PROTEKLA je godina bila poprilično burna kad su u pitanju ženska prava. Borilo se za pravo na zaštitu od nasilja u obitelji, za pravo na pobačaj i za prestanak mrcvarenja u bolnicama tijekom kiretaža i poroda.

Nakon što je vlada godinama odbijala ratificirati Istanbulsku konvenciju (koju je Hrvatska potpisala još 2013.), sabor je 13. travnja 2018. napokon izglasao ratifikaciju Istanbulske konvencije koja je 1. listopada 2018. stupila na snagu.

O ovom dokumentu, punog naziva Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, proteklu se godinu svašta moglo čuti i vidjeti. Nebulozne izjave pojedinih političara, višesatne rasprave u saboru, prosvjedi diljem zemlje, skupljanje potpisa za referendum protiv Konvencije, propaganda Katoličke crkve i njima bliskih udruga, s tim se pokušavalo zamagliti pravu svrhu ovog dokumenta o zaštiti žena.

Konvencija donosi najdetaljniji pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji i obvezuje sve države koje su je ratificirale da žrtvama pomognu pri oporavku, osiguraju im pravno i psihološko savjetovanje, da se ubrzaju otvaranja skloništa za žene i djecu te im se omogući financijska pomoć, kao i pomoć pri pronalasku mjesta za stanovanje i zapošljavanje.

Hrvatska 2013. potpisala, a tek 2018. ratificirala IK

U izradi Konvencije, koju je tek prije nekoliko mjeseci ratificirao sabor, sudjelovali su međunarodni stručnjaci, kao i stručnjaci iz Hrvatske.

Rad na Konvenciji započeo je 2008. godine, a prihvaćena je u Istanbulu 2011. Stupila je na snagu 1. kolovoza 2014., nakon što ju je ratificiralo deset država članica Vijeća Europe. Do danas je Konvenciju ratificiralo 28 država članica Vijeća Europe. Hrvatska je Konvenciju potpisala 22. siječnja 2013., a Europska unija 13. lipnja 2017.

Ona se odnosi na niz nasilnih i traumatizirajućih djela, čije su žrtve u velikoj većini žene. Ta djela obuhvaćaju psihičko nasilje, uhođenje, tjelesno nasilje, seksualno nasilje uključujući silovanje, prisilni brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni pobačaj, prisilnu sterilizaciju i seksualno uznemiravanje.

Također, prvi put donosi međunarodnu definiciju nasilja u obitelji. Prema Konvenciji, nasilje u obitelji označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji, kućanstvu, između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom.

Laži o Istanbulskoj

Prije nego što je sabor izglasao ratifikaciju Istanbulske konvencije, pojavile su se brojne laži, a najpoznatija i najčešće ponavljana je ona o "rodnoj ideologiji".

Taj pojam su prije nekoliko godina stvorile Katolička crkva i njoj bliske udruge diljem svijeta - od Meksika do Hrvatske - kako bi ga koristile u kampanjama protiv prava žena i LGBT ljudi, a namjerno je nejasan kako bi se sve i svašta moglo proglašavati "rodnom ideologijom", pa se tako u Hrvatskoj sada ponavlja da sama činjenica spominjanja riječi "rod" u Istanbulskoj konvenciji ukazuje da ona promovira "rodnu ideologiju".

No u službenom očitovanju o tome oglasilo se i Vijeće Europe koje stoji iza Istanbulske konvencije i jasno istaknulo da u tom tekstu nema "rodne ideologije". Iz Vijeća Europe su još dodali da ratifikacija IK ne znači da se u državama koje su je ratificirale mora priznati treći spol ili da ona predviđa uvođenje bračne ravnopravnosti za istospolne parove. Dakle, institucija koja stoji iz IK izrijekom je demantirala neke od uobičajenih tvrdnji protivnika IK u Hrvatskoj.

Lagalo se i o troškovima provedbe IK. Protivnici IK često su ponavljali da će provođenje ove konvencije stajati milijardu kuna godišnje, a taj je podatak iznijela i HDZ-ova europarlamentarka Dubravka Šuica, što naravno, nije točno.

Ministrica obitelji Nada Murganić izjavila je da će za implementaciju odredbi iz IK u 2018. i 2019. godini potrošiti 141 milijun kuna. To je godišnje oko 69 milijuna kuna, od kojih značajan dio odlazi na gradnju skloništa za žene žrtve nasilja, kojih je u Hrvatskoj premalo zbog čega su mnoge žene, žrtve nasilja, na žalost prisiljene biti na listi čekanja za ulazak u skloništa za žene, sve dok se ne isprazni mjesto.

U 2019. Hrvatska dobiva novi Zakon o pobačaju

Još jedna od tema o kojoj se u 2018. puno govorilo, a da se odnosi na žene, donošenje je novog Zakona o pobačaju.

U 2019. u Hrvatskoj bi se trebao izglasati novi Zakon o pobačaju, kakav će on biti, ne zna se, no možemo samo pretpostaviti da će biti rigorozniji jer se u sve uplela i Crkva, za koju je sam ministar zdravstva Milan Kujundžić rekao da sudjeluje u donošenju ovog zakona, kao i "sve zainteresirane strane". Osim Crkve, na Zakonu konkretno rade i protivnici pobačaja, među kojima su Ante Ćorušić, ginekolog i šef Rebra te Berislav Mišković, predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo KB-a Sveti Duh. Ta bolnica od 7. travnja 2014. više ne izvodi namjerne prekide trudnoće jer se svi ginekolozi pozivaju na pravo na priziv savjesti.

Iako se pretpostavlja da će Zakon biti rigorozniji, Hrvatska na sreću ipak ne smije zabraniti pravo na pobačaj jer bi takva odluka bila protuustavna.

Naime, Ustavni sud donio je 2. ožujka 2017. godine odluku kojom je obvezao sabor da u roku dvije godine donese novi Zakon o pobačaju, uz zaključak kako pritom nije moguće zabraniti prekid trudnoće.

"Zakonodavno rješenje po kojem je dopušten prekid trudnoće do desetog tjedna nije protuustavno. Ako bi sabor odlučio suprotno, bilo bi to protivno odluci Ustavnog suda", kazao je tada predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić prvo je najavio da će prijedlog novog Zakona o pobačaju biti gotov u veljači 2019., međutim prije mjesec dana je rekao da se to vjerojatno neće dogoditi i da ne može precizirati za koliko će se prolongirati ovaj zakon. Ministar je također u protekloj godini više puta izjavljivao da će u izradu novog zakona o pobačaju biti uključena i Katolička crkva.

Crkva radi na Zakonu

"U izradi zakona o pobačaju sudjelovat će svi zainteresirani, pa i Katolička crkva", rekao je nekoliko puta Kujundžić.

Kujundžić je osnovao povjerenstvo koje radi analizu zakona koji su na snazi u zemljama Europske unije, od onih u kojima je pobačaj zabranjen do država gdje je pobačaj potpuno liberaliziran.

"Da se radi o vrlo osjetljivom zakonu govori i to što je na snazi još uvijek zakon iz 1979. godine. Vlade su se smjenjivale, a da u njega nisu ni taknule. Držim da je odluka Ustavnog suda ispravna te da ga treba prilagoditi vremenu, a ova će vlada preuzeti tu odgovornost", rekao je Kujundžić.

Također je naveo da Ministarstvo zdravstva nije osnovalo Radnu skupinu za izradu Zakona, već je osnovalo Povjerenstvo za evaluaciju zakonskih kriterija i iskustava država Europske unije koji se odnose na pravo prekida trudnoće.

Riječ je o skupini od 10 ljudi, među kojima su i poznati protivnici pobačaja Ante Ćorušić i Berislav Mišković.

Prof. dr. sc. Ante Ćorušić ginekolog je i ravnatelj KBC-a Zagreb, a u vrijeme dok je šef HDZ-a bio Tomislav Karamarko Ćorušić je bio predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo. U medijima se spominjao kao kandidat za ministra zdravstva.

Ćorušić je u javnosti poznat po svojim konzervativnim stavovima što se tiče abortusa. U više navrata se hvalio time da je trećinu žena odgovorio od pobačaja. Ćorušić je izjavio i da se pravo na pobačaj sigurno neće ukidati, ali će se "redizajnirati zakon kako bi bilo bolje i ženama i to nerođenoj djeci". Izjavio je kako smatra da ljudski život započinje spajanjem muške i ženske spolne stanice, a da je pobačaj dogovorena forma nasilnog prekidanja ljudskog života. Također se pohvalio time da je kao ginekolog zbog priziva savjesti prestao obavljati pobačaje. Za pobačaj je rekao da je "najgadljiviji postupak u medicini".

Prof. dr. sc. Berivoj Mišković predstojnik je Klinike za ginekologiju i porodništvo Kliničke bolnice Sveti Duh. Ta bolnica od 7. travnja 2014. više ne izvodi namjerne prekide trudnoće. Dr. Mišković je u listopadu te godine za Index potvrdio ovu informaciju ističući kako je ženama ova zdravstvena usluga ukinuta zbog priziva savjesti svih liječnika Klinike za ginekologiju i porodništvo KB Sveti Duh.

Osim Miškovića, na zakonu radi i njegova kolegica sa Sv. Duha dr. sc. Tanja Turudić. Ona je v. d. Odjela za humanu reprodukciju i endokrinologiju KB-a Sveti Duh.

Neurologinja na zakonu o pobačaju

Na novom zakonu o pobačaju radi i jedna neurologinja. Naime, prof. dr. sc. Zdravka Poljaković, specijalistica neurolog-intenzivist, pročelnica je Zavoda za intenzivnu neurologiju KBC-a Zagreb. Ujedno je i predsjednica Upravnog odbora Hrvatskog neurološkog društva.

Prof. dr. sc. Darko Marčinko je subspecijalist iz biologijske psihijatrije, psihoanalitički i obiteljski psihoterapeut, viši znanstveni suradnik te pročelnik Odjela za personologiju i poremećaje hranjenja u KBC-u Zagreb.

Na ovom zakonu radi još jedna njegova kolegica s Rebra. Naime, prof. dr. sc. Dinka Pavičić-Baldani specijalist je ginekologije i opstetricije u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb. Subspecijalistica je ginekološke endokrinologije, humane reprodukcije i menopauzalne medicine. Voditeljica je Odjela za Medicinski pomognutu oplodnju na Zavodu za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju. Predsjednica je Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju, te članica Nacionalnog povjerenstva za MPO Ministarstva zdravstva.

U rujnu 2017. Hrvatsko društvo za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju, kojemu je na čelu, organiziralo je Međunarodni kongres o humanoj reprodukciji, a jedno je izlaganje na kongresu zgrozilo udrugu roditelja RODA. Oni su na svojem Facebooku objavili fotografiju s izlaganja na temu "revitalizacijskog potencijala Hrvatske", na kojoj je pobrojano fertilno stanovništvo.

"Je li samo nama jezivo ovo prebrojavanje maternica koje će spasiti Hrvatsku", napisala je udruga RODA.

Gostovala na predavanjima udruge U ime obitelji

A na zakonu radi i prof. dr. sc. Anica Čulo Margaletić s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja predaje na katedri Obiteljsko pravo. Članica je Međunarodnog udruženja za obiteljsko pravo, Hrvatske udruge za pravnu zaštitu obitelji te Hrvatskog društva za obiteljsku medijaciju, a gostovala je na predavanjima udruge U ime obitelji.

Dr. Urelija Rodin specijalist je socijalne medicine s organizacijom zdravstvene zaštite te voditeljica Odjela za istraživanje i praćenje zdravstvene zaštite majki i predškolske djece u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

Uz 8 članova iz Zagreba, na zakonu radi i ginekolog iz KBC-a Split prof. dr. sc. Marko Vulić te liječnica iz Osijeka dr. Mirna Erman Vlahović koja je pročelnica Odjela za genitalne tumore u KBC-u Osijek.

Mrcvarenje žena u bolnicama

Pravu buru izazvala je saborska zastupnica Mosta Ivana Ninčević Lesandrić u listopadu 2018. nakon što je u saboru govorila o nevjerojatnim bolovima koje je proživjela u KBC-u Split prilikom kiretaže (uklanjanja ploda). Tada je rekla da nije dobila anesteziju i da je proživjela nezamisliv bol, a nakon toga javile su se stotine drugih žena diljem Hrvatske koje su ispričale slične priče o kiretažama bez anestezije i velikim bolovima tijekom zahvata.

Udruga RODA (Roditelji u akciji) opet je, nakon stravične ispovijesti mostovke, pokrenula akciju "Prekinimo šutnju" u sklopu koje žene otkrivaju svoja neugodna iskustva tijekom kiretaže, porođaja i pobačaja. Ista akcija pokrenuta je i prije četiri godine, kada su priče majki iz hrvatskih bolnica izazvale veliku buru u javnosti.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić potom je poslao inspekcije u bolnice, između ostalog, i da istraže slučaj Mostove saborske zastupnice.

"Udruga Roda prikupila je u okviru akcije 401 pritužbu pacijentica na postupke u zdravstvenim ustanovama koje je uručila Ministarstvu zdravstva. Budući je 400 pritužbi bilo anonimno, a mnoge ne sadrže niti vrijeme događaja niti naziv zdravstvene ustanove, po njima nije mogao biti izvršen ciljani inspekcijski nadzor. Po jednoj potpisanoj pritužbi Ministarstvo zdravstva provelo je postupak po zakonskoj regulativi.

Ministar zdravstva imenovao je Radnu skupinu koja je, unatoč anonimnosti, provela analizu svih pojedinačnih pritužbi. Pritužbe se uglavnom odnose na nezadovoljstvo pacijentica obezboljenjem tijekom provedenih zahvata i postupaka, nedostatkom ili neprimjerenom komunikacijom, te neprofesionalnim postupanjem. 401 pritužba u razdoblju od preko 15 godina (najstarija pritužba datira još iz 1983.g.) predstavlja relativno malen broj, no Ministarstvo zdravstva smatra da je i jedna jedina pritužba previše. Budući da detaljnija analiza kao i pojedinačno postupanje nije bilo moguće zbog anonimnosti pritužbi, zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravstva započela je odmah obavljanje nadzora u sedam kliničkih bolničkih ustanova na području čitave Hrvatske", stajalo je u priopćenju Ministarstva o nalazu inspekcije.

