Foto: AFP

EUROPSKA centralna banka jučer je "baladu o euru" oplemenila novom verbalnom kovanicom, novim akronimom koji dobro zvuči, a ništa ne znači.

Riječ je naravno o terminu Outright Monetary Transactions (OMT), kojim ECB pojednostavljeno opisuje svoj plan kupovanja obveznica zaduženih zemalja na sekundarnim tržištima. Naravno, u paketu s tim idu i ostali klasični "centralnobankarski" izrazi poput uvjetovanosti, sterilizacije i poboljšanog ozračja.

No, detalji su nebitni. Bitna je samo činjenica da je šef ECB-a Mario Draghi kazao kako je euro "ireverzibilan" i da će napraviti sve da ga spasi. I to je priča koje se drži. Pa makar zbog toga morao izmisliti OMT.

Plan, jednostavno gledajući, funkcionira na sljedeći način. Jednom kad vlada države koja se našla u problemima zatraži pomoć jednog od europskih bailout fondova (EFSF/ESM) te se pritom obveže da će poštovati sve uvjete koji dolaze u paketu s pomoći, tada ECB može, kad tako odluči, kupiti neke njene obveznice s dospijećem plaćanja do tri godine.

Plan je proziran i može imati samo kratkoročan efekt

Cilj ECB-a u ovoj intervenciji jest spustiti troškove zaduživanja. Pritom je poseban naglasak stavljen na najvažnije obveznice, one s rokom dospijeća plaćanja od deset godina. Plan ECB se zapravo zasniva na nadi da će investitori tako ponovno vratiti povjerenje u euro i problematične zemlje (recimo Španjolsku ili Italiju) i početi masovno kupovati obveznice na normalnom tržištu. Samo zato jer je, eto, ECB i sam kupio nešto obveznica.

I ne, nema veze što je plan proziran i što već sad svi znaju da se na takav način samo umjetno može postići potražnja. Rezultat će na koncu vjerojatno biti taj da će sva poanta ovog programa biti pokušaj da se nešto gotovine dobaci u ruke zaduženih zemalja, ali tek nakon što primarni investitori, odnosno banke, uzmu svoj dio kolača. Potražnja za obveznicama može rasti samo zbog spoznaje da će ECB ponovno otkupiti te obveznice, ali ECB ne može spustiti primarne prinose jer ne može direktno kupovati obveznice od zemalja. Stoga, ako i dođe do smanjenja troškova zaduživanja određenih zemalja, oni će biti produkt psihološkog efekta i bit će kratkog vijeka.

ECB preuzeo volan, a nema vozačku

Program, jasno je, nema supstancu. On ne potiče ekonomski rast, zapošljavanje, ne smanjuje deficit. Ali to u krajnjem slučaju i nije ni problem ni zadaća ECB-a i to od nje ni ne treba tražiti. To je zadaća političara. Međutim, političarima je uvijek primarna zadaća ostati na vlasti i zato se mnoge stvari u rješavanju ove krize odvijaju presporo. Zato je ECB morao preuzeti volan, makar nema vozačku dozvolu.

Ali ukoliko shema OMT ne uspije, što je sljedeći potez? Direktno kupovanje obveznica, odnosno direktno povećanje likvidnosti na tržištu, zasad se ne spominje ni u ludilu. Nešto slično je ECB napravio krajem prošle godine kad je bankama razdijelio bilijun eura, ali nije imalo dugoročnog efekta. Samo se povećala inflacija, od koje Draghi zazire. Svako štampanje novca značilo bi novu nestabilnost cijena, a to nije opcija.

Nijemcima je i ovo bilo preekstravagantno

Međutim, valja napomenuti ni kako ovo "polurješenje" u obliku OMT-a nije bilo jednoglasno prihvaćeno. Prihvatila ga je velika većina, ali nekima je  to bilo preekstravagantno. Riječ je, naravno, o Nijemcima i Bundesbanku, koji se oštro protive uplivu ECB-a na polje koje su dosad okupirali isključivo političari. Stoga i nije čudo da su ECB prozvali paralelnom europskom vladom.

Međutim, Dan D je došao i Draghi je ispunio ono što je ranije obećao - da će učiniti sve kako bi pokušao spasiti euro i vratiti stabilnost tržištu obveznica.Budući da su svi dosadašnji planovi za rješenje krize neslavno propali, nema razloga vjerovati ni da će ovaj Draghijev proći puno bolje. Bitno je samo da se "para" vrti.