NATO-OV napad na Srbiju, poznat i kao Operacija Saveznička sila (engl. Operation Allied Force), bio je vojni sukob koji je trajao od 24. ožujka do 10. lipnja 1999. godine. Ova intervencija Saveza Sjevernoatlantskog pakta (NATO) bila je usmjerena na Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ), koja je u to vrijeme obuhvaćala Srbiju i Crnu Goru.

Glavni cilj operacije bio je zaustaviti humanitarnu katastrofu na Kosovu, gdje su se događala masovna kršenja ljudskih prava i etničko čišćenje Albanaca koje su provodile srpske snage pod vodstvom Slobodana Miloševića.

Pozadina sukoba

Sukob na Kosovu eskalirao je tijekom 1990-ih, nakon što je Miloševićeva vlada ukinula autonomiju pokrajine 1989. godine, što je izazvalo otpor kosovskih Albanaca. Napetosti su prerasle u oružani sukob Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i jugoslavenskih snaga sigurnosti. Do 1998. godine sukob je rezultirao brojnim žrtvama, uključujući civile, te masovnim raseljavanjem stanovništva. Prema podacima s engleske Wikipedije, procjenjuje se da je do početka NATO-ove intervencije oko 300.000 ljudi bilo raseljeno.

Međunarodna zajednica pokušala je diplomatski riješiti krizu. Pregovori u Rambouilletu u Francuskoj 1999. godine nisu uspjeli jer je jugoslavenska vlada odbila uvjete sporazuma, koji su uključivali stacioniranje NATO trupa na Kosovu. Nakon toga NATO je odlučio intervenirati, tvrdeći da je cilj spriječiti daljnju humanitarnu katastrofu.

Tijek operacije

Operacija Saveznička sila započela je 24. ožujka 1999. zračnim napadima na vojne ciljeve u Srbiji i na Kosovu. Prema enciklopediji Britannici, NATO je koristio prvenstveno zračnu kampanju, uključujući bombardere, krstareće rakete i borbene zrakoplove, izbjegavajući kopnenu invaziju. Ciljevi su uključivali jugoslavensku vojsku, infrastrukturu, komunikacijske sustave i industrijske objekte. Međutim, bombardiranje je pogodilo i civilne ciljeve, uključujući stambena područja, bolnice i mostove, što je izazvalo kontroverze.

Jedan od najpoznatijih incidenata bio je napad na kinesko veleposlanstvo u Beogradu 7. svibnja 1999., kada su NATO bombe slučajno pogodile zgradu, ubivši tri osobe. NATO je izrazio žaljenje zbog incidenta, nazvavši ga "greškom" uzrokovanom pogrešnim obavještajnim podacima, ali je to izazvalo oštre kritike i pogoršalo odnose s Kinom.

Tijekom 78 dana kampanje NATO je izveo više od 38.000 borbenih letova i bacio više od 23.000 bombi i projektila, prema podacima s engleske Wikipedije. Jugoslavenska vojska odgovarala je protuzračnom obranom, ali nije mogla značajno spriječiti NATO-ove napade. Bombardiranje je uzrokovalo značajnu štetu na infrastrukturi SRJ, uključujući uništenje tvornica, elektrana i prometnih čvorišta.

Posljedice i kraj sukoba

NATO-ova intervencija završila je 10. lipnja 1999. potpisivanjem Kumanovskog sporazuma između jugoslavenskih vlasti i NATO-a. Sporazum je predviđao povlačenje jugoslavenskih snaga s Kosova, uspostavu mirovnih snaga pod vodstvom UN-a (KFOR) i povratak izbjeglica. Procjenjuje se da je tijekom sukoba i bombardiranja poginulo između 1200 i 2500 ljudi, uključujući civile, dok je ranjeno više tisuća. Nakon sukoba oko 800.000 kosovskih Albanaca vratilo se svojim domovima.

Međutim, operacija je imala i dugoročne posljedice. U Srbiji je izazvala duboku ogorčenost prema Zapadu, a bilo je neslaganja oko NATO-ovih akcija jer intervenciju nije izričito odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a, što su Rusija i Kina oštro kritizirale. Ekonomska šteta u SRJ procijenjena je na milijarde dolara, a obnova je trajala godinama.