U PORTUGALU je najveći klub, vjeruje se da širom svijeta ima 14 milijuna navijača, redovno prodaje igrače i od toga pakleno zarađuje, ali njenu povijest obilježila su tri čovjeka, od kojih joj je samo jedan ostao vjeran do smrti. Benfica je klub koji odiše romantikom, toliko je zanimljiva da su je pitali i koliko košta njen - orao.

Ako biste tražili vrijeme i mjesto koje najpreciznije obilježava povijest Benfice, to bi bilo nekoliko mjeseci prije nego što je Benfica posljednjeg svibanjskog dana 1961. godine osvojila svoj prvi trofej prvaka Europe. 

Ideš u Afriku? Pronađi mi igrača

Mađar Bela Guttman, čuveni trenerski nomad koji je u Benficu stigao iz Porta 1959. godine, otišao je kod brice urediti proćelavu glavu kako bi krenuo u nove pustolovine. Ondje je naletio na Joséa Carlosa Bauera, nekadašnjeg igrača Sao Paula i reprezentativca Brazila, koji je tada trenirao brazilsku Ferroviáriju s kojom se spremao na afričku turneju.

Guttmanu je odmah sinula ideja pa je Baueru poručio da baci oko na talentirane igrače portugalskih korijena. A takvih po Africi ima. Bauer je pronašao jednog. Zvao se Eusébio da Silva Ferreira i imao je samo 18 godina.

Mađarski trener bio je brži od Sportinga iz Lisabona, koji je bio ljutit što će Benfica pokupiti takvog dragulja. Bio je ljutit zato što je Eusebio u Mozambiku, gdje ga je Bauer pronašao, igrao za Sporting de Lourenço Marques, klub s kojim je Sporting iz Lisabona imao suradnju. Guttman je učinio sve da ne dođe do promjene, čak je Eusebija okružio tjelohraniteljima na nekoliko dana. A onda ga je vidio na terenu i već na prvom treningu šapnuo je svom pomoćniku:"Dijete je zlato!"

U toj sezoni 1960./61. Guttman je s Benficom osvojio Europski kup, preteču Lige prvaka, a Eusebio nije mogao nastupati jer je kasno stigao u klub. Ostat će upamćeno da je Benfica po završetku te sezone nastupila na međunarodnom natjecanju prijateljskoga karaktera u Parizu i da je igrala protiv Santosa za koji je igrao legendarni Pele. Na poluvremenu su Brazilci vodili 4:0, a onda je Guttman na teren poslao Eusebija koji postiže tri gola. "Svi su bili s 20-25 metara udaljenosti", prepričavao je kasnije Guttman. L'Equipe je nakon tog meča zanemario ukupni rezultat, a naslov je glasio "Eusebio 3 Pele 2". Bila je to potvrda da je Benfica dobila Kralja, što će Eusebiju i postati nadimak.

Dvije izdaje i jedna beskrajna ljubav

Na krilima Eusebija Guttman je u idućoj sezoni obranio naslov prvaka Portugala i Europe svladavši Real Madrid u finalu 5:3. Eusebio je postigao dva gola.

Umjesto da Guttman i Eusebio zajedno nastave vladati Europom, došlo je do razlaza. Guttman je od kluba tražio povišicu koju nije dobio. Ostala je priča da je tada prokleo klub kazavši da "u narednih 100 godina neće biti prvaci Europe". Ta kletva prati Benficu i danas. Ne samo da nije postala europski prvak nego nije osvojila ni UEFA kup/Europa ligu. Izgubila je pet finala u Europskom kupu i tri u UEFA kupu/Europa ligi.

Eusebio je, za razliku od Guttmana, ostao vjeran svom klubu kojem je do napuštanja 1975. godine, kada se zaputio ka Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama, podario 28 trofeja. Ostao je Kralj, najveća legenda u povijesti kluba, ona koja je dobila svoju brončanu statuu pokraj stadiona La Luz.

Drugu izdaju od čovjeka koji je s klubom "lajao na zvijezde" i donosio trofeje Benfica je doživjela na proljeće 2015. godine kada ju je napustio trener Jorge Jesus, koji je potom prešao u redove okorjelog rivala Sportinga iz Lisabona. Slično kao i kod Guttmana, ostala je priča da je presudio novac. Benfica je morala rezati budžet, a Sporting je mogao dati mnogo. Razlika na godišnjem nivou navodno je iznosila dva milijuna eura. Jesus je više volio Sportingovih šest nego Benficina četiri milijuna. Uspomene je nekako "uspavao".

A uspomena je bilo mnogo. U Benficu je stigao 2009. godine kada je Benfica imala samo jednu titulu prvaka Portugala u 25 godina. Jesus je tijekom šest godina u Benfici osvojio tri titule prvaka države i šest titula u nacionalnim kupovima. Klubu je donio mnogo radosti, toliko zajedničke sreće, ali bilo je i tuge.