Ministarstvo zaključilo: Manjkava je komunikacija u bolnicama

Dalje navode kako su na temelju preliminarne analize utvrdili da postoje određene razlike u organizaciji anesteziološke službe kao i vrste obezboljenja u prije navedenim postupcima. Radna skupina, navode, smatra da svaka pacijentica ima pravo na primjerenu anesteziju/analgeziju u skladu s medicinskom indikacijom.

"Nastavno na medijski popraćen slučaj pacijentice I.N.L., zdravstvena inspekcija u koordinaciji s predstavnicima struke obavila je nadzor u KBC-u Split. Utvrđeno je kako se u KBC-u Split u hitnoj službi, među ostalim i većina zahvata evakuacije materišta provodi u lokalnoj anesteziji, te se na osnovi stanja pacijentica, tijekom zahvata, u komunikaciji s pacijenticom, primjenjuju i druge dodatne metode, ako lokalna anestezija nije dovela do dostatnog obezboljenja", rekli su u Ministarstvu.

Tijekom operacijskih zahvata, u cilju sprečavanja ozljeda koje mogu nastati nekontroliranim pomacima, provodi se, dodaju, rutinska fiksacija nogu pacijentice.

Ministarstvo objašnjava kako "vjerojatno manjkava komunikacija rezultira nerazumijevanjem od strane pacijentica same izvedbe zahvata, te primijenjene metode obezboljenja. Detalje o zdravstvenim postupcima u slučaju pojedinačnih pacijenata, zbog odredbi o zaštiti osobnih podataka i prava pacijenata, Ministarstvo zdravstva ne smije iznositi, bez obzira što su razni podaci ranije bili objavljeni u medijima".

"Što se tiče raznih navoda o neprimjerenoj komunikaciji ili neprofesionalnom ponašanju iznesenim u anonimnim pritužbama prikupljenim u akciji 'Prekinimo šutnju', zbog anonimnosti pritužbi nema mogućnosti utvrđivanja činjeničnog stanja. Međutim, ukoliko je takvih slučajeva bilo, Ministarstvo zdravstva smatra to neprihvatljivim, osuđuje to i zbog njih izražava žaljenje.

Također se poziva sve pacijentice koje imaju pritužbe na funkcioniranje zdravstvene zaštite žena da bilo kakvo nezadovoljstvo odmah prijave izravno upravama zdravstvenih ustanova, navodeći pritom što veći broj relevantnih podataka u cilju utvrđivanja stanja, tako da zdravstvene ustanove o kojima se radi mogu odmah provesti zakonom definirane postupke", priopćili su u Ministarstvu zdravstva.

Mjere Ministarstva zdravstva za poboljšanje uvjeta u bolnicama

Nakon obavljenih inspekcijskih nadzora u kliničkim zdravstvenim ustanovama, Ministarstvo je donijelo prijedlog mjera za unapređenje zdravstvene zaštite žena.

"Na svim razinama zdravstvene zaštite žena potrebno je unaprijediti komunikaciju. Obveza je zdravstvenih ustanova u kojima se provodi zdravstvena zaštita žena osigurati formalnu teorijsku i praktičnu edukaciju iz komunikacijskih vještina za djelatnike na svim nivoima, a obveza svih je da istu edukaciju pohađaju.

Svaka žena ima pravo na adekvatnu analgeziju i anesteziju. Dužnost je zdravstvenih djelatnika svakoj ženi objasniti mogućnosti različitih vrsta analgezije i anestezije kao i njihove indikacije i kontraindikacije za zahvat koji se planira učiniti, sa svim prednostima i rizicima. Svaka žena i ordinirajući liječnik moraju potpisati informirani pristanak za prihvaćene postupke - indicirani zahvat i vrstu analgezije/anestezije. Radna skupina predlaže da postupnike za primjenu različitih vrsta analgezije i anestezije za pojedine zahvate izrade stručna društva Hrvatskog liječničkog zbora.

Radna skupina predlaže nultu stopu tolerancije za neprimjereno i/ili neprofesionalno ponašanje. Kako bi bilo moguće adekvatno postupanje po toj osnovi preporuka je radne skupine svima koji su bili izloženi takvom ponašanju da isto odmah prijave zdravstvenim ustanovama kako bi se proveli zakonom definirani postupci navodeći pri tome što veći broj relevantnih podataka.

Način vođenja medicinske dokumentacije mora biti dodatno ujednačen na nacionalnom nivou", stoji u izvješću Ministarstva.