NAJLOŠIJA sezona za kormilom Atletico Madrida Diega Simeonea postala je nakon poraza protiv Real Madrida još gora. Nakon 22 odigrana kola Atletico Madrid na svom kontu ima samo 36 bodova, iz Kupa su ispali protiv niželigaša Leonese, a u Ligi prvaka im slijedi dvoboj protiv aktualnog prvaka Europe.

Ako će igrati kako to čine u posljednje vrijeme, ne samo da će ispasti u osmini finala, nego bi se mogli i pošteno obrukati. Ekipa koja je godinama mrsila račune kako Real Madridu i Barceloni, tako i kompletnoj europskoj eliti, izgleda kao netko tko ne može trenutačno zabiti čak ni pogodak.

Publika zviždi s jedne strane igračima, ali i samom Simeoneu, što bi prije samo nekoliko mjeseci bilo nezamislivo. Sada se ipak događa.

Stoga je potpuno logično postaviti pitanje; jesu li Atletico i Diego otplesali svoj posljednji tango?

Došao s Albacezatom, odlazi s Culturalazom?

‘Albacezato’ - pisalo je preko cijele naslovnice AS-a posljednjeg mjeseca 2011. godine, kada je Atletico Madrid u ranoj fazi španjolskog kupa ispao od Albacetea. Bila je to kap koja je prelila čašu i tadašnji je trener Gregorio Manzano jednostavno morao otići. Vjerojatno ni oni opijeni optimizmom u kampu madridskog Atletica nisu niti sanjali što će sve Cholo Simeone napraviti u narednih osam godina.

Osim što je dvaput osvajao Europsku ligu te jednako toliko puta bio u finalu Lige prvaka - gdje je Atletico oba puta nesretno izgubio od Real Madrida - Cholo je vodeći Atletico osvojio kako Primeru tako i Kup. U svakom slučaju, Atletico se uspio suprotstaviti dva španjolska velikana u erama kada su ti klubovi imali Messija i Ronalda, dvije veličine nogometne povijesti.

Međutim, kako je svojevremeno veliki njemački filozof upozorio - povijest se voli ponoviti. Za Simeonea, mogla bi se ponoviti kao farsa, pošto je prije samo tjedan dana ista naslovnica AS-a imala natpis ‘Culturalazo’, nakon što je Atletico ponovo u kupu izgubio protiv niželigaša. Publika je djelovala ozlojeđeno, a samo tjedan dana kasnije poraženi su i u susretu protiv Reala. Što je još lošije, na terenu su djelovali kao vidno lošija ekipa.

Ako je ijedan trener ikad imao puno kredita, to svakako ima Diego Simeone u svom voljenom Atleticu. Međutim, možda neće biti dovoljno kako bi izdržao do kraja sezone, ako je vjerovati španjolskim medijima

Gdje je i kako pošlo po zlu?

U zlatno doba Simeoneove ere, kada je Atletico osvojio Primeru 2014. te došao do finala Lige prvaka, imao je vrlo iskusnu, prokušanu i vrlo očito karakternu ekipu. Obranu su držali redom Diego Godin, Juanfran i Filipe Luis, a bili su tu i Miranda te kasnije Savić ili Gimenez. Gabi je bio srce i duša veznog reda, a svoje su role odradili i Tiago, Arda, ali i Koke. Naprijed je igrao Diego Costa, kasnije i Griezmann, a momčad je mogla preživjeti i nekoliko promašaja, poput onog s Jackson Martinezom.

Iako je ekipa imala puno pogodaka i promašaja tijekom prijelaznih rokova, okosnica ekipe ostajala je ista, pogotovo obrana. Međutim, u posljednje se dvije godine ova momčad potpuno promijenila. Gabi je otišao, Juanfran i Filipe Luis su ostarjeli, a ovoga je ljeta u milanski Inter preselio i Diego Godin, dok je Barcelonu pojačao Antoine Griezmann. 

