Foto: FAH, Index

VJEROVNICI Rena Sinovčića u predstečajnoj nagodbi Voxa oštećeni su za 57,5 milijuna kuna, ali sve je bilo po zakonu. Zaključak je to koji se neizbježno nameće kada se istovremeno proučavaju Uskokovo rješenje o istrazi protiv Sinovčića i odluka Visokog trgovačkog suda koji je odbio žalbu Stoje Mučaji na predstečajnu nagodbu Voxa sklopljenu pred Trgovačkim sudom u Zadru.

Šefica zadarske Porezne uprave žalbu na predstečajnu nagodbu Sinovčićeve firme podnijela je 6. veljače 2014. godine. U žalbi je nabrojala i dokumentirala brojne nezakonitosti temelju kojih je Sinovčićevoj firmi oprošteno čak 70 posto ukupnih dugovanja. No, sutkinja Visokog trgovačkog suda Nevenka Marković rješenjem od 13. ožujka 2014. njenu žalbu je odbila, zaključivši da je neosnovana.

Naime, sutkinja Marković zaključila je da nije bilo razloga za žalbu zato što su u trenutku sklapanja nagodbe bile ispunjene posebne pretpostavke koje su potrebne da se predstečajna nagodba sklopi. Dužnik i dvije trećine vjerovnika dali su svoj pristanak za sklapanje nagodbe, nagodba je sklopljena u skladu s općim pravilima o sudskoj nagodbi, a sadržaj predstečajne nagodbe bio je odgovarajući prihvaćenom planu restrukturiranja firme, zaključila je sutkinja Marković.

Visoki trgovački sud uopće nije razmatrao tvrdnje šefice zadarske Porezne uprave da je dokumentacija temeljem koje je nagodba Voxa odobrena zapravo falsificirana. Umjesto toga zaključeno je da su sve zakonske pretpostavke za sklapanje nagodbe bile ispunjene, a sutkinja Marković podsjetila je i da je Ministarstvo financija već ranije odbilo žalbu na rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama, koju je zadarska Porezna uprava uložila još u listopadu 2013. godine.

Firmu prebacio na kćer, a imovinu na prijatelja

Mučaji u svojoj žalbi navodi da u predstečajnoj nagodbi Voxa "činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno", te da su "povrijeđena pravila postupka koja su utjecala na doneseno rješenje".

U svojoj žalbi Mučaji navodi da je Vox svoje nekretnine, vrijedne 22,4 milijuna kuna, prepisao na tvrtku kćer Vox centar. Tu je firmu Sinovčić kasnije za samo jednu kunu prodao Daliboru Zebiću, direktoru NK Zadra i svom dugogodišnjem suradniku. Firmu Vox centar Sinovčić je Zebiću prepustio 28. lipnja 2013. godine.

Mučaji dalje navodi da je zadarska Porezna uprava 23. svibnja 2013. donijelo rješenje o ovrsi nad Sinovčićem, i to zbog 4,2 milijuna kuna poreznog duga kojeg je imao kao član javnog trgovačkog društva Zadar security, firme koju je Sinovčić osnovao 1995. godine. Javno trgovačko društvo je tip firme u kojoj vlasnici za poslovanje (pa tako i porezne dugove) odgovaraju vlastitom imovinom.

Ovrha je trebala biti provedena pljenidbom Sinovčićevih udjela u Voxu. No, Sinovčić je ovrhu izbjegao prebacivši poslovne udjele u firmi na kćer Renatu Sinovčić. Omogućila mu je to Ardena Bajlo, sutkinja Trgovačkog suda u Zadru, iako je znala da Sinovčić zbog ovrhe ne smije raspolagati svojim udjelima u Voxu. Kasnije je tvrdila da joj se "potkrala greškica". Ta "greškica" nikad nije ispravljena.

