Foto: Wikimedia

PRVI svjetski rat, čija će se stogodišnjica početka obilježavati ovog ljeta, ponajprije je bio europski sukob dotad nezabilježenih razmjera i broja žrtava o čijem se ishodu presudilo na zapadnom bojištu u Francuskoj i u Belgiji gdje su se odigrale najkrvavije bitke.

Sukob je rezultirao i milijunima mrtvih na drugim europskim bojištima: u Rusiji, na Balkanu i u Italiji. Zbog rasprostranjenih carstava brzo se proširio na sve kontinente: britanski dominioni su brzo mobilizirani, u kolonijalnoj Africi su se vodile borbe, kao i u Aziji, gdje je Japan već u kolovozu 1914. zauzeo njemačke posjede.

Ulazak Sjedinjenih Država u rat, kasan ali presudan, potaknuo je ulazak i više zemalja Latinske Amerike u sukob. Bliski istok, četverogodišnje poprište brojnih krvavih okršaja, u cijelosti će promijeniti politički izgled zbog rata.

No, zapadno bojište će tijekom gotovo čitavog rata biti ključno za njegov ishod. Ondje je, na crti bojišta koja se na više od 700 km protezala od Sjevernog mora do Švicarske, bio koncentriran najveći broj vojnika i tamo su se zbile najveće, legendarne bitke uz strašan broj žrtava.

Početak neprijateljstava je bio gromoglasan. U kolovozu 1914. Francuzi uzalud pokušavaju u Lorraini probiti središte njemačkih snaga dok njemačka vojska uspješno prolazi kroz Belgiju, potiskuje francusku vojsku i juriša na Pariz iz kojeg su pobjegli stanovnici i vlada koja se početkom rujna sklonila u Bordeaux. Zemlja odmah krvari: 27.000 francuskih vojnika pogiba u subotu 22. kolovoza, što je najveći broj žrtava u jednome danu u čitavoj povijesti francuske vojske.

U rujnu, u bitki na Marni, general Joseph Joffre u silovitom frontalnom udaru koji je pokosio pola milijuna ljudi, ipak zaustavlja postrojbe njemačkog zapovjednika Helmuta von Moltkea i potiskuje ih prema sjeveru: bez te bitke koja se u francuskom kolektivnom sjećanju povezuje sa zaplijenjenim pariškim taksijima kojima su se pojačanja vozila na bojište, rat se mogao završiti njemačkom pobjedom za samo nekoliko tjedana.

Zastrašujući brojevi

Zbog nepostojanja pouzdanih izvora u vrijeme sukoba, brojčane podatke o Prvom svjetskom ratu nerijetko je teško točno utvrditi pa se mogu znatno razlikovati ovisno o povjesničaru koji ih obrađuje. Agencija France Presse se odlučila za podatke koji su danas općenito prihvaćeni ili navodi raspon kada su razlike prevelike. No oni su općenito zastrašujući i izražavaju se u milijunima, svjedočeći o žestini prvog "totalnog rata" na kontinentu.

Više od 70 zemalja zahvaćeno ratom

Podatak je donekle zastario budući da većina tih zemalja nije bila neovisna nego su bile dio šest carstava ili kolonijalnih sila - Velike Britanije, Francuske, Rusije, Njemačke, Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva - koje su bile u središtu sukoba. Zapravo, u ljeto 1914. zaratilo je tek desetak neovisnih država, a ostale će postupno ulaziti u sukob poput Italije 1915. i Sjedinjenih Država 1917. No one obuhvaćaju više od 800 milijuna stanovnika, polovicu tadašnjeg svjetskog stanovništva. Tek će dvadesetak zemalja uspjeti ostati neutralne tijekom čitavog sukoba, uglavnom u Latinskoj Americi i na sjeveru Europe.

70 milijuna vojnika

Na početku rata 1914. zaraćene strane mobilizirale su dvadesetak milijuna ljudi, ali će taj broj sustavno rasti kako se sukob bude širio u prostoru i vremenski. Gotovo polovica mobiliziranih će poginuti ili biti ranjena u ratu.

