Foto: Facebook

VICE VINCENT JOHN BATARELO, predsjednik udruge Vigilare, na svome služenome Facebook profilu objavio je večeras status u kojemu se još jednom osvrnuo na vlastitu kritiku susreta Kolinde Grabar-Kitarović i Hillary Clinton.

> Batarelo traži da mu Grabar-Kitarović polaže račune: Kako je mogla ići kod Hillary Clinton koja podržava abortus?

Batarelovu objavu na društvenoj mreži prenosimo u cijelosti.

Dopustite mi da dovršim ovu priču vezano za predsjednicu Grabar Kitarović i Zakladu Clinton... (sorry, malo je dugo, više kao blog)

Sloboda izražavanja

Jedan od najvažnijih temelja demokratskih društava je sloboda izražavanja, kultura slušanja drugoga te poštivanje tuđeg stava, iako se ne moramo slagati. Konstruktivna kritika je, ne samo normalna, nego i potrebna za izabrane političke dužnosnike, uključujući i predsjednicu države.

Ako se s nekim ne slažem u određenoj stvari ne znači: a) da nešto osobno imam protiv te osobe, ni b) da apsolutno odbacujem u potpunosti tu političku osobu.

Podrška predsjednici, ali…

Predsjednicu Grabar Kitarović sam javno podržao prije drugog kruga izbora. Ona je za sebe rekla da je moderna konzervativka. Smatram je popularnom konzervativkom koja razumije i duboko osjeća bilo hrvatskog naroda. Njezina osobnost odiše ponosnim hrvatskim patriotizmom i optimizmom te vjerujem da će biti bolja predsjednica u svim pogledima od g. Josipovića. Ali ponavljam, ona nije boginja niti kraljica i ne treba joj to opterećenje. Ona treba zajednicu slobodnih ljudi, državljana koji će bez opterećenja ili nekakvog straha reći što misle i što je važno za Hrvatsku.

Drugim riječima, treba nastaviti graditi javni prostor (public square) gdje će se u slobodi izreći, civilizirano debatirati i stvoriti neke smjernice.

Dosljedna ljevica

Ljevica u Hrvatskoj ima svoj politički dnevni red, posebno kada se radi o utjecaju na kulturu. Sjetimo se samo politike bivšeg ministra obrazovanja Jovanovića koji je uz svesrdnu i koordiniranu potporu lijevih udruga u civilnom društvo nasilno htio nametati ultra liberalni spolni odgoj ili cijele Milanovićeve administracije i bivšeg predsjednika Josipovića koji su izravno ustali protiv naravnog brak, ili vanjska ministrica Pusić koja je svesrdno (u ime Hrvatske) podržavala rodnu ideologiju u UN.

Ljevica ima svoj stav i to jasno i bez pardona promiče. S druge strane konzervativac bi se iz nekakvog razloga trebao sramiti i povlačiti u isticanju i promicanju kulture života, i najosnovnije ljudskog prava – prava na život, na rođenje. Zašto? Svi su prirodni, logični, znanstveni i moralni argumenti na strani života. Zašto bi to bilo tabu tema?

Kultura života – imati stav i biti dosljedan

Kultura jednog naroda je važna, to je srce jednog naroda. Ako uništite kulturu, onda možete stvarate duhom i umom zarobljene ljude. Ta kultura posebno uključuje kulturu života, sve vezano za pravo na život od začeća do prirodne smrti, naravne brakove i obitelji te dostojanstvo rada. Ta borba za osnovna ljudska prava je i globalna bitka. Hrvatska nije otok u tome. Hrvatska mora imati svoj stav. Iako smo malobrojni narod ne znači da moramo biti pasivni, ne imati svoj stav ili samo čekati mig od „velikih“. Ima puno malih država koji se usude imati svoj stav vezano za neko pitanje.

Zašto bih trebao skrivati da podupirem pravo na život? To ne znači biti „profesionalni katolik“ ili „veći od Pape“ nego jednostavno dosljedno živjeti svoja uvjerenja. Je li to previše tražiti u Hrvatskoj 2015.?

A pravo na život i druge obiteljske teme nisu ekskluzivno područje teologa ili sociologa i neke visoke apstraktne znanstvene rasprave, nego pravo i obaveza svakog pojedinca, svakog ljudskog bića koji je imao sreću što se rodio i želi to pravo za svakoga. Neka teret dokaza bude na drugoj strani s temeljnim pitanje: kada život počinje (koristeći samo znanstvene dokaze)? Odgovor je jasan.

Konzervativci moraju imati svoj stav. Oni su okrenuti prema vječnim vrednotama - istinama koje su dokazani kroz stoljeća iskustva i ne mijenjanju se.