Simeoneu nije preostalo ništa drugo nego obaviti smjenu generacija. Dovedeni su iznimno talentirani igrači - prošloga ljeta Thomas Lemar, a ovoga Joao Felix - ali njihova afirmacija nije prošla kako su se Simeone i njegovi suradnici nadali. Atletico je ove sezone postigao tek 22 gola u Primeri, muče se i protiv najslabijih ekipa, a stvaranje prilika i njihova realizacija ozbiljan je problem.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Atletico je nekoć uvijek pronalazio način kako doći do barem jednog pogotka, onog koji bi im omogućio minimalne pobjede, onakve kakve Simeone najviše voli. Jer ako Simeone nešto mrzi, onda su to pogreške. Baš zbog toga, uvijek je preferirao pobijediti rezultatom 1:0, umjesto rizika i postizanja gola više. 

Problem je što s postojećom ekipom taj recept više nije moguć.

Previše talenta, premalo karaktera

"Tek sada shvaćam koliko mi je bilo lijepo kada sam igrao u Benfici. To je moj klub i jednoga bih se dana svakako volio vratiti", prije samo koji tjedan izjavio je Joao Felix, rekordna akvizicija madridskog Atletica te momak od kojeg su se nadali da može popuniti Griezmannove kopačke. Zasad, iako je riječ tek o mladiću koji doista i dalje može proigrati, plan je epski propao.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Veći problem od loših igara i frekventnih ozljeda sama je izjava Joaa Felixa. Nakon samo pola godine provedene u Madridu već osjeća sjetu za starim klubom. Kao da to nije dovoljno, nije ni prvi ni jedini koji ima problema s aklimatizacijom na režim i sustav Diega Simeonea. Uzorak polako postaje očit. Dva igrača koji su trebali biti perjanice ove momčadi te koji su ujedno i dvije najskuplje akvizicije - Joao Felix i Thomas Lemar - danas su tek epizodisti. I to nije nimalo slučajno.

Diego Simeone nikad nije trpio pogreške i nikad ni zbog koga nije odstupao od svojih metoda. Poznato je koliko su gotovo svi igrači imali problema s prilagodbom na njegov tip treninga, pogotovo igrači s nešto više talenta i potrebe za slobodom u igri. Često su to i eksplozivni igrači, iznimne startne brzine, koji zahtijevaju potpuno drugačiji tip treninga od trkača na duge pruge. Oni zahtijevaju manje napora, a više eksplozije. Ono što je još važnije, zahtijevaju toleranciju za vlastite pogreške.

Diego Simeone skrojio je ekipu po svojoj mjeri. Kao igrač, bio je pojam za drskost, karakter i oportunizam. Takav je bio i njegov Atletico na vrhuncu moći, a takvog su profila bili i nositelji igre. Nakon dva velika egzodusa - ovog i prethodnog ljeta - tih igrača više nema, a Simeone stoji pred ispitom koji će, čini se, pasti. Da bi ga prošao, morat će promijeniti sam sebe.

Jer ako to ne učini, ovaj Atletico ide prema stranputici. Imaju najmanje bodova u prvenstvu otkad ih je preuzeo Argentinac, a u napadu ne mogu napraviti ništa. Nekoć su nedostatak napadačke inspiracije kompenzirali prekidima i oportunizmom. Danas to više nije moguće.

Simeone će morati promijeniti ili sebe ili klub

Selidba na novi stadion kao da je neka kletva. Takva se pokazala za Arsenea Wengera i Arsenal, slično bi mogao svjedočiti i Pochettino, a sada isti put slijedi i Simeone.

Atletico je uvijek nedostatak novca uspijevao kompenzirati dobrim trgovanjem i taktikom. Međutim, to dugoročno nije održivo. Selidbom na novi stadion, Atletico se trebao približiti Realu i Barceloni. Financijski, u tome su i uspjeli. Na terenu, čini se, tome su svakom sezonom sve dalje.

Sada su momčad bez identiteta te s trenerom koji je odlučan sve činiti po starom. Koliko će dugo to moći, uprava će odlučiti, ali ako je vjerovati španjolskim medijima, to neće biti još dugo. Simeone će vrlo lako i vrlo brzo pronaći novi posao, ali ostat će dojam da je pao na istom ispitu na kojem su pali svi moderni treneri osim Alexa Fergusona.

Na ispitu fleksibilnosti vlastite osobnosti iliti na ispitu ega. Jer ako ne možeš promijeniti sebe, ne preostaje ti ništa drugo nego da promijeniš klub.