Zbogom, Warriorsi
GENERACIJA košarkaških fanova koja se zaljubila u ovaj sport i NBA ligu zahvaljujući Stephenu Curryju i Golden State Warriorsima sinoć je dočekala kraj dinastije koja je u proteklih devet godina osvojila čak četiri naslova prvaka i igrala još dva finala.
Iako su Warriorsi imali kriznih godina u tom razdoblju, posebno onu pandemijsku, nakon odlaska Kevina Duranta, koju je Klay Thompson propustio zbog ozljede, a u kojoj je Curry odigrao samo pet utakmica, u kompletnom sastavu nikad nisu izgledali tako nemoćno i dotrajalo kao u sinoćnjem porazu od Sacramento Kingsa 118:94 kojim su okončali sezonu.
Većim dijelom sezone izgledali su loše i počeo se nazirati kraj njihove najuspješnije ere u povijesti, ali svima su zamazali oči pobjedničkom serijom na kraju sezone kada su, uslijed nekoliko promjena u startnoj petorci i rotaciji, proigrali i dobili 10 od posljednjih 12 utakmica.
Djelovalo je da su pronašli pravu formu i da su, unatoč tek desetome mjestu na Zapadu, spremni proći izazove play-ina, a onda na temelju iskustva i karizme baciti rukavicu mladoj momčadi Oklahoma City Thundera, koja sve više djeluje kao potencijalni nasljednik Warriorsa u smislu sljedeće NBA dinastije.
Nedraftirani 24-godišnjak ugušio Curryja
Ali, sve se rasplinulo u posljednje 24 minute okršaja u Sacramentu, protiv momčadi koju su lani izbacili u spektakularnoj seriji prvoga kruga tek nakon majstorice u kojoj je Curry zabio okruglih 50 poena. Svi koji su očekivali sličnu izvedbu od najboljeg svjetskog šutera morali su se suočiti s činjenicom da je i on samo smrtnik koji ima svoje granice.
Kingsi su mu ovaj put maksimalno skučili te granice, a Keon Ellis, nedraftirani 24-godišnjak u svojoj drugoj NBA sezoni, postavio je zlatni standard kako igrati obranu na najomiljenijem košarkašu današnjice.
Čovjek koji je tek prije dva mjeseca dobio pravi NBA ugovor i kojem su tek ozljede Kevina Huertera i Malika Monka otvorile mjesto u petorci i veću ulogu, nije mu dao prostora da diše, a kamoli šutira. Iako je Curry bio prvi strijelac Warriorsa s 22 poena uz efikasnih 8/16 iz igre, ispucao je samo sedam trica i imao čak šest izgubljenih lopti, a oboje je direktna posljedica Ellisove agresivnosti i upornosti da ga posvuda progoni.
Prespori Thompson i uškopljeni Green
Neke starije inačice Warriorsa našle bi rješenje za takvu neugodnost, ali za ovu je to bio nenadoknadiv gubitak. Neki stari Klay Thompson trčao bi po cijelom terenu u potrazi za djelićem prostora s kojeg će šutnuti tricu nakon savršeno pravovremenog dodavanja. Neki stari Draymond Green nekom bi provokacijom ili proslavom napunio momčad energijom te pronalazio dvojicu najboljih šutera u povijesti savršenim asistencijama.
Ovaj Klay Thompson promašio je svih 10 šuteva iz igre i ostao bez ijednog poena, konstantno izgledajući barem korak presporo i u napadu i u obrani. Ovaj Draymond Green, svjestan da bi mu iduća nepodopština mogla značiti doživotnu suspenziju, djelovao je ukroćeno i uškopljeno. Baš kao i cijela momčad iz San Francisca.
Nakon što su nanizali pet finala u drugoj polovici 2010-ih, Warriorsi su u sljedećih pet godina već treći put propustili doigravanje, pa iako su u jednoj od preostale dvije ponovno osvojili prsten, ova sezona pokazala je da je vrijeme da ih se prestane smatrati dinastijom. Već nakon mjesec dana sezone upozoravali smo na ovakav rasplet, a nakon njenog preranog završetka franšiza se sada zaista mora suočiti sa svim tim neugodnim pitanjima.
Nasljednici koji to nisu
Curry je prošlog mjeseca napunio 36 godina, a Thompson i Green nešto ranije 34. Četvrto najzvučnije ime im je Chris Paul, koji će uskoro napuniti 39. To je već dovoljno za jasan zaključak da su Warriorsi kakve poznajemo došli do kraja puta.
Andrew Wiggins (29), kojem su nakon fantastičnih igra u finalu 2022. dali visoki ugovor koji istječe tek za tri godine, odigrao je daleko najgoru sezonu karijere. Gary Payton II i Kevon Looney kvalitetni su igrači, ali epizodisti, baš kao i Dario Šarić, koji je u završnici sezone potpuno ispao iz rotacije, ali o njemu ćemo kasnije.