Mjesto gdje nastaju talenti

Ostat će nezaboravna, kao bolna rana koja se budi na svaku promjenu vremena, sezona 2012./13. kad je Benfica u samo nekoliko dana izgubila utrku u prvenstvu, finale Europa lige i finale nacionalnog kupa. Ostat će nezaboravan prizor kada Kelvin u sudačkoj nadoknadi zabija za Portovih 2:1 - bio je to gol za titulu i veliku Benficinu tugu - nakon čega Jesus sklapa oči i pada na koljena. Bol ga je čekala tijekom cijelog tog svibnja, kasnije su ga u spomenutim finalima rušili Chelsea - onaj Ivanovićev gol također u sutonu susreta - i Vitoria Guimares. Jesus je s Benficom godinu dana kasnije izgubio još jedno finale, ono Europa lige od Seville, i to nakon penala. 

Sve su to velike uspomene koje su zabodene poput strijele u srce kad je Jesus Benficu zamijenio Sportingom, a stadion Svjetlosti, čuvenu Katedralu kako tepaju La Luzu, stadionom Jose Alvelade.

Bila je to još jedna izdaja za Benficu od čovjeka kojeg će pamtiti kao onog koji ju je vratio na vrh portugalskog nogometa, gdje je Benfica i sada - prva je na ljestvici portugalskog prvenstva.

Istina, da ne ostane samo na novcu, Jesus je imao i neke druge poveznice sa Sportingom. Ondje je počeo seniorsku karijeru i igrao za omladinski pogon. U to vrijeme govorilo se da Jesus odlazi zbog tada teško bolesnog oca Virgolina, koji je igrao za Sporting 1940-ih... Kako god bilo, Benfici je okrenuo leđa, ali nije se proslavio jer sa Sportingom nije uspio osvojiti ligu ni napraviti pomak u Europi. Ostao je ondje do svibnja prošle godine, a kraj će pamtiti po incidentu 50-ak Sportingovih navijača koji su napali njega, članove stručnog štaba i igrače.

Osim po Guttmanu, Eusebiju i Jesusu, Benfica je poznata i po mnogim drugim stvarima, a posebno se veže uz sjajan skauting i proizvodnju vrhunskih talenata.

Tijekom zadnje četiri godine Benfica je na transferima zaradila više od 250 milijuna eura; u tom periodu prodala je Andrea Gomesa, Bernarda Silvu, Joaoa Cancela, Renata Sanchesa, Nelsona Semeda, Edersona, Victora Lindelofa, Goncala Guedesa... Impresivno.

Tajna je u toliko detalja, kao i u fenomenalnim uvjetima. U Benfici ne kažu da treniraju igrače, nego da ih educiraju. To pravi veliku razliku.

"Pogledaj Edersona u Manchester Cityju. Kada je došao ovdje, bio je samo dečko iz favele, previše strašljiv da napusti šesnaesterac. Sada preuzima veći rizik nego bilo koji drugi golman Premiershipa. Bernardo Silva je također vrhunski. Nakon što smo ga prodali Monacu, samo nekoliko tjedana kasnije govorio je francuski na televiziji, on je primjer. Ovaj klub dečkima nudi vještine da rastu", govorio je za The Guardian Luís Nascimento, trener Benficinih pionira.

Orao i La Luz, a do tada - pakao Maksimira

Od svih stvari koje itekako pomažu u razvoju mladih igrača u Benfici, možda je najbolji pokazatelj koliko je njena akademija razvijena to što posjeduje "360S simulator", taj nogometni "laboratorij" u kojem igrači razvijaju pas igru, reakcije, snalaženje u prostoru... Nešto slično onom koji posjeduju i u Borussiji Dortmund - "Footbonaut".

Moto Benficine akademije je "razvij pobjedu", a njeni igrači nakon izlaska iz omladinskog pogona uglavnom idu u B momčad koja se natječe u drugom razredu portugalskog nogometa. Benfica od svoje U-13 momčadi pa prema starijim kategorijama koristi sustav 4-3-3, a njeni omladinci na terenima provode po sedam sati, dok od 90 do 120 minuta provode radeći na psihološkom aspektu, analizama, praćenju ishrane, trenirajući u "360S simulatoru"...

Benficu krasi i razlikuje od svih drugih klubova i klupski ritual uveden od 2003. godine kada je predstavljen renovirani stadion La Luz. Radi se o tome da prije svake domaće utakmice simbol kluba orao leti oko stadiona i tako najavljuje novu borbu. Taj je ritual od Benfice preuzeo Lazio, kao i Ludogorets. Čak se pojavila priča da je AEK želio posuditi Benficinog orla i njenog učitelja, što je Benfica odbila. 

Let orla na prelijepom La Luzu gledat ćemo i prije uzvrata Dinama i Benfice idućeg tjedna. No prije toga, sa svojih rekordnih 36 naslova prvaka Portugala i dvije titule prvaka Europe te oko 40 drugih trofeja, s takvom poviješću, takvim omladinskim pogonom, Benfica će od 18:55 sati izaći pred pakao rasprodanog Maksimira i ukrstiti koplja s klubom koji je 49 godina čekao europsko proljeće. Dinamo živi za ovakvu utakmicu, Benfica ih ima mnogo. I zato joj neće biti lako.