utakmice u utakmicu morali gledati kako drži suigrače na parketu za taoce i kladi se na sebe, a protiv momčadi - nisu.