Jonathan Kuminga u svojoj je trećoj sezoni konačno počeo u kontinuitetu pokazivati potencijal, ali i da bi taj potencijal mogao imati limite, baš kao u manjoj mjeri Moses Moody. Novaci Brandin Podziemski i Trayce Jackson-Davis vrlo su ugodno iznenađenje, ali obojica djeluju više kao budući vrhunski igrači uloga nego istinske zvijezde koje će nositi igru Ratnika kad ova generacija ode sa scene.
Ljeto teških odluka
A to bi se moralo dogoditi već ovog ljeta. Koliko god bi bilo romantično zadržati trojku legendi zajedno do kraja njihovih karijera, profesionalni sport presurov je za takav rasplet, a nova financijska pravila koja se aktiviraju ovog ljeta čine ga, ako ne nemogućim, onda svakako izuzetno nerazboritim.
Već ove sezone Warriorsi su plaćali 205.6 milijuna dolara na ugovore igrača, što je 40 milijuna iznad granice poreza za luksuz, a to ugrubo znači da su na igrače zapravo potrošili oko 380 milijuna. S novim financijskim ograničenjima i uvođenjem druge granice poreza na luksuz, izdaci će im se približiti pola milijarde dolara, a mogućnost dovođenja novih igrača postat će gotovo nikakva.
Pod uvjetom da zadrže Klaya Thompsona i Chrisa Paula, kojima istječu ugovori. Na njihovu sreću, Paulovih 30 milijuna nije garantirano i mogu ih skinuti s grbače jednostavnim raskidom ugovora s legendarnim razigravačem, koji je ionako došao silom prilika, jer su se jedino tako mogli riješiti katastrofalnog ugovora koji su godinu ranije dali Jordanu Pooleu.
S Klayom je situacija drukčija jer su u igri i emocije. Thompson ove sezone zarađuje 43.2 milijuna dolara, a prema svim dosadašnjim informacijama očekuje da mu i novi bude u rangu od 40-ak milijuna, dok su mu Warriorsi bili voljni maksimalno ponuditi 48 za dvije godine, što je puno više u skladu s njegovom pravom vrijednosti, iako i dalje vjerojatno previše. Zato je moguće da je drugi dio Splash Brothersa sinoć odigrao posljednju utakmicu za jedinu franšizu za koju je ikad nastupao.
Kad bi zadržali obojicu, ostali bi iznad druge granice poreza na luksuz, ne bi mogli dovoditi nove igrače za plaću veću od veteranskog minimuma, za kakvu su lani doveli Šarića, ne bi mogli razmjenjivati igrače u paketima, nego samo jednog po jednog, i u razmjenama ne bi mogli uzimati veće ugovore od izlaznih. Ukratko, obvezali bi se na trošenje pola milijarde dolara na momčad bez šampionskog potencijala i jednostavnog puta prema nužnom pomlađivanju.
Kad bi se odrekli Paula, situacija bi bila tek neznatno lakša, ali ako bi se rastali i s Thompsonom, imali bi pravo na "mid-level exception", odnosno dovođenje jednog ili više slobodnih igrača za ukupnu plaću od pet ili 13 milijuna dolara, ovisno o tome gdje su u odnosu na granicu poreza na luksuz.
Nadalje, ako bi zaista nastavili bez Klaya, bilo bi sasvim logično razmotriti mogućnost razmjene Draymonda Greena, s kojim su lani produljili na četiri godine za 100 milijuna dolara. Unatoč svim njegovim manama i ispadima koji nose rizik od iznenadne mirovine, za njega definitivno postoji interes, bilo od play-off momčadi koje ga vide kao posljednji djelić slagalice, bilo od mladih klubova koji bi željeli da uspostavi momčadsku kulturu ili uvede red u svlačionici.
A ako više nema ni Greena, koliko ima smisla zadržavati Stepha?
Koliko god bi blasfemično bilo čak i zamišljati Curryja u bilo kojem drugom dresu, nemaju sve legende privilegij da u istom klubu provedu cijelu karijeru, poput Kobea Bryanta, Dirka Nowitzkog, Tima Duncana ili zvijezda iz ranijih era. Sjetimo se Olajuwona u Torontu, Ewinga u Seattleu i Orlandu, Wadea u Chicagu i Clevelandu, a današnji superstarovi kao da se natječu tko će promijeniti više klubova i igrati s više drugih zvijezda.
Bi li imalo smisla razmijeniti Curryja u neku od nadolazećih momčadi s golemim kapitalom u mladim igračima i budućim pickovima na draftu? Bi li, recimo, New Orleans Pelicansi s njim postali izgledni kandidati za naslov? Ili Minnesota, koja ga je dvaput preskočila na draftu 2009. i izabrala čak dva druga razigravača? A San Antonio? Kako bi izgledao u tandemu s Victorom Wembanyamom?
