Screenshot: bild.de

NA popisu 51 igrača za kojeg bi suigrači, uprava i prije svih navijači njemačkih klubova željeli da nikad nisu kao skupa "pojačanja" došli u njihove klubove, našla su se i dva Hrvata.

Visoko deveto mjesto u Bildovom izboru zauzima nekadašnji golman, a danas trener golmana Mladen Pralija (prošli mjesec privremeno trenirao golmane hrvatske reprezentacije) koji je 1987. godine iz Hajduka prešao u HSV za 250 tisuća maraka kao zamjena za legendarnog Ulija Steina nakon što je ovaj iz čista mira puknuo na utakmici superkupa protiv Bayerna, kada je suparničkog igrača udario šakom, a HSV ga suspendirao. Novi trener Joško Skoblar, koji je u klub došao nakon što je s Bilima osvojio Kup Jugoslavije, zato je odlučio iz Splita povući dotadašnjeg golmana Hajduka.

"Debitirao je porazom 6:0 protiv Bayerna, a Njemačka mu se smijala. U 14 utakmica primio je 35 golova", pojašnjava tiražni dnevnik. Međutim, Bild ne navodi kako je još prije njega iz kluba otjeran Joško Skoblar, koji je također upao u prevelike cipele prethodnika - austrijske legende Ernsta Happela, koji je u šest godina u Hamburgu osvojio dvije titule prvaka i Kup europskih prvaka.

Pralija se od hamburške sramote sakrio u Zenici, Skoblar u Dinamu

Pralijin dolazak u HSV označava se, naravno, Skoblarovom pogreškom, a od šest primljenih golova u premijernom nastupu protiv Bayerna, četiri su Pralijina. Skoblarov nasljednik na HSV-ovoj klupi (smijenjen je nakon 15. kola), Willi Reimann, odrekao se Pralije a da mu nije dao nijednu priliku na treningu.

"Dovoljno sam ga gledao na televiziji. Nemam pojma kako je dospio do Bundeslige", pojasnio je svoju odluku Reimann, a Pralija je do danas, 23 godine poslije, u Hamburgu ostao pojam za golmana kiksera, o čemu svjedoče nebrojene neslužbene navijačke stranice na kojima se uz egidu "ne ponovilo se" opisuju njegovi nevjerojatni kiksevi.

Na istim mjestima našli smo i Pralijine isprike kako je njegovim očajnim intervencijama kumovalo potpuno nepoznavanje njemačkog jezika, a na hladnom njemačkom sjeveru bio je i bez obitelji, što Dalmatincu definitivno nije pomoglo. Utočište je pronašao u zeničkom Čeliku, dok je Skoblar sljedeće sezone vodio zagrebački Dinamo.

Vlado Kasalo se više družio sa Zlatkom Bagarićem nego sa suigračima

"Jutrom krenusmo na počinak, u Mainz kod Bože Šukera...", pjeva Siniša Vuco u svojoj "Kaiser strasse", opisujući dan poslije derneka po glasovitoj frankfurtskoj ulici s prostitutkama. U istoimenom gradiću i tadašnjem drugoligašu je karijeru okončao Vlado Kasalo nakon neslavne epizode u Nürnbergu i upravo tamo se zbližio sa Zlatkom Bagarićem, koji će dolaskom u Hrvatsku postati gospodar zagrebačkog podzemlja. Treće ime koje nedostaje je ono prezimenjaka gostioničara iz pjesme, imena Davor, također velikog prijatelja danas pokojnog Bagarića.

Upravo je Kasalo bio jedan od utega koji je prevagnuo da Davor Šuker prijeđe u Dinamo, ali za ovu priču je bitnije kako je prema insinuacijama njemačkih medija upravo Kasalova povezanost s kockom (a Bagarić je bio poznati kockar) kumovala njegovoj propasti u njemačkom elitnom nogometu.

Zbog nje je nekadašnji branič Osijeka i Dinama zaslužio 41. mjesto na Bildovoj listi, jer je 1989. prešao u Nürnberg za tada ogromnih milijun njemačkih maraka: "U dvije sezone odigrao je samo 22 susreta. Bio je pod sumnjom za namještanje utakmice", obrazlaže Bild uvrštavanje na listu, ali gornji pasus je jedino što Bild dodatno piše o Kasalu. Dodajmo kako je osumnjičen zbog toga što je u dvije uzastopne utakmice proljetnog dijela Bundeslige 90./91. zabio dva autogola kako bi navodno otplatio svoje kockarske dugove, iako te optužbe nikada nisu dokazane.