Radioaktivni Clintonovi

Clintonovi i njihova zaklada su vrlo intenzivno na drugoj strani ove debate. I to je njihovo demokratsko pravo, iako se s njima ne slažem.

Razumijem da za domaću uporabu bliještilo sjaja pozornice s Clintonima može ljude u Hrvatskoj impresionirati. Neki će čak reći da je to „visoka politika“ ili sjajni međunarodni proboj Hrvatske nakon Mesićeve i Josipovićeve izolacije. Ja vjerujem da je gđa Kitarović to vrlo dobronamjerno napravila s najboljim interesima za Hrvatsku pri srcu.

S druge strane, jednostavno sam dovoljno informiran o tome da ta zaklada i Clintoni vrlo jasno ispunjavaju svoju liberalnu (u društvenom smislu) agendu, posebno u pitanjima života, braka i obitelji. Ta zaklada koja zagovara ženska prava a s druge strane uzima ogromne donacije od arapskih vlada koji, pa, znamo kako se odnose prema ženama…

Moja savjest mi ne dopušta da njihova djela odobravam, smatram da je to što rade, posebno u Trećem svijetu, kao što je rekao papa Franjo, „ideološka kolonizacija“. (ukratko, to znači da ovakve zaklade novčano pomažu siromašnima i obespravljenima, ali uz uvjet da moraju mijenjati neki zakon ili/i uvesti neko novo liberalno pravilo, kao uvođenje ili liberalizacija pobačaja ili rodne ideologije).

Žao mi je bilo vidjeti predsjednicu s njima, mislim da može bolje i da može stvoriti odnos s drugim jakim igračima u SAD-u s konzervativnog političkog spektra. Nemojmo zaboraviti da danas konzervativci (Republikanci) drže većinu i u Kongresu i Senatu. Zar nisu oni prirodni (i prvi) saveznici jednoj konzervativnoj političarki? Zar nije to važno uzimati u obzir kada govorimo o međunarodnoj poziciji Hrvatske, posebno u SAD?

Konferencija, zaklada i Clintoni za sada su još uvijek privatni građani SAD-a. Oni nisu službeni dužnosnici SAD-a. Posjet predsjednice njihovoj konferenciji bio je privatne naravi. To je bila odluka predsjednice. Kao hrvatski državljanin imamo pravo se ne slagati s tim činom. To je bit ove cijele rasprave. Je li netko ima pravo konstruktivno kritizirati ili ne?

A tko malo prati razvoj situacije u SAD s Hillary Clinton zna da još štošta toga možemo očekivati u bliskoj budućnost vezano za velike kontraverze vezano za Hillaryovo brisanje službenih e-mail poruka dok je bila državna tajnica SAD-a…

Predsjednica, susret s državnicima

Razumije se s druge strane da će predsjednica u službenoj dužnosti susretati se sa svakakvim političarima i državnicima, svakakvih pogleda i svjetonazora. To je dio opisa radnog mjesta predsjednika, tj. predsjednice. Ali mislim da mora biti oprezna kada se radi o privatnim (javnim) susretima.

Dolazeći iz anglosfere ne mogu zamisliti da se konzervativni premijer Australije odazove na jednu takvu konferenciju. S druge strane, bivša (laburistička, lijeva) premijerka Julia Gillard usko surađuje sa Zakladom Clinton.

Desna scena u Hrvatskoj, dopušta li konstruktivnu kritiku?

Politički konzervativna Hrvatska te stranke i političari koji sebe takvima smatraju, moraju se jednostavno naučiti na (ponekad javnu) debatu unutar sebe.

Trebaju znati stvarati saveze i umrežavati se, a ne gledati kako nekoga podčiniti ili ušutkati. Ovo se zove desničarsko kokošarenje a ne zreli konzervatizam.

S ovim se povezuje i drugo pitanje. Iako nisam član niti jedne političke stranke pitanje je, zašto desne (a i lijeve) političke stranke u Hrvatskoj nemaju unutar sebe frakcije? To je najnormalnija stvar. Zašto se ne dozvoljava različito mišljenje?

Stvari se moraju izreći, od kulture i svjetonazora do još uvijek konfuznih ekonomskih smjernica. Ako se nešto javno kaže, ne znači a priori da je netko protiv svega što taj političar ili stranka predstavljaju, ni da je „ljevičar“ ili desetke drugih naziva. To je pak infantilno ili paranoično.

Vrijeme je da odrastemo.

Ah, to pismo…

A za razliku od toga kako su neki prenijeli, mi nismo „hitno“ tražili sastanak s predsjednicom, nego samo sastanak. Nadam se da na njezinu odluku neće utjecati pritisak proizveden od medijskih čuvara (desničarskog) jednoumlja u Hrvatskoj.