Više od osam i pol milijuna muškaraca bit će mobilizirano u Francuskoj i njezinim kolonijama, 13 milijuna u Njemačkoj, 11 milijuna u tadašnjem Britanskom carstvu, devet milijuna u Austro-Ugarskoj, 18 milijuna u Rusiji, šest milijuna u Italiji i četiri milijuna u SAD-u.

10 milijuna mrtvih, 20 milijuna ranjenih vojnika

Francuska ima 1,4 milijuna mrtvih i 4,2 milijuna ranjenih, Njemačka 2 milijuna mrtvih i 4,2 milijuna ranjenih, Austro-Ugarska 1,4 milijuna mrtvih i 3,6 milijuna ranjenih, Rusija 2 milijuna mrtvih i 5 milijuna ranjenih, Velika Britanija i njezino carstvo 960.000 mrtvih i dva milijuna ranjenih, Italija 600.000 mrtvih i milijun ranjenih te Osmansko Carstvo 800.000 mrtvih. Malena srpska vojska je podnijela razmjerno najteži gubitak: 130.000 mrtvih i 135.000 ranjenih, ili tri četvrtine svog ljudstva.

Legendarne bitke kod Verduna i na Sommi 1916. imat će 770.000, odnosno 1.200.000 žrtava - mrtvih, ranjenih i nestalih - na obje strane. No najkrvaviji će biti početak sukoba: 27.000 francuskih vojnika gine 22. kolovoza 1914., koji će ostati zabilježen kao najtragičniji dan u povijesti francuske vojske.

Sedamdeset posto mrtvih i ranjenih žrtve su topničke paljbe, a pet do šest milijuna će ostati invalidi. Bojni plin koji je 1915. prvi put upotrijebljen, odnijet će "tek" 20.000 života, ali će snažno obilježiti sjećanje na rat.

Milijuni poginulih civila

Vojnim gubicima pridodaju se bezbrojne civilne žrtve izravno vezane uz sukob, napose žrtve genocida nad više od milijuna Armenaca u Osmanskom Carstvu. Broj civilnih žrtava izravno i neizravno povezanih sa sukobom veoma je teško procijeniti. Pokretan rat na istoku, progoni, glad i građanski rat u Rusiji te poslijeratni područni sukobi odnijeli su pet do deset milijuna civilnih žrtava, po ocjeni nekih povjesničara. Koncem rata svjetska pandemija gripe, takozvane španjolke, pokosila je još barem 20 milijuna ljudi u Europi.

Tijekom rata bilo je šest milijuna zarobljenika, 10 milijuna izbjeglica, 20 milijuna civila živjelo je pod okupacijskim režimima, a rat je iza sebe ostavio i tri milijuna udovica i šest milijuna siročadi.
Ispaljeno 1,3 mlijarde granata

Samo je francusko topništvo ispalilo 330 milijuna granata, od čega 60 milijuna u bitki za Verdun. Milijun granata ispalilo je britansko topništvo prvog dana bitke na Sommi.

Poslano 10 milijardi pisama i paketa

Procjenjuje se da su toliki broj pošiljaka razmijenili borci na Zapadnom bojištu i njihove obitelji u 52 mjeseca sukoba. Francuski vojnici šalju svojim obiteljima 2 milijuna pisama na dan, a primaju dvostruko više.

Rat koštao 180 milijardi dolara

Procjenjuje se da je toliko na rat potrošilo sedam najvećih zemalja sudionica (Velika Britanija, Francuska, SAD, Rusija, Italija, Njemačka i Austro-Ugarska), od čega su dvije trećine potrošili Saveznici, a trećinu blok Centralne sile. Cijena rata je trostruko i četverostruko premašivala visinu BDP-a europskih zemalja koje su u ratu pretrpjele strašna razaranja.