Mučaji u svojoj žalbi navodi i da je Sinovčićev suradnik Zebić u predstečajnoj nagodbi bio najveći vjerovnik Voxa. Potraživao je od Sinovčićeve firme 21,1 milijuna kuna, što je četvrtina ukupnih potraživanja prema Voxu u predstečajnoj nagodbi. No, Mučaji je žalbi predanoj Visokom trgovačkom sudu priložila dokumentaciju iz koje je razvidno da Zebić 31. prosinca 2012. godine nije imao nikakvih potraživanja prema Voxu.

S obzirom da je jasno da predmetna potraživanja nisu mogla nastati u samo nekoliko mjeseci, Mučaji u žalbi navodi kako je jasno da je rješenje Fine kojim su utvrđene tražbine Voxa temeljeno na neistinitim i lažnim podacima. Na fiktivnim podacima, tvrdi Mučaji, utemeljena je tako i čitava predstečajna nagodba Voxa.

Šegon i Rude morali kontrolirati Sinovčića

Šefica zadarske Porezne uprave ne dvoji tko je kriv za navedene propuste: "Iz svega prethodno navedenog nesporno proizlazi neistinitost i nevjerodostojnost prihvaćenog Plana financijskog i operativnog restrukturiranja dužnika, kao i da su u postupku postojala raspolaganja stranaka suprotna s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (neistinita tražbina) na koje povrede su tijela koja provode postupak predstečajne nagodbe dužna paziti".

Prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, tijela u postupku su nagodbeno vijeće i povjerenik predstečajne nagodbe. Predstečajni povjerenik za Vox bio je Ivan Rude. Na čelu nagodbenog vijeća, koje prema zakonu imenuje ministar financija (a tada je to bio Slavko Linić), bio je Branko Šegon, bivši Linićev pomoćnik.

Mučaji u žalbi: Financijski podaci nisu istiniti

Osim što nadređene iz Ministarstva financija optužuje da nisu kontrolirali Sinovčića, Mučaji u žalbi Visokom trgovačkom sudu navodi još niz dokaza iz kojih je razvidno da je predstečajna nagodba Voxa sklopljena na temelju neistinitih podataka.

U planu restrukturiranja nastalom u listopadu 2013. godine tako je navedeno da su vlasnici Voxa Sinovčić i njegov partner Zvonimir Nižić zvani Grof. No, to nije istinita informacija, s obzirom da su svoje udjele u Voxu obojica prebacili na Renatu Sinovčić, a što je u sudski registar upisano 19. srpnja 2013. godine.

Nadalje, u planu restrukturiranja navedeno je da će Vox dio novca za otplatu dugova prikupiti od pozajmica vlasnika. Renatu Sinovčić, koja se tada vodila kao vlasnica Voxa, prema dokumentaciji porezne uprave uzdržava majka Milena, što znači da njeni godišnji prihodi ne prelaze 11.000 kuna, navodi Mučaji u svojoj žalbi.

Zadnja, i najkonkretnija indikacija da dokumentacija koju je Sinovčić priložio sudu nije istinita, tvrdnja je iz plana restrukturiranja da će Vox od prodaje poslovnih udjela Vox centra zaraditi pola milijuna eura. No, Vox nije mogao raspolagati poslovnim udjelima Vox centra, s obzirom da je ta firma već ranije za jednu kunu prodana Zebiću.

U žalbi koju je Visoki trgovački sud odbio Mučaji je tako navela da podaci koje je Sinovčić dostavio institucijama nadležnim za provođenje predstečajne nagodbe "nisu istiniti niti odgovaraju stvarnom stanju poslovanja poreznog obveznika - dužnika". Također ističe kako je "vidljivo da tražbina vjerovnika Dalibora Zebića nije vjerodostojna", te da je Sinovčić "iskazivanjem neutemeljenih i nevjerodostojnih tražbina doveo jedan dio vjerovnika u neravnopravan položaj čime je pojedine vjerovnike sasvim sigurno i oštetio".