Ipak, trejd Curryja vjerojatno će ostati u sferi maštarija drugih klubova, ali odlazak Greena i pogotovo Thompsona puno je realniji. Warriorsi će se zasigurno pokušati riješiti i ugovora Andrewa Wigginsa, kojem su dužni isplatiti 84 milijuna za sljedeće tri godine. Produljenje ugovora s prvim pickom 2014. pokazalo se pogreškom, iako ne poput one s Jordanom Pooleom.
On je trebao biti dugoročni Curryjev nasljednik, ali i ove sezone u Washingtonu potvrdio se kao jedna od najvećih prevara u novijoj NBA povijesti. Njemu i Wigginsu bogata produljenja bila su nagrada za titulu iz 2022. godine, ali ujedno su Warriorsima zatvorila vrata da taj uspjeh ponove s ovom generacijom.
Odlazak Šarića
Uz Thompsona i Paula, jedini iskusni igrač prema kojem Golden State nema nikakvih obaveza iduće sezone je Dario Šarić. On je prošlog ljeta došao za veteranski minimalac od 2.7 milijuna dolara s namjerom da si u Warriorsima oživi karijeru, a to je dobrim dijelom sezone vrlo uspješno činio.
Zapravo, prvih nekoliko mjeseci američki su ga analitičari proglašavali najboljim igračem u cijeloj ligi dovedenim za minimalac. Tada je imao prosjeke veće od 10 poena i šest skokova, u rangu sa sezonom u Phoenixu prije ozljede, ali kako je sezona odmicala, padala mu je minutaža, a u završnici potpuno nestala.
Završio je s prosjekom od 8.0 poena i 4.4 skoka za 17 minuta igre, uz vrlo solidnih 37.6% šuta za tricu i 46.6% iz igre. Gledajući naprednu statistiku, u rubrici BPM (Box Plus Minus), koja daje predodžbu o tome kako igrač utječe na koji segment igre, doslovno je jedini igrač Warriorsa koji je imao pozitivan učinak i u napadu (0.6) i obrani (0.4) te je s ukupnih 1.0 bio četvrti u cijeloj momčadi.
Njegov je peh to što je, uz Curryja i Greena, treći igrač ispred njega bio rookie Jackson-Davis, koji mu je bio direktna pozicijska konkurencija. Od mladića izabranog kao 57. na draftu nije se puno očekivalo, ali pokazao se kao jedna od najsvjetlijih točki Ratnika u ovoj razočaravajućoj sezoni.
Kad se tu doda uzlet Jonathana Kuminge, koji se čak javno žalio zbog male minutaže, Šarić je ispao direktna, ali i najlogičnija žrtva rotacije Stevea Kerra, jer puno je smislenije ulagati u budućnost nego u 30-godišnjaka kojem ugovor istječe na kraju sezone. A bi li Warriorsi s njim u rotaciji danas i dalje bili živi u ovoj sezoni, ostat će vječno neodgovoreno pitanje.
Za njega, jasno je, u Warriorsima nema budućnosti. Ne zato što nije bio dobar, nego jer se ispostavilo da dva mlada igrača koja mu konkuriraju za poziciju imaju što pokazati. Ovo će ljeto pokazati ima li budućnosti u nekom od preostalih 29 klubova.
Iako je u prvom dijelu sezone igrao daleko bolje nego što bi sugerirao njegov minimalni ugovor, pitanje je koliko mu je neigranje u završnici sezone naštetilo i koliko će drugi klubovi uzeti u obzir okolnosti koje su do toga dovele. Šarić će svakako imati ponuda u rangu ovogodišnje, lako moguće i nešto veće, ali teško će netko za njega iskrcati 10 milijuna po sezoni.
Kao što je dugo pokazivao u Warriorsima, još može biti vrlo kvalitetan i pouzdan rotacijski igrač, iako se čini da mu je u današnjoj NBA košarci uloga svedena na pričuvnu "small-ball" peticu. Ako bi se vratio u Europu, sasvim sigurno bi u mnogim euroligašima bio jedan od najboljih igrača, a vjerojatno bi mogao i dobiti novac ne puno manji od NBA minimalca, budući da tamo gotovo pola ugovora ode na porez, što u Europi nije slučaj.
Tako da će se sve svesti na to što Šarić želi. NBA liga nudi više novca, ali manje minuta, više utakmica, ali manje kompetitivnosti i stresa od poraza. Nudi i druge privilegije, poput putovanja charterima i noćenja bez cimera, a nudi i priliku da s obitelji živi u Americi i tamo odgaja djecu, ako mu je to važno.
Hrvatski fanovi košarke sigurno bi preferirali da se vrati, da bude dostupan reprezentaciji za vrijeme sezone i da ga mogu gledati u večernjim umjesto noćnim terminima. Ali NBA je prestiž kojeg se rijetki žele odreći ako ne moraju. A on još ne mora.