ZINEDINE ZIDANE kao trener odveo je Real do tri uzastopna naslova u Ligi prvaka, ali kao igrač osvojio ju je samo jednom.

Bilo je to na današnji dan prije 19 godina, u finalu protiv Bayera iz Leverkusena, koje je upravo on odlučio golom za konačnih 2:1 u posljednjoj minuti prvog poluvremena.

ONIM golom.

Ta volejčina s ruba šesnaesterca do danas je ostala jedan od najljepših, ako ne i najljepši gol u povijesti ovog natjecanja. Možda je poneki bio ljepši, ali niti jedan nije objedinio takvu atraktivnost i važnost.

Real je na putu do finala u nokaut-fazi izbacio Bayern i Barcelonu i činilo se da je u finalu dobio neravnopravnog protivnika, ali njemački je sastav igrao svoju najbolju sezonu u povijesti, koju je ipak završio bez trofeja. Bio je drugi u Bundesligi te je izgubio u finalima njemačkog kupa i Lige prvaka, što se naslonilo na druga mjesta u prvenstvu 1997., 1999. i 2000., zbog čega je klub dobio posprdni nadimak Bayer Neverkusen.

Apotekari su se dobro držali u finalu, a na rani Raulov gol iz osme minute odgovorili su preko Lucija samo pet minuta kasnije. A onda, u samoj završnici prvog poluvremena, Roberto Carlos sjurio se po lijevoj strani u lovu za Solarijevom loptom, ali s braničem na leđima nije ju mogao ubaciti kako je želio, nego je poslao visoku svijeću koja je padala na rub kaznenog prostora.

No ta je lopta zatekla cijelu Bayerovu obranu - uključujući hrvatskog reprezentativca Borisa Živkovića - koja se postavila očekujući ubačaj u peterac. Samo ju je Zidane ispratio pogledom i u savršenom trenutku potegnuo još savršeniji volej koji je odsjeo u gornjem kutu mreže Hans-Jörga Butta.

Bio je to trenutak čiste nogometne poezije, umjetničko djelo o kojem se i danas priča. Neki bi možda i zaboravili da je mali klub iz Leverkusena te godine igrao finale Lige prvaka, ali teško će iz sjećanja ispasti da je baš on bio na pogrešnoj strani ONOG Zidaneovog gola.