Ilustracija: AFP

POVUĆI novac iz EU fondova ili od stranih investitora i primjenom ekotehnologije ostvariti značajne uštede, u mnogim je dijelovima Hrvatske i dalje veliki izazov. No, svijetlih primjera ima, poput onih u Jastrebarskom, Dardi i Daruvaru.

Grad Jastrebarsko je među prvima krenuo u smanjenje troškova javne rasvjete, koji su godišnje oko 1,3 milijuna kuna. Prelazak na ekološku, natrijevu rasvjetu na polovini rasvjetnih tijela već je donio uštede. Sljedeći korak u sklopu IPA programa i suradnje s općinom Krško i slovenskim partnerima, "težak" gotovo 50 tisuća eura, uvođenje je LED rasvjete na sakralnim objektima. Prve bi krajem ožujka trebale njome osvanuti crkve sv. Nikole u samom gradu i sv. Jurja na Plešivici.

Gradonačelnik Zvonimir Novosel očekuje značajne uštede. "Procjena je da bi trebalo biti odmah 50-60 posto ušteda u električnoj energiji. Ako se to doista pokaže, spremni smo krenuti u zamjenu svih rasvjetnih tijela na sakralnim i kulturnim objektima", najavio je Novosel.

"Projekt se nije razvio kako smo zamislili"

Potencijal i isplativost sličnih ekoinvesticija prepoznali su i u Dardi i Daruvaru. Projekt dviju bioplinskih elektrana vrijedan 15 milijuna eura u poodmakloj je fazi, kaže predstavnik stranog ulagača, Keter grupe za Hrvatsku Krešimir Jurčec. Građevinsku dozvolu za Dardu čekaju, za Daruvar je osigurana, kao i financiranje, pa je bioplinska elektrana snage 2 megavata pred gradnjom.

"Osim proizvodnje električne energije, nusprodukt je toplinska energija. Kada ju usmjerimo u stakleničku proizvodnju, takav staklenik zapošljava 20 do 30 ljudi. Ubrojimo li kooperante, takav jedan projekt može indirektno zaposliti 50 do stotinjak domaćinstava koje bi imale dodatni prihod", objašnjava Jurčec.

Sličan projekt spomenuti investitor u dvije godine pokušava i na istarskom području, zasad bez uspjeha. "Projekt se nije razvio kako smo zamislili. Sve što je potrebno s naše strane odradimo u brzom roku, no druga strana je ta koja onda koči. Iz nekih razloga, a koji su to, nažalost, teško je definirati", oprezno zaključuje Jurčec.

"Niz tvrtki s kojima smo surađivali na razini EU povukao iz solarnog sektora"

Prepreke ima, ističe i predsjednik Saveza za energetiku Zagreba Tomislav Marjanović. Dijelom je kaže to nesklonost banaka riziku potpore investicijskim projektima, i dalje nepovjerljivost stranih ulagača u hrvatsko tržište, no većinom su problemi administrativne prirode. Za primjer navodi ograničavanje kvota u solarnom sektoru.

"Niz tvrtki s kojima smo surađivali na razini EU povukao iz solarnog sektora i ostao prisutan samo kroz prodaju komponenti, ne i kroz investicije u solarne elektrane. Tako da apeliramo na nadležne da razmisle o povećanju kvota za integrirane solarne elektrane", poručuje Marjanović.

I on, međutim, potvrđuje da investicijska klima nije posve tmurna, što pokazuju i više od milijardu i pol eura "teški" projekti koje u ovom trenutku prate u domaćem energetskom, okolišnom i građevinskom sektoru. Štedljivija rasvjeta, vjetro i bioplinske elektrane ili nešto treće? Manje je bitno od spoznaje da o danas učinjenom ovise i budući rezultati.