Foto: Shutterstock

NAJNOVIJA analiza procesa sanacije banaka u Hrvatskoj, koju je izradila Arhivanalitika, otkriva katastrofalno stanje u kojem se jugoslavenska ekonomija nalazila prije raspada SFRJ. Bankarski sustav bio je u kolapsu, a gubici hrvatskih banaka već su 1989. bili dvostruko veći od njihova kapitala.

Banke "štampale" novac za isplatu nezarađenih plaća

U analizi se citira izvješće HNB-a za 1990. godinu koje pokazuje tadašnje stanje u bankarskom sustavu: "Ljetna monetarna ekspanzija omogućila je neopravdani i nekontrolirani porast osobnih dohodaka. Naime, kako je industrijska proizvodnja i dalje ostala na niskoj razini, proizlazi da je ljetni rast bankarskih plasmana poslužio uglavnom za isplatu uvećanih osobnih dohodaka."

Što znači da su banke služile za održanje socijalnog mira i praktički poticale hiperinflaciju, koju je pokušala zaustaviti Vlada Ante Markovića.

Iako autori analize navode da nisu sve banke funkcionirale na taj način, citat iz spomenutog izvješća HNB-a pokazuje da je to bila učestala praksa: "Međutim, ti se plasmani nisu mogli naplatiti, jer su bili, umjesto za financiranje određenih projekata, uglavnom odobreni za isplatu uvećanih osobnih dohodaka. Problemi s likvidnosti doveli su do neredovitosti isplate štednih uloga građana, a kada se to dogodilo, počela je navala na banke. Tada su banke prvo limitirale, a zatim jednostavno obustavile isplatu štednih uloga građana, što su državni organi tolerirali."

To pokazuje da su štedni ulozi kod banaka zbog nedostatka deviza bili zapravo blokirani odnosno isplaćivale su se minimalne administrativne kvote, mnogo prije formalne odluke Saveznog izvršnog vijeća bivše države iz travnja 1991. o blokadi isplata i prije donošenja odluke o samostalnosti i početka rata u Hrvatskoj.

Gubici koji su utvrđeni u dvostrukom iznosu kapitala još za 1989. godinu, dodatno su rasli svjesnim odobravanjem kredita za isplatu plaća radnicima, koji se nikada nisu mogli vratiti, navodi se u analizi.

"Upadi" u monetarni sustav SFRJ

Nakon toga kreću "upadi" u monetarni sustav SFRJ, s kojim su započele banke u Srbiji, da bi ih kasnije slijedile i ostale. O tome se u izvješću HNB-a za 1990. navodi sljedeće: „Rast bankarskih plasmana gotovo je u cijelosti realiziran kod banaka u Srbiji. Ti novi plasmani poslovnih banaka u Srbiji,koji su također poslužili za isplatu nezarađenih osobnih dohodaka, nisu bili odobreni u skladu s mjerama monetarne politike, jer su financirani gotovo stopostotnim korištenjem sredstava obavezne rezerve banaka izdvojenih kod Narodne banke Jugoslavije (NBJ) … U takvoj situaciji kršenja zakonitosti i propisa od strane banaka u Srbiji, te toleriranje takvog ponašanja od strane NBJ, i druge su narodne banke krajem prosinca počele s nelegalnim poslovanjem, što je završilo javnim monetarnim skandalom početkom 1991. godine.“

Kako se navodi u analizi, "upadi" u monetarni sustav SFRJ nastavljeni su tokom 1991. , a u ožujku te godine Narodna banka Jugoslavije odobrava Narodnoj banci Srbije nezakonit kredit, koja tim novcem "kupuje" (zapravo otima) devizne rezerve Narodne banke Jugoslavije, u iznosi koji nikad nije utvrđen, a procjene se kreću oko dvije milijarde dolara.

Zajednički monetarni sustav prestaje funkcionirati, a u prosincu 1991. godine provodi se monetarno osamostaljenje Hrvatske i uvodi nova valuta - hrvatski dinar.

Nova valuta bila je samo privremeno rješenje, dok se ne obuzda hiperinflacija, što je na kraju i učinjeno stabilizacijskim programom iz 1993. godine, te se nakon toga, u svibnju 1994. uvodi kuna kao sredstvo plaćanja.