Atif Dudaković: Nisam zločinac! Međunarodna zajednica je dopustila brutalni rat, ubijanje i iživljavanje
Ilustracija: Agencija Anadolija
"JA NISAM zločinac! Ja sam branio moju državu", poručuje u intervjuu za agenciju Anadolija (AA) zapovjednik Armije Republike BiH, zapovjednik Petog korpusa, umirovljeni general Atif Dudaković (59).
Povod za intervju, koji će agencija Anadolija objaviti u dva nastavka, bile su optužbe koje se Dudakoviću, iako protiv njega nikada nije postojala optužnica nijednog tužiteljstva, pa ni Haškog, već godinama stavljaju na teret zbog navodnih ratnih zločina nad Srbima, ratnim zarobljenicima vojske takozvane Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna (APZB), a njegovo ime se, posebno u posljednje vrijeme, spominje i u kontekstu nestanka generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića. Optužuju ga Vlada i MUP Republike Srpske (RS), razna udruženja iz RS-a, a predsjednik RS-a Milorad Dodik poziva na njegovo uhićenje... Ovo je prvi opširniji intervju generala Dudakovića nakon obiteljske tragedije u rujnu 2011. godine i nesretne smrti njegovog mlađeg sina Anela.
Zapovjednik obrane Bihaća i oslobodilačke operacije "Sana 95", tijekom koje je za četiri dana Peti korpus prodro u dubinu oko 120 kilometara, čovjek koji je istovremeno ratovao s Vojskom Srpske Krajine, Vojske Republike Srpske, Vojske Jugoslavije i zloglasnim "Crvenim beretkama" Milorada Ulemeka Legije i Narodne obrane Fikreta Abdića, govori o sve češćim pokušajima osporavanja države BiH i njenog dovođenja u neizvjesnost, zaustavljanju oslobodilačkih operacija 1995. godine...
Stalni napadi na njega ga, kako kaže, ne iznenađuju jer je svjestan revizije svega, pa je tako danas i četnički vođa Dragoljub Draža Mihailović postao borac protiv fašizma, a ne Josip Broz Tito!? Za neke je, dodaje, i Ratko Mladić "džentlmen i gospodin, a Dudaković barbarin". Istovremeno, veli, pod lupu se stavlja Armija RBiH u stalnom nastojanju da se dokaže "kako su svi krivi" i tako relativizira uloga agresora na BiH.
"Pokušaji nametanja, eto, meni osobno, određenih zločina, negiranje same Armije BiH, pretvaranje njenih ciljeva i njene časne borbe u jednu kaubojizaciju, u smislu da su sve to radili neki desperadosi u Krajini, neki u Sarajevu, Konjicu, Mostaru... Naše institucije ne mogu tako nijemo i prešutno promatrati. Ja nisam zločinac! Ja sam branio moju državu. A prije svega naš narod i građane BiH od biološkog uništenja. Zacrtani su bili ciljevi nestanka, marginalizacije, nepoštivanja tebe kao ličnosti, tvoje kulture, vjere i običaja, do fizičkog eliminiranja. Pa, gdje su te silne naše džamije i zašto su porušene? Koliko je eksploziva bilo potrebno za rušenje samo jedne džamije", kaže general Dudaković.
"Da postoje elementi itekako bih ja bio pozvan, zatvoren, osuđen... No, nema elemenata. Ali će se nekako uvijek čačkati, prozivati"
Ističe da će istina doći na vidjelo, ali da "neće doći ako je ne pokažemo". "Nekada je potrebno pokazati zube... Normalno da na sve to nisam reagirao, kada znam da sam čist. Da postoje elementi itekako bih ja bio pozvan, zatvoren, osuđen... No, nema elemenata. Ali će se nekako uvijek čačkati, prozivati. I sam sam se pitao dokle taj bezobrazluk ide? Mnogi su rekli da su ljudska glupost i bezobrazluk beskonačni", stav je Dudakovića.
Insistiranje da se on pod svaku cijenu optuži za zločine koji, ističe, ne postoje naziva "igranjem ljudskim sudbinama". Nadalje, ističe da je "iz nužde postao general i zapovjednik "te uradio ono što je uradio".
"Vidimo da pripadnici baš mog korpusa odgovaraju za nekoliko opaljenih šamara ili "maltretiranje" zarobljenika al pari onom što je urađeno u Višegradu, gdje je spaljeno 70 živih ljudi, onima koji su ubijali u KPD Foča, koji su prosipali hiljade granata po našim gradovima... U svakom slučaju čovjeku bude teško. No, ja sam se borio za institucije države BiH, borio sam se za zakonitost u BiH. Moj sud neka i sudi, pa da se sazna prava istina, s određenim posljedicama i naučenim lekcijama za budućnost", tvrdi Dudaković.
