Inicijativa mladih za ljudska prava: Zagreb treba Park obitelji Zec te ulice Milana Levara i Josipa Reihla-Kira
Foto: Arhiva
INICIJATIVA mladih za ljudska prava predložila je zagrebačkom Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova da svoje ulice u novoizgrađenom naselju na Selskoj cesti dobiju ljudi čije su žrtve i aktivistički rad obilježili tranzicijske devedesete.
Traže tako da se jedan park u novom naselju imenuje po obitelji Zec, te da svoje ulice dobiju Milan Levar, Josip Reihl-Kir, Slobodan Budak i Vladimir Primorac.
Zaslužili su ulice u Zagrebu
Obitelj Zec u Zagrebu je ubijena 7. prosinca 1991. godine. Meci petorice hrvatskih vojnika usmrtili su Mihajla Zeca, njegovu suprugu Mariju i njihovu 12-godišnju kćer Aleksandru. Jedini grijeh bio im je što su bili Srbi. Zločin je vlast Franje Tuđmana godinama zataškavala i marginalizirala.
Slična sudbina snašla je Milana Levara 28. kolovoza 2000. godine. Ubijen je eksplozivnom napravom koja je postavljena na automobil pred njegovom kućom u Gospiću. Stradao je zato što je javno tražio pravdu za žrtve hrvatskih ratnih zločina, te kao bivši član Hrvatske vojske razotkrivao njihove počinitelje. Ubojice nikada nisu odgovarali.
Josip Reihl-Kir, zapovjednik osječke policije i anti-ratni aktivist, kukavički je ubijen iz zasjede 1. srpnja 1991. godine na prilazima prigradskome osječkom naselju Tenji, zajedno s još dvjema osobama. Ni njegovo ubojstvo nikada nije do kraja razjašnjeno; policajac Antun Gudelj, koji je ubio Reihla-Kira, završio je na optuženičkoj klupi, ali malo tko vjeruje da je Gudelj djelovao sam. S ubojstvom Reihla-Kira povezivalo se ime Branimira Glavaša, koji je svojim bliskim suradnicima na Božić 1990. navodno rekao da "Reihl-Kir neće još dugo".
Slobodan Budak, pravnik i dugogodišnji aktivist za ljudska prava, umro je 5. svibnja 2012. godine. Proslavio se još za vrijeme Hrvatskog proljeća, kada je u prosincu 1971. godine podnio ostavku na mjesto javnog tužitelja. Nije želio sudjelovati u progonu proljećara. U samostalnoj je Hrvatskoj bio jedan od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora, a zato što je tražio pravdu za srpske obitelji nestale u okolici Karlobaga minirana mu je obiteljska kuća u tom gradu, te je pretučen u predvorju zagrebačkog hotela Intercontinental.
Vladimir Primorac još jedan je zaslužni pripadnik hrvatske pravne struke. Umro je 7. rujna 2000. godine, u dobi od samo 65 godina. U Jugoslaviji se kao sudac otvoreno suprotstavljao političkim pritiscima. Upravo je na njega Josip Broz Tito mislio kada se slavno požalio da se "neki suci drže zakona kao pijan plota". Uvjerenja se nije želio odreći ni u Tuđmanovoj Hrvatskoj 90-ih, zbog čega je po drugi put istjeran iz sudačke struke. Na listi HSLS-a ušao je u Hrvatski sabor, a pred kraj života je na poziv Viktora Ivančića nešto manje od dvije godine pisao redovitu kolumnu za Feral Tribune.
Inicijativu podržavaju i Josipović i Mesić
Inicijativu da obitelj Zec, Levar, Reihl-Kir, Budak i Primorac dobiju u Zagrebu svoje parkove i ulice podržali su aktualni i bivši predsjednici Ivo Josipović i Stjepan Mesić, šef saborskog Odbora za vanjsku politiku Milorad Pupovac, kao i mnoge javne ličnosti: Oliver Frljić, Nadežda Čačinović, Aleksandar Stanković, Boris Dežulović, Ante Tomić, Predrag Matvejević, Miljenko Jergović, Zoran Pusić, Vesna Teršelič...
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati