U SUKOBIMA između sudanske vojske i vodeće paravojne snage u zemlji poginulo je najmanje 56 osoba, stotine su ozlijeđene, a upitno je tko ima kontrolu nad predsjedničkom palačom i međunarodnom zračnom lukom u Khartoumu. Sukob prijeti destabilizacijom Sudana i šire regije, piše The Guardian.

Što stoji iza ovih sukoba?

Sukobi su izbili uslijed očite borbe za vlast između dviju glavnih frakcija sudanskog vojnog režima. Sudanske oružane snage uglavnom su lojalne generalu Abdulfatahu al-Burhanu, de facto vladaru zemlje, dok paravojne jedinice Snaga za brzu podršku (RSF), zapravo milicijskih skupina, slijede bivšeg ratnog zapovjednika, generala Mohameda Hamdana Dagala, poznatog kao Hemedti.

Borba za vlast ima svoje korijene u godinama prije pobune 2019. godine, kojom je svrgnut diktatorski vladar Omar al-Bashir, koji je izgradio moćne sigurnosne snage i namjerno ih usmjerio jedne protiv drugih.

Kad su nastojanja da se prijeđe na demokratsku civilnu vladu propala nakon Bashirova pada, konačni obračun se činio neizbježnim, a diplomati u Khartoumu upozorili su početkom 2022. godine da strahuju od takvog izbijanja nasilja. Posljednjih tjedana napetosti su dodatno porasle.

Kako su nastala vojna suparništva?

RSF je osnovao Bashir kako bi slomio pobunu u Darfuru, koja je započela prije više od 20 godina zbog političke i ekonomske marginalizacije lokalnog stanovništva od sudanske središnje vlade. RSF je također bio poznat pod imenom Janjaweed i povezivan je s brojnim zločinima.

Bashir je 2013. transformirao Janjaweed u poluorganiziranu paravojnu silu i njegovim vođama dao vojne činove, prije nego što ih je poslao da slome pobunu u Južnom Darfuru, zatim da se bore u ratu u Jemenu, a kasnije i Libiji.

RSF predvođen Hemedtijem te regularne vojne snage pod Burhanom surađivali su kako bi svrgnuli Bashira 2019. godine. RSF je tada ugušio mirni prosvjed koji je održan ispred vojnog stožera u Khartoumu te ubio stotine ljudi i silovao desetke.

Dogovor o podjeli vlasti s civilima koji su predvodili prosvjede protiv Bashira, koji je trebao dovesti do tranzicije prema demokratskoj vladi, prekinut je državnim udarom u listopadu 2021. godine.

Državni udar vratio je vojsku na čelo zemlje, ali svakog tjedna izbijale su demonstracije, ponovno je došlo do izolacije i produbljivanja gospodarskih problema. Hemedti je iznio plan za novu tranziciju, izvlačeći napetosti s Burhanom na površinu.

Hemedti posjeduje ogromno bogatstvo stečeno izvozom zlata iz ilegalnih rudnika i zapovijeda desecima tisuća veterana prekaljenih u bitkama. Dugo ga je ljutio njegov položaj službenog zamjenika u sudanskom vladajućem vijeću.

Koje su glavne točke neslaganja?

Središnji uzrok napetosti od početka pobune je civilni zahtjev za nadzorom nad vojskom i integracijom RSF-a u regularne oružane snage.

Civili su također pozvali na predaju unosnih vojnih posjeda u poljoprivredi, trgovini i drugim industrijama, ključnog izvora moći za vojsku koja je vojnu akciju često prepuštala regionalnim milicijama.

Još jedna sporna točka je potraga za pravdom zbog navoda o ratnim zločinima vojske i njenih saveznika u sukobu u Darfuru od 2003. Međunarodni kazneni sud traži suđenja Bashiru i drugim sudanskim osumnjičenicima.

Također se traži pravda zbog ubojstava prodemokratskih prosvjednika u lipnju 2019. godine, u koja su upletene vojne snage. Aktiviste i civilne skupine razljutilo je kašnjenje službene istrage. Osim toga, žele pravdu za najmanje 125 ljudi koje su u prosvjedima nakon državnog udara 2021. godine ubile snage sigurnosti.

Što bi se moglo dogoditi u regiji?

Sudan se nalazi u nestabilnoj regiji koja graniči s Crvenim morem, regijom Sahel i Afričkim rogom. Njegov strateški položaj i poljoprivredno bogatstvo izazvali su regionalne igre moći, komplicirajući izglede za uspješnu tranziciju na civilnu vladu.

Nekoliko sudanskih susjeda - uključujući Etiopiju, Čad i Južni Sudan - bilo je pogođeno političkim preokretima i sukobima, a odnos Sudana s Etiopijom posebno je napet zbog pitanja spornih poljoprivrednih zemljišta duž njihove granice.

Glavne geopolitičke dimenzije također su u igri budući da se Rusija, SAD, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i druge sile bore za utjecaj u Sudanu.

Saudijci i UAE vidjeli su sudansku tranziciju kao priliku za suzbijanje islamističkog utjecaja u regiji. Uz SAD i Veliku Britaniju, ove zemlje su posredovale u Sudanu s UN-om i Afričkom unijom. Zapadne sile strahuju od potencijala za rusku bazu na Crvenom moru, čemu su sudanski vojni čelnici izrazili otvorenost.