Iako, dodaje Dudaković, neki ono što se događalo prije 18 godina nazivaju "građanskim ili nesretnim ratom", on je odlučan da je bilo riječ o brutalnoj agresiji. Ponosan je na uspjehe Armije BiH i prisjeća se parade u Bihaću poslije agresije kada je u posjetu tom kraju bio i prvi predsjednik Predsjedništva Republike BiH rahmetli Alija Izetbegović.
Itekako mu je, kaže, krivo što 1995. godine nije bio u prilici nastaviti operacije na oslobađanju zemlje. "Sav moj mentalni sklop je takav. Ja sam od 15 godine vojnik. Ja vojnički i razmišljam, bez obzira što sam danas u penziji. I sanjam operacije, i borbe, i drugove, poginule i neprijatelja... Ne da mi je žao, nego mi je krivo, jer su stvoreni bili svi preduvjeti za jedno drugačije rješenje BiH. Ono čemu mi težimo jeste da BiH bude normalna država, kao i druge europske zemlje. Rat je mjesto činjenja nasilja, ali i uspostavljanja određenih normi i standarda. Koji su to standardi? Mi želimo da to bude standard Europske unije (EU), a kad je u pitanju vojska, standardi NATO-a", rekao je Dudaković, naglasivši:
"Trebala je biti sačuvana Republika BiH, ali sa svojim pobjedničkim ustrojstvom"
"Trebala je biti sačuvana Republika BiH, ali sa svojim pobjedničkim ustrojstvom. Ne zaboravimo, ipak, međunarodna zajednica je bila promatrač i prije i poslije izbijanja sukoba. UN je priznao BiH, BiH je postala članica UN-a, a dozvoljena je jedna agresija, brutalni rat nivoa Ruande, Rodezije... Ovdje je bilo dozvoljeno ubijanje, iživljavanje, patološka mržnja koja je isplivala na površinu".
Propituje kakve su se pouke izvukle u BiH iz proteklog rata.
"Ako je poruka u nekom ratu što više pobiti i protjerati druge, gdje smo mi onda tu? Što činiti u takvim ratovima? Odgovarat će 10 ili 15 vojnika i političara, ali rezultati rata će ostati. Pa, ne može to tako! Ili će se pružiti prostor da i kod drugih bude odgovoreno istom mjerom'', upozorio je Dudaković.
Rat je zaustavljen, ali...
Govoreći o sve češćim pokušajima negiranja i osporavanja državnosti, general ističe da za "svaku bolest ima lijeka i da je svaka rana izlječiva".
"Treba li možda razrušiti ovo sve pa krenuti ispočetka? Ako je rat zaustavljen, ako to usporedimo s vozilom koje je stalo, uvijek vozilo može krenuti naprijed ili nazad. Dakle, na ovom prostoru nije nađeno konačno rješenje. Bosna ima svoju tradiciju, prepoznatljivost, u njoj žive Bosanci i Hercegovci. Mi se, itekako, imamo čime hvaliti kroz našu prošlost, ali ima i slabosti. To nisu epizodne slabosti. Za to su odgovorni ekstremi. Ti ekstremi su dobro poznati, a to su uvozni ekstremi, vanjski faktor koji je uvijek želio svojatati BiH, negirati Bosance i Hercegovce, da neutralizirati ili uništiti prepoznatljivost BiH. U ratu su agresori mijenjali i toponime BiH", ističe.
Prostor za parapolitičko i vojno djelovanje
Suodgovornim smatra i međunarodnu zajednicu koja je, kaže, morala štošta urediti i tako "ljudima dati nadu za opstanak na ovom prostoru".
"Ovako smo, ipak, u nekoj fazi iščekivanja i stvara se prostor za, ja bih rekao, parapolitičko i vojno djelovanje", istaknuo je, dodajući da svi žele živjeti u čvrstoj zajednici, a to je država.
BiH kao Švicarska
Smatra da se položaj BiH kao države mora riješiti na adekvatan način.
"Ako kompariramo Švicarsku i našu BiH, kod njih je postojao određeni oblik građanskog rata. Tamo žive Talijani, Švicarci, Nijemci, pa su našli model ustrojstva. Postoji li nas postoji snage i mehanizma da sadašnje nepriznate državne institucije, od Vijeća ministara BiH, do raznih agencija, istinski budu državne institucije? Ako govorimo o Oružanim snagama BiH (OSBiH), jesu li sada oficiri, podoficiri, vojnici, koji su profesionalci, istinski predani svojoj profesiji i mogu li se staviti u funkciju obrane države izvana ili iznutra= A država može biti ugrožena i iznutra. Može li državni aparat računati na te agencije, a ne da se ispod žita rješavaju vlastiti interesi. Moraju se izvršiti brojne reforme reorganizacije i pospremanje kuće koja se zove BiH", naveo je Dudaković.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati